EU od demokratije do žičanih ograda

Piše: Branimir Bradarić

Izbjeglička kriza s kojom se Srbija, Hrvatska i ostale zemlje EuropskeuUnije suočavaju već mjesecima vjerojatno je najozbiljnija humanitarna kriza u Europi od kraja Drugoga svjetskoga rata.

Nespremnost na tolike razmjere krize, neusuglašen stav ili nešto treće rezultirali su time što još nema zajedničkog stava svih zemalja EU i Europe o prihvatu izbjeglica koje dolaze iz zemalja Bliskoga istoka u kojima bijesne ratovi.

Stotine tisuća ljudi koji su već došli u Europu, ali i još veći broj onih koji se spremaju na put prema zapadnoeuropskim zemljama, doveli su do brojnih oštrih stavova pa čak i dizanja žičanih ograda između europskih država.

„Očekujemo od EU odgovore o tome šta će se događati idućih meseci u krizi za koju nismo krivi, u kojoj smo spremni da pomognemo ali i za vreme koje ne možemo da prihvatimo najveći deo tereta. Nemoguće je, niti smo dovoljno ekonomski jaki, da kod nas ostane 50.000 ljudi“, rekao je ministar unutarnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović.

Krah europske politike?

U međuvremenu došlo je i do podizanja žičanih ograda, što zapravo najviše brine mnogobrojne građane koji podsjećaju kako se godinama govorilo da je Europa zemlja bez granica i gdje vlada puna demokracija. One starije žičane ograde podsjećaju i na vrijeme ratova, logora, odvajanja ljudi, prijetnji…

„Trebaju nam instrukcije za budućnost jer ako počnu da se dižu ograde među zemljama Evrope nekim domino efektom, onda ne znam gde će to dovesti. To neće biti onakva Evropa za koju smo se svi zalagali“, kaže Stefanović.

Poznato je kako je svoju državnu granicu prema Srbiji Mađarska već osigurala žičanom ogradom. S istim namjerama krenula je i na granici s Slovenijom, ali je nakon reakcija stala s radovima. Isto tako Budimpešta je zaprijetila dizanjem ograde i prema Rumunjskoj ukoliko izbjeglički val krene tom rutom. Ogradom je osiguran i ulaz u Eurotunel, a i u Španjolskoj su se još ranije ogradom zaštitili od dolaska izbjeglica iz Afrike.

Sa sve većim brojem izbjeglica koje dolaze u Europu mogućnost dizanja ograde spominje se i u Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Hrvatskoj… Mediji su prenijeli i snimke koji prikazuju kako izmrcvarene i umorne izbjeglice na granicama dočekuju žice, naoružani vojnici i psi. Angažirane su bile i vojne postrojbe s vojnim vozilima.

Upravo se radi svih tih slika sve češće postavlja i pitanje je li politika Europe bez granica doživjela potpuni krah?

Uz to u izbjegličkoj krizi mnoga pitanja i danas su ostala neriješena. I dalje se traže odgovori zašto Grčka, kao punopravna članica EU i sustava Schengena, ne zaštiti granice Europske unije? Ne zna se niti zašto se izbjeglice odmah vlakovima i drugim prijevoznim sredstvima iz Grčke ne transportira prema Njemačkoj, Austriji i drugim zemljama Europe koje ne postavljaju limite oko broja izbjeglica koje primaju? Nejasno je i zašto se registracija svih tih ljudi radi u svakoj zemlji, odnosno, zar ne bi jedna registracija bila dovoljna do krajnjeg odredišta? Sve to dovelo bi do toga da se izbjegne njihovo mučenje tijekom putovanja, mrcvarenje ali i lihvarenje na koje nailaze. .

„Rješenje izbjegličke krize je na izvoru, odnosno, u Grčkoj. To je punopravna članica EU i zemlja u sustavu Schengena koja najkvalitetnije može riješiti priljev izbjeglica“, smatra ministar unutarnjih poslova Hrvatske Ranko Ostojić.

U isto vrijeme dok čelnici europskih zemalja, u svojim toplim i klimatiziranim uredima sjede, izbjeglice, među kojima je puno i žena i djece, proživljavaju pravu dramu. Na putu su danima, izmoreni su, iscrpljeni. Mnogi od njih odjeveni su u ljetnu odjeću i obuću, a na putu su ih dočekale temperature oko nule i vjetar. Uskoro će i snijeg.

Najteže je gledati djecu u čijem pogledu se vidi i strah, i radost i nada. Radi se o mališanima koji su gotovo izgubili djetinjstvo i koji su bukvalno preko noći odrasli. Ta sumorna svakodnevica pokušava im se olakšati sa po kojom igračkom i osmijehom od strane aktivista nevladinih udruga, policije i drugih službi.

Briga za budućnost

Svi oni spavaju i objeduju na otvorenome. Ogrnuti su dekama ali se vidi da im je hladno. Plač djece je uobičajen, a koliko je situacija ozbiljna govore i brojne žene koje plaču. I kod muškaraca se mogu vidjeti suzne oči i zabrinuti pogled za budućnost.

 „Mi samo želimo normalno živjeti. U Siriji je rat godinama i tako skoro neće biti života. Kakva je budućnost moje djece, a i mene, tamo? Očekujemo malo razumijevanja i da nam se olakša put do Njemačke, Austrije, Švedske ili gdje tko već ide. Kada smo čuli da Mađarska diže žičanu ogradu radi nas izbjeglica, nisam mogao vjerovati“, rekao nam je Malik iz Alepa u Siriji s kojim smo razgovarali ispred prihvatnog centra u Opatovcu u Hrvatskoj.

Na put dugačak tisućama kilometara krenuo je sa svega nešto odjeće. Sve ostalo je ostalo u Alepu. Govori i o autobusima, vozilima, prelascima granice pješice, kiši, vjetru, blatu…

„Riješili smo kao i mnogi drugi da idemo i nije mi žao. Kupit ćemo sve opet samo da nam se pruži šansa za normalan život. Nas se ne treba nitko bojati. I mi smo ljudi od krvi i mesa kao i svi drugi. Na sreću većine oni nisu prolazili kroz životne drame kao mnogi od nas“, kaže Malik, dodajući kako nitko od njih zapravo ne zna što ih čeka u budućnosti.

On se, kao i većina pristiglih izbjeglica, nada ostanku u Njemačkoj, a podsjeća i na poziv kancelarke Angele Merkel.

Slično razmišlja i Ahmed koji je Siriju napustio prije gotovo dvije godine, a na put u Europu krenuo je iz Turske gdje je bio smješten u jednom od kampova.

„Put je bio naporan i ne znam je li bi ga opet ponovio. Međutim, mi nemamo alternative i ne možemo nazad. Ipak, zauvijek ću se sjećati nekih pogleda ljudi koji su nas gledali kao da nismo ljudi. Na sreću, to je bila manjina jer velika većina drugih su bili ljubazni i gledali su kako da nam pomognu“, kaže Ahmed.

Primjer humanog odnosa prema izbjeglicama svakako je i Hrvatska koja je angažirala veliki broj ljudi kako bi što kvalitetnije i humanije prihvatila, zbrinula i potom transportirala sve te ljude prema zemljama zapadne Europe. Izbjeglice u Hrvatskoj ne plaćaju ništa, što je mnogima od njih bilo čudno kada su saznali za to. Osiguran im je besplatan transport, hrana, topli napitci, odjeća, obuća, liječnička pomoć…

Isto tako gradi se i zimski kamp u Slavonskom Brodu gdje će izbjeglicama biti osigurano bolji uvjeti tijekom zimskih dana koji dolaze.

Dogovor Srbije i Hrvatske

S ciljem osiguravanja pomoći izbjeglicama uključile su se i brojne udruge, jedinice lokalne samouprave, tvrtke ali i obični građani koji su donosili razne vrste humanitarne pomoći.

Radi svega toga odnos Hrvatske prema izbjeglicama jedan je od primjera humanog odnosa i pokazatelj da za Europu, unatoč svemu, još ima nade.

Pozitivan primjer je i konačno postignuti operativni dogovor policija Hrvatske i Srbije koji će osigurati brži i kvalitetniji transport izbjeglica do kampa u Slavonskom Brodu.

S početkom provedbe toga plana izbjeglice na putu više neće kisnuti, smrzavati se, biti na snijegu, vjetru, u blatu…

„Policija i vojska spasile su obraz Hrvatskoj ali i nama samima. U isto vrijeme ovo što je Angela Merkel napravila po pitanju prihvata izbjeglica zaslužuje priznanje. Ona je spasila obraz Europe. Naravno i da ovaj priljev izbjeglica ne može ići u nedogled i zato je politika tako važna i zato su međunarodni odnosi tako važni da bi se rješavali ovi problemi bez pušaka i žica“, rekla je ministrica inozemnih poslova Vlade RH Vesna Pusić.

Izvor: Al Jazeera