Albanci Preševske doline – žrtve Prištine i Beograda

Piše: Snježana Mulić-Softić

Albanci i Srbi u Bujanovcu, gradiću u Preševskoj dolini, su kao ulje i voda. Iako žive u istom gradu “ne miješaju se”. Albanci idu u svoje škole, Srbi u svoje, Albanci kupuju u svojim prodavnicama, Srbi u svojim…

U bujanovačkoj čaršiji zna se i čiji je čiji kafić. Obično su jedan uz drugi, ali se rijetko dešava da Srbin uđe u albanski kafić i obratno.

Dušica Dobardžijev kaže da je takav život oduvijek u Bujanovcu. Veli kako s njom, u Sportskom centru, radi nekoliko Albanaca i da je s njima “dobra”, ali da mimo posla, svako ide svojim putem.

Pitamo je da li ikad pije kafu sa Albancima.

“Ne, nikad ne pijemo. To je naš život u ovom gradu”, odgovara.

Njena kolegica Slavica Tomić, kaže da je sa sela pored Bujanovca, gdje ionako nema Albanaca, pa ne može govoriti o suživotu. Kaže kako i sa njom radi nekoliko Albanaca, da su dobre kolege, ali da nikad nije otišla kod nekog Albanaca kući, na rođendan, kafu…, niti je ih ikad pozvala sebi.

“O tome se ovde i ne misli, ne govori”, kaže Slavica.

Grad pun žandara

Adem Ramadani, profesor fizičkog vaspitanja, s kojim razgovaramo na glavnom gradskom trgu, kojim istovremeno prolaze pokrivene žene i djevojke u kratkim suknjama, kaže da grad živi tako što se stanovnici “uglavnom podnose” te da bi ljudi, koji žive u jednoj državi, koja im je zajednička, trebali imati više ljubavi jedni prema drugima.

Slično misli i Muzafer Hasani, profesor geografije. Obojica se slažu da se na jugu Srbije, u dijelovima u kojima žive Albanci (Bujanovac, Medveđa i Preševo) ne poštuju ljudska prava, odnosno da ih jedni imaju više, a drugi manje.

Stanković o diplomama i pravima Albanaca

Zoran Stanković kaže da su Albancima, kao i svim nacionalnim manjinama u Srbiji, zagrantirana prava, i to Ustavom, zakonima Republike Srbije i međunarodnim konvencijama: “Naravno da uvek može bolje, a li mi kao država radimo veoma temeljno na tome. Suština je i da onaj ko ostvaruje prava, ima i obaveze. To podrazumeva bezuslovno poštovanje zakona zemlje u kojoj živite, što se odnosi na sve građane Srbije.”
Što se tiče nepriznavanja diploma sa Kosova, kaže kako očekuje da će ovo pitanje biti riješeno u razgovorima između Beograda i Prištine “na zadovoljavajući način”.

Dok to govore, trgom prolazi grupa pripradnika Žandarmerije. Pokazuju na njih i kažu: “Evo, svaki dan je ovako. Zašto će ovoliki žandari u ovako malom Bujanovcu i zašto nas stalno nadgledaju?”

Agon Islami, urednik portala na albanskom jeziku Lugina-Lajm  ili Vijesti iz Doline (preševske), kaže da su tamošnji građani žrtva relacije Beograd-Priština te da je Preševska dolina, zapravo, Pojas Gaze na Balkanu.

Ističe kako među lokalnim stanovništvom uglavnom nema problema, ali da oni iskrsavaju na državnom nivou, pa navodi kako njemu, primjerice, nije priznata diploma Univerziteta u Prištini, niti se prizna bilo kojem drugom Albancu.

Islami dodaje kako svaki problem na Balkanu može lako da doprinese pogoršanju situacije u Preševskoj dolini:  “Treba hitno rješenje za tri opštine Preševske doline, jer je ovaj region u najtežoj ekonomskoj situaciji u Evropi. Bez ikakve sumnje, najbolje za Albance iz Preševa, Bujanovca i Medveđe, bio bi reciprocitet za prava koja imaju Srbi sa sjevera Kosova.”

Hapšenja

Lošu ekonomsku situaciju, veliki nadzor policije nad albanskim stanovništvom, nemogućnost isticanja nacionalnih simbola, nedozvoljena upotreba albanskog jezika u sudskim i drugim institucijama na nivou države, Nagip Arifi, predsjednik opštine Bujanovac navodi kao neke od razloga zbog čega su albanski odbornici opština Preševo, Medveđe i Bujanovac prije dvije sedmice donijeli odluku o formiranju Asocijacije opština nastanjenih Albancima u Preševskoj dolini.

Arifi kaže da Albanci ne traže ništa, već samo reciprocitet, odnosno “isto ono što imaju Srbi koji žive na Kosovu, a što je dogovoreno u Birselu”.

“Albanska zajednica u Srbiji prolazi kroz teška vremena, jer joj Vlada iz Beograda ne pruža ona prava koja joj pripadaju po evropskim standardima i Ustavu”, kaže Arifi, navodeći kako su Albanci preživjeli “Miloševićev režim, pa rat na Kosovu, koji se itakako odrazio na Preševsku dolinu, kada je od 2000. do 2001. ubijen 21 albanski civil, a da do danas nisu pronađene ubice, niti procesuirane, da se Albanci zapostavljaju prilikom zapošljavanja u državnim institucijama, da u procesu privatizacije nijedan Albanac nije mogao kupiti neku kompaniju, da im ne dolaze investicije, jer se o svemu odlučuje u Beogradu…”.

Arifi smatra da su Albanci u mnogim segmentima građani drugog reda i da im se uporno uzima njihov komad kolača, navodeći kako je upravo Preševska dolina najsiromašniji dio Srbije, da je nezaposlenost u tom dijelu četiri puta veća nego u ostatku zemlje i da se sve to “radi namjerno, ne bi li se Albanci iselili, a Srbija tako riješila problem nesigurnog juga” .

Kaže da se Albanci svako malo hapse, pa pokazuje poziv na sud koji je upravo dobio, a zato što je 28. novembra prošle godine na nacionalni praznik Albanaca istakao albansku zastavu.

“Ovih dana su išli po kućama i hapsili mladiće koji su slavili pobjedu nogometne reprezentacije Albanije. Istina, neki su bili bučniji, pa su uzvikivali neke parole, ali ja pitam – zašto onda nisu uhapsili 30.000 građana Srbije koji su u Beogradu na stadionu, kada su igrali Albanija i Srbija, uzvikivali: ‘Ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji’? Ovdje se stalno vodi politika duplih standarda”, kaže Arifi.

Nedavno je, kaže, bio u SAD-u, gdje je razgovarao sa nekim kongresmenima koji su podržali osnivanje Asocijacije. Međutim, ističe da je svjestan da je također moraju podržati Beograd i Priština.

Iako se prilikom osnivanja Asocijacije na sjednici nisu pojavili odbornici Demokratske unije Albanaca i Partije za demokratsko djelovanje, Arifi  je optimista i nada se da će Albanci u Srbiji dobiti ono što imaju Srbi na Kosovu.

“ Da ne vjerujem, ja ovo ne bih ni pokretao”, kaže Arifi.

Albanski geto

Shaip Kamberi, potpredsjednik Partije za demokratsko djelovanje (PDD) i poslanik u Narodnoj skupštini Srbije, smatra da se prije donošenja odluke o osnivanju Asocijacije trebalo temeljito pripremiti, da su se o prijedlogu trebale izjasniti skupštine opština u Medveđi, Preševu i Bujanovcu. Kaže da PDD inistira na koracima koje treba poduzeti prije tako velikih odluka.

“To nije proceduralno, nego suštinsko pitanje”, kaže Kamberi i dodaje kako se svakako trebalo konsultrati sa međunarodnom zajednicom, obaviti razgovore u Tirani, Prištini i Beogradu.

On također navodi probleme koje je istakao Arifi, a koje Albanci imaju u Preševskoj dolini, dodajući i to da i taj dio Srbije mora imati pristup IPA fondovima, da Srbija mora poštovati pravo manjina, te da Albanci u Preševskoj dolini žive kao u getu.

“Uzmimo samo činjenicu da Srbi pišu naša imena ćirilicom, a njihovo pismo ima šest znakova manje od našeg, tako da mnoga naša imena nikada ne budu pravilno napisana. Iako zakon kaže da se sudski postupak vodi i na jeziku manjine, svi oni se vode samo na srpskom. A ima Albanaca koji uopće ne razumiju o čemu govore, što otežava situaciju i općenito, puno je takvih slučajeva”, govori Shaip. On smatra da se Srbija mora početi poštovati vlastiti ustav i ljudska prava zagarantirana evropskim i drugim međunarodnim konvencijama. 

“Neće biti stabilnosti na Balkanu sve dok se ne budu poštovale manjine i njihova prava, odnosno dok neki drugi budu imali više prava”, kaže Kamberi.

Njegovo je mišljenje da će Albanci iz Preševske doline o reciprocitetu, odnosno o dobijanju prava kakva su dobili Srbi na Kosovu, moći razgovarati tek kad Kosovo priznaju Ujedinjeni narodi, ali da će konačno rješenje morati biti ili reciprocitet ili jednaka prava za sve građane na cijeloj teritoriji Srbije, dok Zoran Stanković, šef Koordinacionog centra za Preševo, Bujanovac i Medveđu kaže da ova odluka za sada ne znači ništa.

„Prvo od sedam stranaka za nju nisu glasale dve, što znači da ni među albanskim političkim liderima na jugu Srbije ne postoji jedinstvo. Drugo oni su ovu odluku doneli tvrdeći da je to na osnovu Briselskog sporazuma, a ni na jedan način Preševo, Bujanovac i Medveđa nisu pominjani u Briselu. Na tu temu obratila se i Maja Kocijančič, portparolka Visoke predstavnice Evropske unije za spoljnu politiku i bezbednost Federice Mogherini koja je rekla zajednica albanskih opština nije isto što i Zajednica srpskih opština.”

No, šta god da od ove odluke bude, sigurno je da se jedna stvar u Preševskoj dolini neće zadugo promijeniti – paralelni životi njenih stanovnika.

Izvor: Al Jazeera