Invazija štetočina suši bh. šume

Potkornjaci sve više uništavaju šume u BiH (Al Jazeera)
Potkornjaci sve više uništavaju šume u BiH (Al Jazeera)

Piše: Mladen Obrenović

Jedan od ključnih resursa Bosne i Hercegovine godinama je već ugrožen, a glavna mu je prijetnja – obična, mala štetočina. Šumska područja, koja zauzimaju više od polovice površine BiH, našla su se na udaru potkornjaka.

Smjenjivanja sušnih i vlažnih godina, velike kiše i poplave, kao i drugi štetni utjecaji, poput divlje sječe, pridonijeli su razmnožavanju te invazivne vrste koja se uvuče pod koru drveća, hrani se i suši stablo. Stručnjaci upozoravaju da je situacija sa sušenjem šuma alarmantna. Na udaru se prvo našlo zimzeleno, a onda i listopadno drveće, dok vlasti sporo ili nikako ne reagiraju.

Šume su tako sve manje zelene, a sve više zaražene i bolesne. Potkornjaci prvo napadaju drveće koje je stradalo u sušama, poplavama ili požarima, ali se brzim množenjem “prebacuju” i na zdravo drveće stvarajući štetu koja se već sad broji u milijunima – što kubika, što maraka ili eura. Već sada stradale su velike površine, posebno na području Zenice i Tuzle, ali i Sokoca te drugih krajeva bogatih šumom.

Među najglasnijima u alarmiranju stručne i svekolike javnosti je Udruženje inženjera i tehničara šumarstva Federacije BiH, čiji su se predstavnici obraćali i kantonalnim i federalnim vlastima, a sve kako bi se žurno našlo rješenje.

“Reakcija je bila blijeda, anemična ili bolje reći – nikakva! Jedino je reagovao Srednjebosanski kanton koji je donio program sanacije osušenih šuma od raznih štetnika koji će finansirati namjenskim parama prikupljenim od obveznika plaćanja naknada opštekorisnih funkcija šuma. Ostali kantoni nisu reagovali, a obavezni su jer im obaveza proizlazi iz kantonalnih zakona o šumama koji su sami donijeli”, ukazuje Refik Hodžić iz spomenutog udruženja.


Potkornjaci u teglama nakon što su uhvaćeni feromonskim klopkama [Ustupljeno Al Jazeeri]

No, više od svega žalosti ga činjenica što vlasnik šuma, a to je po njegovim riječima Federacija BiH, “uopšte nije reagovala iako postoje institucije koje su nadležne gdje su ljudi zaposleni i primaju plaću”.

“Takvo stanje traje već pet godina. Prethodna vlada je utrošila mandat i nije donijela Zakon o šumama Federacije BiH. Zakona ni dan danas još nema”, konstatira Hodžić.

Formirali ‘operativni tim’

Iako je i u drugom bh. entitetu – Republici Srpskoj problem jednako alarmantan, ni tamo se nije pristupilo žurnom rješavanju problema. Doduše, počeli su pregovori s vlasnicima privatnih šuma, jer je i ta područja zahvatila zaraza, a ohrabruje i činjenica da je entitetska vlada nedavno odlučila formirati Operativni tim za zaštitu šuma.

Šta su potkornjaci?

“Potkornjaci su mali insekti, koji ispod kore grade sistem hodnika u kojima odgajaju svoje potomstvo. Hrane se drvetom i tipične su sekundarne štetočine. Naseljavaju jako slaba, umiruća stabla, zatim ležavine, sveža posečena stabla ili neoguljenu složenu oblovinu. Medjutim, kada se prenamnože, naseljavaju i potpuno zdrava stabla i ponašaju se kao primarne štetočine”, objašnjava Marko Tomić.

“Oslabljeno ili osušeno stablo, u kojem su se namnožili potkornjaci, znatno je manjih tehničkih svojstava i ima malu prodajnu cijenu na tržištu tako da se često dešava u praksi da su troškovi eksploatacije takvih stabala veći od njihove prodajne vrijednosti”, dodaje Refik Hodžić.

Najstrašniji podatak, nastavlja, jeste činjenica da potkornjaci u godini dana mogu imati dvije ili tri generacije, širiti se geometrijskom progresijom i postati primarna štetočina. Upravo je takva situacija, upozoravaju upućeni, trenutno u bh. šumama.

Uz već postojeće mjere kao što su praćenje situacije na terenu, tzv. koranje ili skidanje kore te aviotretiranje štetočina, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske će kroz postojeći Operativni tim pokušati riješiti problem sušenja šuma.

Taksativno se, u odluci Vlade, navode mjere kao što su utvrđivanje površine i vrste drveća koje se suši, točno definiranje uzročnika, ali i mjera koje će pomoći zaustavljanju trenda koji može imati dalekosežne posljedice – ne samo po lokalne, entitetske i državni proračun, nego i po okoliš cijele BiH.

U tom su entitetu ponovno uveli obvezu skidanja kore, koja je svojedobno bila ukinuta zbog ušteda, ali samo s posječenog oboljelog drveća. Oni koji su svakodnevno na terenu smatraju da je potrebno uvesti skidanje kore i u redovnoj sječi kako bi se zaustavilo širenje potkornjaka.

Problem je što se zaraženo drvo, koje nagrizaju brojne štetočine pod njegovom korom, osuši za mjesec dana i u tom razdoblju može zaraziti okolnih 60 stabala. I tako se mjeseci pretvaraju u godine, a problem koji je cijelo to vrijeme guran pod tepih dolazi na naplatu.

Zanimljivo je i da je rješenje poznato i nadohvat ruke, a na Bosnu i Hercegovinu se ugledaju i susjedi. Dovoljno je, za početak, postaviti tzv. feromonske klopke za hvatanje potkornjaka, a osušena stabla što prije posjeći.

“Nauka, struka i praksa je pokazala da korištenje feromona i klopki ima za cilj preventivni karakter da bi korisnika šuma upozorio kolika je prisutnost potkornjaka u šumi. Oni upućuju korisnika šuma da li je došlo do poremećaja biološke ravnoteže u šumi, a ako jeste preduzimaju se odgovarajuće mjere borbe u sanaciji zaraženih stabala”, ukazuje Hodžić.

Objašnjava i kako djeluju feromonske klopke, za koje navodi kako mogu pomoći “u manjoj mjeri smanjujući brojnost potkornjaka kao metod borbe u sanaciji zaražene šume”.

“Feromoni funkcionišu na principu mirisa koji privlači mužjake potkornjaka u klopku iz koje ne mogu izaći. Poslije se insekti skupljaju i uništavaju na odgovarajuči način”, dodaje.

Pozitivna iskustva iz Srbije

Iskustva koja imaju stručnjaci u Nacionalnom parku “Tara”, u susjednoj Srbiji, pokazuju da borba protiv štetočina i zaustavljanje sušenja šume može biti vrlo efikasno, ako im se ozbiljno pristupi. Kad su se prije tri godine suočili sa sušenjem stabala jele, smrče, Pančićeve omorike, uvidjeli da potkornjaci u velikom broju napadaju zimzelene vrste, nabavili su 1.200 feromonskih klopki i, osim montoringa, pomoću njih krenuli u suzbijanje štetočina.

“Jedna klopka je u stanju da uhvati nekoliko desetina hiljada potkornjaka, dok je samo nekoliko stotina tih insekata dovoljno da osuši jedno stogodišnje stablo. U tom pogledu njihova efikasnost je nesporna”, navodi Marko Tomić iz Službe zaštite i gajenja šuma u Nacionalnom parku “Tara”.


Marko Tomić u društvu novinara Jovana Memedovića [S. Stojković / Ustupljeno Al Jazeeri]

Počeli su i provedbu drugih mjera, kao što su uklanjanje osušenih stabala koja su pogodan materijal za razmožavanje potkornjaka, obnavljanje šume, održavanje strogog šumskog reda, hitna sanacija požarišta, šumskih klizišta itd.

Doduše, primjenjivali su i “starije metode” suzbijanja potkornjaka guljenjem kore i uništavanjem štetočina. Na kraju, samo su prošle godine na području Tare uhvatili najmanje 33 milijuna potkornjaka. Ove godine je taj broj prepolovljen, čemu su pogodovale i umjerenije temperature, ali i smanjen broj potkornjaka korištenjem feromonskih klopki.

I njegov kolega Refik Hodžić svjestan je da se dugotrajno rješavanje problema sušenja šume zbog djelovanja potkornjaka može kontrolirati “ako se sve institucije zadužene za korištenje i upravljanje uključe u izvršavanju svojih propisanih obaveza koje proizlaze iz Zakona o šumama”. U tom smislu navodi održavanje propisane higijene šume, uspostavu tzv. dijagnozno-prognozne službe na nivou BiH koja će pratiti zdravstveno stanje šuma i davati blagovremene preporuke djelovanja u sprečavanju svih bolesti, uključujući i zarazu koju izazivaju potkornjaci.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO