Žene na Balkanu daleko od političke ravnopravnosti

Nakon premijerke (Jadranke Kosor), Hrvatska ima i predsjednicu (Kolindu Grabar-Kitarović) (Marko Lukuni? / Pixsell)
Nakon premijerke (Jadranke Kosor), Hrvatska ima i predsjednicu (Kolindu Grabar-Kitarović) (Marko Lukuni? / Pixsell)

Piše: Mario Pejović

Hrvatska je početkom godine dobila svoju prvu predsjednicu u historiji, Kolindu Grabar-Kitarović, koja je ujedno i prva direktno izabrana predsjednica u državama Zapadnog Balkana.

Kosovo se, također, može pohvaliti da ima predsjednicu Atifetu Jahjaga; Jadranka Kosor je bila premijerka Hrvatske; na čelu Vlade bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska je Željka Cvijanović.

I dok se na prvi pogled može reći da je na tradicionalno konzervativnom Balkanu došlo do pozitivnih kretanja u pogledu ravnopravnosti polova u politici, upravo političarke navode da su te promjene suviše male.

“Ljudi mogu podnijeti žene tamo gdje predstavljaju neku vrstu fikusa, ukrasa demokracije, ali tamo gdje žena ima stvarnu moć, gdje kontrolira procese i kontrolira novac, tu je još teško mogu prihvati. To je moje iskustvo i mislim da se tu ništa nije bitno promijenilo”, navodi Jadranka Kosor, bivša premijerka Hrvatske, te dodaje da je slična situacija i u velikim kompanijama, gdje nema mnogo žena na vodećim pozicijama.

Broševi i kravate

Jadranka Kosor kao dodatni primjer neravnopravnosti polova navodi činjenicu da bi mediji, kada bi htjeli reći nešto ružno o njoj, više se bavili njenom odjećom i broševima, nego njenim dostignućima.
Slična stvar joj se dešavala i u stranci.
“Nikada nisam čula da se nekog muškarca, političara, ismijava zbog kravate koju nosi ili njegovog izgleda.”
Bivša premijerka Hrvatske dodaje da se često komentira izgled političarki, a “mnogi ljudi zaboravljaju da se na izborima ne bira miss parlamenta, županije… Bira se politička osoba.”

Kako kaže, iz vlastitog iskustva smatra da su promjene u politici samo površinske.

“Mislim da je napredak u ravnopravnosti samo površinski i da je on samo stvar dojma, a da za stvarne, istinske promjene treba pričekati. Tvrdit ću drugačije kad na nekim sljedećim parlamentarnim izborima neka žena koja se bude natjecala dobije mogućnost da sastavi vladu.”

Kosor navodi da su je od početka mandata i mediji i političari trudili otjerati sa pozicije premijerke, jer im se nije sviđalo da žena od njih zahtijeva da se više radi i da svi snose odgovornost za svoja djela.

Dvostruki standardi

Bivša premijerka dodaje da se neravnopravnost polova pokazala i u njenoj stranci, Hrvatskoj demokratskoj zajednici, iz koje je isključena uprkos tome što je u njoj provela više od 20 godina i što je, kao premijerka, uvela Hrvatsku u Evropsku uniju te deblokirala pregovore sa susjednom Slovenijom.

“Dolaskom muške ekipe na čelo HDZ-a, odmah su me promptno izbacili iz stranke, što je naišlo na opću šutnju svih HDZ-ovaca. Nitko se nije usudio reći ni jednu jedinu riječ u javnosti. Što se sigurno ne bi desilo da nisam žena.”

Osim što je žena, navodi Kosor, zamjeralo joj se što je samohrana majka, “a kako kažu: ‘zna se da takve ne znaju odgojiti djecu’. U okršajima s bivšim kolegama su me odmah diskvalificirali zbog mog privatnog života.”

“Još vrijedi da ako želiš biti uspješna žena, moraš imati iza sebe kakvog-takvog muškarca. To je za mene poražavajuće”, ocijenila je Kosor.

Kaqusha Jashari, potpredsjednica Socijaldemokratske partije Kosova i nekadašnja dužnosnica u bivšoj Jugoslaviji, napominje da su žene i prije bile na bitnim javnim funkcijama.

Kako kaže, lično nije imala problema u javnom, ali i poslovnom životu zbog toga jer je žena, iako zna za slučajeve gdje su njene kolegice imale poteškoća zbog svog pola.

Jashari dodaje da politička ravnopravnost kreće iz matičnih stranaka te da stanje u javnom životu zavisi, prije svega, od lidera partija.

“U partijama gde je lider u pitanju, u partijama koje nemaju demokratske odnose, oseća se neravnopravnost spolova. Lideri su ti koji biraju kandidate i od njih sve zavisi. Lideri sprečavaju da kvalitet dođe do izražaja i koče pozitivna kretanja. Mislim da je to bilo prisutno i ranije, i sada, i ne znam kada će to prestati”, kazala je Jashari.

Utjecaj lidera

S ovim stavom se slaže i Samra Filipović-Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine.

“Na području Zapadnog Balkana demokratija i političke partije se vežu za predsjednike partija. Evidentno je da su predsjednici političkih partija ti koji određuju šta će se dešavati, ko će biti imenovan za koju poziciju i gdje”, kaže ona.

Filipović-Hadžiabdić dodaje da u Bosni i Hercegovini komplicirani Izborni zakon i izborni sistem ne ide u prilog ženama.

“U Bosni i Hercegovini imamo jako puno stranaka, što komplicira rezultate, utječe na koaliranja, i to uvijek ide na štetu žena. Kod nas se uglavnom ženama dodjeljuju ili resori, ili mjesta gdje nemate veliku političku moć.”

“Kod nas, gdje imamo puno stranaka u opticaju, moraju se prvo zadovoljiti potrebe muških kolega unutar partija”, ocijenila je direktorica Agencije za ravnopravnost spolova.

Kako kaže, čini se da se u Bosni i Hercegovini još ne prepoznaju kvaliteti političarki koje ta država ima.

Jadranka Kosor navodi da je primjetna razlika u odnosima sa stranim i odnosima s domaćim političarima.

“Mislim da mogu reći da sam često više bila poštovana u svijetu nego što sam bila poštovana od nekih političara u Hrvatskoj.”

Iz njenog iskustva, političari sa Zapada prvo vide funkciju, a kroz nju osobu, pa tek onda ženu, dok je u Hrvatskoj obrnuta situacija. Ono po čemu se Zapad još razliku od Balkana su servisi koji omogućavaju ženama da se bave politikom.

Organizacija društva

Jashari smatra da su žene na Zapadnom Balkanu dovoljno ambiciozne da žele bitne funkcije u društvu, ali da društvo nije organizirano na način da mogu podjednako baviti se politikom i na adekvatan način posvetiti se porodici.

“Ako žena treba da se opredeli između porodice i karijere, prije svega će se opredeliti za porodicu. Tu je problem malo kompleksniji.”

Filipović-Hadžiabdić dodaje da je u državama bivše Jugoslavije, zbog rata i tranzicije, loše riješen sistem servisa koji bi omogućile ženama da se bave politikom, počevši od vrtića pa naviše.

“U Švedskoj je zabranjen rad parlamenta iza 17:00 sati, da bi se prilagodilo mogućnosti da žena, kao majka u okviru porodice, da svoj doprinos. A moramo priznati da je postala praksa da se politički lideri dogovaraju po kafanama i restoranima, što nije neko mjesto i milje koji je pogodan za žene. I dolazi do balkanskog: ‘da li je moje mjesto da idemo tamo’ te dolazi do povlačenja žena u takvim situacijama”, dodaje Filipović-Hadžiabdić.

“Ako zaista želite, to insistiram, da se žene uključe u politiku, morate razmišljati i o tome i o kontinuitetu i o njegovanju određenih žena političarki te o okruženju u kojem radite i djelujete”, zaključila je.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Jesu li žene ravnopravan učesnik događaja u savremenom svijetu? Koje su smetnje njihovom bržem napredovanju u privredi i politici? Zašto žene na istim poslovima zarađuju manje od svojih kolega?  O ovoj temi u novom izdanju emisije Kontekst govore: u Sarajevu direktorica Agencije za ravnopravnost polova u BiH, Samra Filipović-Hadžiabdić, u Beogradu aktivistkinja Zoe Gudović i […]

Zašto je na političkoj sceni u zemljama regije mnogo manje žena nego muškaraca? Ko su žene u politici i kakve su njihove šanse na izborima? Koliko su utjecajne i ravnopravne sa muškim kolegama? Žene već hiljadama godina obavljaju najviše i najodgovornije funkciji u državi i društvu. Vodile su, još u antičko vrijeme, carstva i upravljale […]

Više iz rubrike TEME
POPULARNO