Kauboj iz Gornjeg Putićeva

Piše: Vedrana Maglajlija

Tri generacije porodice Šuman žive na imanju uzgajajući konje, koje sa štalama, koralom za jahanje i prirodom izgleda nestvarno, kao scena koja se često viđa u western filmovima, osim što se se njihov, kako ga sami nazivaju, ranč nalazi u Gornjem Putićevu, mjestu nadomak Travnika. 

Branko Šuman, koji zajedno sa kćerkom i unukom tu vodi jahački klub Mustang, obučen u džins sa kaubojskim šeširom i čizmama, dočekuje nas čisteći tri od sedam svojih omiljenih konja – Gipsy, Bistru i Morgana.

Njegova kćerka Branka odmah upozorava da se konju ne smije prilaziti otpozadi, a da se ne pozdravi, jer će se uplašiti i, možda, nekoga udariti kopitom.

To potvrđuje i njena petogodišnja kćerka Sandra, u džokejskoj opremi, koja je, kako priliči porodičnoj tradiciji, naslijedila veliku ljubav prema konjima.  

Njihova priča o uzgoju konja, pokretanju jahačkog kluba i škole jahanje u Gornjem Putićevu počela je prije četiri godine.

To je bio Brankov životni san, koji se od djetinjstva nalazi u blizini ovih životinja, a, kako kaže, s njima se najviše ‘zbližio’ radeći u jednom od najpoznatijih cirkusa na svijetu – ‘Il Circo di Moira Orfei’ u Italiji koji je vodila popularna glumica Moira Orfei.

Upoznavanje sa Johnom Waynom

“Više od 40 godina bio sam u Italiji, radio kao vozač. Živio sam kod Bologne, u malom mjestu gdje se održavaju trke konja. Onda sam se zaposlio u cirkusu kod Moire. Vozio sam, ali sam uvijek spremao konje za nastupe. Tamo sam ih najviše i zavolio”, govori Branko dok stoji naslonjen na ogradi korala u stilu pravog kauboja.

Na pitanje zašto se vratio, odgovara da tu imaju kuću i imanje. “Lijepo nam je, ali dobro nam je bilo i u Italiji”, kaže, dok njegova kćerka kroz smijeh dobacuje da bi tamo išli češće da i konji mogu s njima, jer su i oni članovi porodice Šuman.

Glava porodice Branko nastavlja pričati kako je u cirkusu sreo dosta glumaca, neke od svojih idola iz western filmova, koji su bili prijatelji Moire Orfei.

Kako kaže, upoznao se sa Catherine Spaak koja je glumila u italijanskim klasicima, poznatom francuskom glumicom Brigitte Bardot, Marcellom Mastroiannijem, najpopularnijim po ulogama u filmovima Tramvaj zvani čežnja i La Dolce Vita te Giulianom Gemmom, proslavljenim po ulogama u ”špageti westernima”, koji je prošle godine poginuo u saobraćajnoj nesreći.

“Giuliano Gemma je bio moj prijatelj. Pričao sam mu kako, kada njegov film dođe u Travnik, nije bilo karata. Ali nastradao mi je prošle godine…”, prisjeća se Branko te skromno na kraju, kao usput, dodaje da se upoznao i sa Johnom Waynom i Kirkom Douglasom.

“Ne volim ja svaki western film. Ne volim da se mnogo ubijaju. Volim samo gdje ima mnogo prirode i konja.”

Konji umjesto odlaska na posao

Također, kako naglašava, više voli i mirne konje. Zbog djece, unuke i učenika koji dolaze da jašu, sam ih bira, jer im ‘poznaje ćud’ i zna koji mogu nositi djecu bez ikakvih incidenata.

Ponekad na njihov ranč škole dovedu više razreda, pa u jednom momentu tu bude od 80 do 100 učenika.

Međutim, osim rekreativnog jahanja, Šumani nude i terapijsko – za djecu sa posebnim potrebama.

“Čak i sam kontakt sa konjem djeluje pozitivno na tu djecu, a gibanje konja kad hoda – to je ustvari cijela masaža, jer plivanje i jahanje je isto, što se tiče aktivnosti. Svi dijelovi tijela su u pokretu. Čak morate biti i psihički spremni da upravljate konjem, da on ne radi šta on hoće”, objašnjava, a u isto vrijeme unuka Sandra se penje na konja Bistru, koja je ime dobila zato što je „bistra i pametna“.

Dok Branka hoda uz kćerku na konju, koja bez problema upravlja kroz koral, govori kako je i sama kao mala voljela ove životinje.  

“Otac me stalno vodio na jahanje kada smo živjeli u Italiji i poslije mi je, kad sam odrasla, kupio konja”, smije se, dok on dodaje da ga je kupio “jer je zahtijevala”.

Prepričava da je čak prije tri godine napustila i posao te došla živjeti sa ocem kako bi bila blizu konja i pomagala mu.

“Kada sam radila uvijek sam bila pod stresom, išla kod doktora. Sada mi je lijepo, uživam ovdje”, govori, dok nam kćerka Sandra pokazuje šest kučića koje su nedavno dobili.

Branka dobacuje da imaju i drugih životinja. „Da sad ne ispadne da imamo samo konje. Držimo sve životinje koje se ne jedu i od kojih nemate koristi. Nemamo koke, nemamo koze, nemamo krave, ali zato imamo konje, golubove, mačke i cuke”, šale se na svoj račun.

Negativno iskustvo s radnicima

Ipak, kažu da su prije imali više konja, ali su pet zbog troškova prodali ili poklonili prijateljima.

Prošle zime su napravili štalu sa boksovima za konje, tako da svaki ima svoj prostor i koral, zbog čega su potrošili 10.000 eura.

I samo održavanje konja košta, tako da za jednog konja moraju mjesečno izdvojiti blizu 150 eura, a osim toga imaju troškove za veterinara i potkivanje.

Sve to pokrivaju školom jahanja i iznajmljivanjem konja za turiste, a kažu da deset časova jahanja naplaćuju blizu 65 eura.

Kako bi mogli održavati ranč i konje, zapošljavali su radnike. Međutim, s njima nisu imali pozitivno iskustvo, jer su pogrešno učili konje koje su Šumani prije toga dresirali.

Turisti sa Vlašića

Šumani navode da im na jahanje često dolaze i turisti smješteni u hotelima na Vlašiću.

“Dođu u hotel Blanca pa ih oni upute na nas. Zbog turista su nas angažovali i na Vlašiću”.

Međutim, dodaju da su zbog čestih kiša ove godine samo dva puta radili sa gostima na toj planini. 

“Inače, ove godine zbog lošeg vremena imamo manje ljudi na imanju. Onda se odmaramo i radimo sa konjima i oko kuće”, kaže Branko.

 

“Pokušao sam sa sela uzeti momka, i iz grada, i prijatelje i komšije, ali nije išlo… Neće da rade. Teško je naći nekoga, a svi kažu nema posla.”

“Još ga primiš i gotiviš, što se kaže, vodio sam ga u hotel na večere, odvezem u FIS, obučem ga ‘od a do ž’, daj mu cigare i telefon mu kupim, ali ništa”, ogorčen je Branko koji nakon obaveza oko konja odlazi u vanjsku kuhinju, sa kaminom, šankom i stolovima, koju su napravili pored kuće.

Bas gitarista u Vezirima

Dok Branka priprema kafe i sokove, on priča kako osim konja voli i muziku te kako je kao mladić svirao bas gitaru u Vezirima, u kojima je pjevao i Seid Memić Vajta.

“I sada se družim sa Vajtom. Često dolazi ovdje kada pravimo ‘fešte’”, govori i odlazi po fotoalbum. Pokazuje stare crno-bijele fotografije sa nastupa, te objašnjava da su mu obje žene bile pjevačice.

“Evo, vidite ovu sliku. Ovo u sredini sa harmonikom je Pero Gudelj, sadašnji vlasnik FIS-a. Nekada smo svirali zajedno.”

Međutim, dodaje da, iako je volio svirati, od toga “nije bilo hljeba”.  “Onda sam vidio da volan više donosi pa sam se opredijelio za to i radio i u Italiji.”

Ipak, umjesto volana na kraju je izabrao uzde. A kada je riječ o zaradi navodi: ”Jednom sam konjima rekao odsad vas više ne dotiram, ako možete da zarađujete za sebe, onda ostajete, ako ne – idete”.

Na pitanje šta je onda bilo, namješta šešir i sa osmijehom na licu kratko odgovara: “Onda su počeli da zarađuju.”

Međutim, bez obzira na zaradu, svi članovi porodice Šuman se slažu – kada jednom zavolite konje, više ne možete bez njih.

Izvor: Al Jazeera