GNK Dinamo: Ni privatizacija, ni peticija

Piše: Tomislav Šoštarić

Nakon prošlotjednog zahuktavanja situacije oko zagrebačkog Građanskog nogometnog kluba Dinamo, zbog (ponovno) spominjane privatizacije kluba koji je osvojio 16 titula pravaka Hrvatske te objave inicijative “Za naš Dinamo” da je prikupljeno gotovo 50.000 potpisa građana za peticiju kojom se traže korjenite promjene u klubu, odnosno pravo članstva da odlučuje o budućnosti kluba, iz Maksimira novih informacija – nema.

“Gazda” Dinama Zdravko Mamić o svemu šuti. Dostupna je samo glasnogovornica Sandra Špičić. A ona i nema mnogo toga za reći. Kaže kako privatizacija kluba i spomenuta inicijativa bivših igrača Darija Šimića, Igora Biščana, Tome Šokote i Silvija Marića u klubu trenutačno nisu teme.

“U fokusu nam je jedino predstojeća utakmica Europske lige s Celticom, to je ono o čemu se sada razmišlja”, kazala je Špičić.

Odgoda izvršenja naloga inspekcije

No, Špičić kaže da je klub dobio odgodu izvršenja odluke kojom je sportska inspekcija Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Hrvatske tražila da ova udruga građana Statutom mora sazvati Skupštinu i regulirati prava i obveze povjerenika.

U klubu se pozivaju na rješenje Ministarstva od 8. rujna u kojem piše da se produžuje GNK Dinamu rok za izvršenje jedne točke rješenja s kraja lipnja u kojoj je pisalo da klub mora propisati načine i uvjete izbora te prava i dužnosti povjerenika kluba Statutom.

Radi se o odluci u koju su nadu polagali pokretači inicijative “Za naš Dinamo” i brojni članovi kluba koji traže izbore po principu “jedan član – jedan glas”, kojim bi članovi birali vodstvo kluba.

Juraj Šišić iz inicijative “Zajedno za Dinamo”, koja okuplja nezadovoljne članove kluba, kaže da njima nije jasno o kakvoj se odgodi točno radi, jer o tome nemaju službenu informaciju. On podsjeća da je nalog inspekcije bio i da se članovima omogući uvid u poslovanje kluba.

Dinamo mora biti voljeniji

Ono što bi trebalo biti najvrijednije u vezi Dinama, brend, po Šipsu sada ne vrijedi gotovo ništa, odnosno možda 20 posto svojeg potencijala. 

“Prvo treba dignuti klub na noge, podići marketing, a tek onda može biti govora o privatizaciji. A da bi se u tome uspjelo, Dinamo mora biti voljeniji nego što je danas”, zaključuje Šips.

U svakom slučaju, rok od 60 dana u kojem je Dinamo prema prijašnjoj odluci inspekcije trebao ispoštovati to rješenje je prošao, a u klubu tvrde da su dobili odgodu za provođenje naloga. Ipak, novinaru tportala i dobrom poznavatelju prilika u Dinamu Borutu Šipsu neobično je što se priča oko privatizacije kluba pojavila ubrzo nakon isteka spomenutog roka.

Više modela privatizacije

“Treba dati vremena, mjesec ili dva, da bi se vidjelo je li to bio samo ‘spin’ kako bi se maknula pozornost s činjenice da je prošao rok za postupanje prema rješenju inspekcije”, kaže Šips.

Iako je izvršni predsjednik Dinama Zdravko Mamić, nakon “bombe” o privatizaciji o kojoj se navodno razgovaralo na nedavnoj sjednici Izvršnog odbora, u jednoj izjavi medijima rekao kako ne zna ništa o tome, jer to nije bilo na dnevnom redu, Šips smatra da se o tome itekako raspravljalo i da ne vjeruje da Mamić o tome ne zna ništa.

“Sigurno se razgovaralo da treba pokrenuti proces procjene kluba i nakon toga odlučiti na koji bi se način išlo u privatizaciju, jer ima više mogućih modela”, rekao je Šips i dodao da je u tom smislu važna i uloga Grada Zagreba, vlasnika stadiona Maksimir, odnosno koju ulogu bi on u tome preuzeo.

“Može se dogoditi, kao i u Hajduku, da grad uzme dio dionica i uđe u vlasništvo. U Hajduku se dogodilo da je Grad [Split] većinski vlasnik, Hajduk je i dalje gradski klub”, kaže Šips.

No, klubovi poput Splita, Rijeke ili Splita su u većinskom vlasništvu privatnika, domaćih ili inozemnih, i to je, naravno, jedan od modela.

Predsjednik Dinama Mirko Barišić u medijskom je istupu naveo da je upravo privatizacija zadaća svih u klubu te da, iako Dinamo financijski dobro stoji, nema dovoljno prihoda od ulaznica, televizijskih prava i sponzora, pa se mora razmišljati o privatizaciji.

I navijači protiv privatizacije

Prema Šipsu, legitimno je da uprava odluči privatizirati svoje poduzeće, no kaže kako ne vjeruje u tvrdnje o tome da bi Dinamu moglo ponestati novca, a osim toga, smatra, ovo nije trenutak za privatizaciju, za koju mnogi ionako misle da je još vrlo daleko.

“Nema se puno toga za staviti u bubanj. Tu su igrači, nekim transferima bi se mogao namiriti investitor, tu je još i autobus i brand, ali sve ostalo je gradsko”, veli Šips.

“Obični” navijači “modrih” općenito su neraspoloženi prema sadašnjem vodstvu. Tribine zjape prazne i uglavnom ne misle da bi se privatizacijom to promijenilo. Neki od njih smatraju da se time ništa ne bi promijenilo i da bi sve bila predstava iza koje bi ponovno stajao – Zdravko Mamić.

“Ne znam što bi Dinamo dobio privatizacijom. Slažem se s modelom ‘jedan član – jedan glas’. Što se privatizacije tiče, Mamić bi sve izveo da ne bude u prvom planu, ali bi vukao konce. On će biti u Dinamu dok god može iz njega crpiti niovac. Cilj mu nije da Dinamo napravi veliki rezultat, nego kupiti jeftino igrače da ima kakve-takve rezultate i da stvara istovremeno mlade igrače u omladinskom pogonu koje će dobro prodati”, smatra 39-godišnji Robert iz Zagreba.

‘Može doći neki novi Mamić’

S Robertom se slaže i 29-godišnji Kruno. Prema njegovom mišljenju, netko bi uložio novac, Mamić bi stajao iza cijelog projekta, a klub bi i dalje bio bez navijača.

“Klub bi, možda, bio uspješniji, ali navijači se, kao ni sada, ne bi mogli s njim poistovjetiti, jer je izgubio dušu. Stvaraju nekakvu umjetnu atmosferu s ulaznicama za jednu kunu [14 eurocenti] i što ti ja znam, ali to nikome ništa ne znači”, kaže Kruno i dodaje da čak i kad bi Mamić privatizacijom otišao iz kluba, on u tome ne bi vidio ništa dobro.

“Ne slažem se s tim, može doći neki novi ‘Mamić’ i rastjerati publiku, mijenjati ime ili nešto. Po meni, treba biti sistem ‘jedan član – jedan glas'”, zaključuje Kruno.

Drugi su u najmanju je ruku skeptični prema privatizaciji.

“Ne znam, ne bi to onda bio naš klub. Ali, ne znam bi li to bilo dobro ili loše, iako je većina klubova u Europi u privatnim rukama”, kaže 51-godišnji Ivan, ali dodaje da, iako je Mamić takav kakav jest, po njegovom mišljenju, ne može se reći da se ne trudi za Dinamo.

Iako se, dodaje, uz to itekako trudi i za sebe.

“No, što god bilo, uvijek ću pogledati Dinamo, bio tu Mamić ili netko deseti”, rekao jaže Ivan.

Klub jedne obitelji

U inicijativi “Zajedno za Dinamo” na priče o privatizaciji ne gledaju blagonaklono. Smatraju da je to loše rješenje i traže izbore na kojima bi se izjasnili članovi te tako stoje čvrsto uz Šimića, Šokotu, Biščana i Marića, koji također smatraju da, prije svega, treba svim članovima kluba omogućiti da biraju svoje vodstvo, jer ne može uprava, kako je u jednom istupu rekao Šimić, koja nema legitimitet svih članova kluba, odlučivati o privatizaciji.

“Već imamo privatan klub jedne obitelji i vidimo kako funkcionira. Članski model je najbolji, da svi članovi biraju vodstvo kluba po Zakonu o udrugama”, kaže Šišić i naglašava da su o svakoj temi spremni za razgovor, ali tvrdi kako u klubu za to nemaju sluha te se čak i ne dozvoljava svima upis u članstvo, a kamoli da bi bilo prostora za dijalog.

Izvor: Al Jazeera