Gdje je odgovornost za djecu Gaze

Piše: Zeina Azzam

Prije izraelske invazije na Gazu u julu ove godine, Farah Baker je bila obična tinejdžerica koja je odrastala u opkoljenom pojasu zemlje uz Sredozemno more. Međutim, zanimljiva poruka na Twitteru donijela joj je svjetsku slavu.

U opisu njenog Twitter profila stoji: „Ja sam 16-godišnja moderna Anne Frank iz Gaze, Palestine“. Njen Twitter profil prati 209.000 ljudi i više od 8.200 tweetova je naslovljeno na njeno ime.

U tweetu koji je objavila 23. augusta napisala je: „Kako je to živjeti slobodno i mirno bez okupacije? Ja to nikada nisam doživjela! Da li je to prelijep osjećaj?“ Više od hiljadu ljudi je podijelilo njen tweet na svojim Twitter profilima.

Ona svakodnevno objavljuje više tweetova te na taj način izražava svoje brige i snove, posebno za vrijeme rata. Njen dom, koji se nalazi blizu bolnice Al-Shifa u Gazi, pruža poseban uvid u život za vrijeme rata.

Ovo je možda Farahin način da se nosi sa granatiranjem i razaranjem u Gazi, objašnjava Michael Wessells, profesor Programa o prisilnoj imigraciji i zdravstvu pri Univerzitetu Columbia, koji proučava utjecaj rata na djecu.

„Kroz tweetove, ona se povezuje sa velikim brojem ljudi u pokušaju da suzbije osjećaj samoće i izoliranosti koji je često dio psihosocijalnog tereta djece koja žive u aktivnim ratnim zonama. Objavljivanjem tweetova osoba ima osjećaj da može uspjeti, što je ključ za njenu psihosocijalnu dobrobit.. Objavljivanje tweetova pruža Farah osjećaj da aktivno učestvuje u nečemu, da educira druge o položaju u kojem se djeca nalaze, umjesto da sve pasivno posmatra ili da se osjeća bespomoćno“, rekao je Wessells za Al Jazeeru.

Dječak korišten kao živi štit

Kada su 16-godišnji Ahmad Abu Raida i njegova porodica pokušali pobjeći od izraelske invazije na južnu Gazu, vojnici su ga zarobili i pet dana koristili kao živi štit.

On se sjeća fizičkog i psihičkog zlostavljanja dok su ga ispitivali, pucali na njega i dok je bio primoran da traži i kopa tunele.

I zaista, djeca su jedna od najugroženijih populacija u toku rata. Slike djece koja su mete na igralištima i školama, na plaži i u UN-ovom skloništu, urezale su se u svijest cijelog svijeta.

Prema podacima UN-a o vanrednoj situaciji u Gazi, od 2.104 poginulih Palestinaca, 495 su bila djeca. Više od 3.100 djece je ranjeno, od čega je hiljadu sa trajnim invaliditetom. Skoro 1.500 djece je ostalo bez roditelja.

U izvještaju se također navodi da je „direktna u specijalizirana psihosocijalna podrška (PSS) potrebna za najmanje 373.000 djece. Djeca pokazuju simptome povećane tjeskobe među kojima su i mokrenje u krevet, pretjerano vezivanje za roditelje i noćne more“.

Konvencija o pravima djeteta  

Međunarodni sporazum koji detaljno navodi prava djece je Konvencija UN-a o pravima djeteta (CRC) iz 1989. godine.

Izrael je jedna od 194 zemlje koje su potpisale ovaj dokument. Ratificirao ga je 1991. godine te ga na taj način ovaj dokument pravno obavezuje.

Naprimjer, u Članu 38 (4) navodi se : „U skladu sa obvezama koje proizlaze iz međunarodnog humanitarnog prava u vezi sa zaštitom civilnog stanovništva u oružanim sukobima, države potpisnice će poduzeti sve ostvarive mjere kako bi osigurale zaštitu i zbrinjavanje djece koja su pogođena oružanim sukobom.“  

Al Jazeera je pitala Aarona Saguia, glasnogovornika Ambasade Izraela u Washingtonu, da prokomentariše tvrdnje da Izrael krši CRC.

„Ja se nadam da će se Al Jazeera usredotočiti na istraživanje ratnih zločina Hamasa, koji postavlja svoje rakete u domove, bolnice, škole i džamije. Hamas cilja stanovništvo i lansira rakete dok se krije iza civila. To je dvostruki ratni zločin i prema tome, sve civilne žrtve, koliko god one bile tragične, su njihova odgovornost“, rekao je.

Na pitanje o izraelskom navodnom kršenju Konvencije za vrijeme invazije Gaze, glasnogovornica State Departmenta Jen Psaki kazala je za Al Jazeeru: „Mislim da smo za vrijeme ovog sukoba u više navrata izrazili svoju zabrinutost za civile, uključujući i djecu. Također smo jasno dali do znanja da bi Izrael trebao poduzeti dodatne mjere za sprečavanje i smanjivanje civilnih žrtava. Naglašavamo riječ sprečavanje“.

Pa ipak, Amerika se i dalje protivi prijedlogu Palestinaca da iznesu svoje optužbe protiv Izraela u međunarodnom forumu.

„Smatramo da to ne bi bio korisno u ovom trenutku“, kaže Psaki.

Izraelska odgovornost, američka zaštita

Konvencija o pravima djeteta se temelji na Ženevskoj deklaraciji o pravima djeteta Lige naroda iz 1924. godine, u kojoj se navode temeljna prava djece, koja „moraju biti prva koja će primiti pomoć u vrijeme nevolje“.

„Izrael, kao okupacijska sila … je, prema Ženevskoj konvenciji, dužan osigurati dobrobit Palestinskog naroda, uključujući i djecu“, kaže Alex Abuata, službenik za komunikaciju i posredovanje pri organizaciji War Child, mreži nezavisnih međunarodnih humanitarnih organizacija koje se bave zaštitom djece u oružanim sukobima.

On kaže da se prema međunarodnom pravu, Gaza i dalje smatra okupiranom teritorijom jer Izrael još kontroliše njene granice, zračni prostor, i teritorijalne vode, kao i kretanje robe i ljudi.

„A ipak, Izrael….sistematski tlači Palestince i palestinsku djecu i prolazi nekažnjeno“, rekao je Abuata za Al Jazeeru.

Pitanje odgovornosti je ključno, kaže Brad Parker iz organizacije Međunarodna odbrana djece (DCI) – Palestina. On kaže da je Izrael konstantno kršio međunarodni zakon i prolazio nekažnjeno, često imajući zaštitu SAD-a u međunarodnim forumima.

U periodu od 1972. do 2011. godine, Amerika je 41 put iskoristila svoje pravo na veto na sjednicama Vijeća sigurnosti UN-a, glasajući protiv rezolucija kojima se pokušavao okriviti Izrael za nasilje u okupiranim palestinskim teritorijama.

Službeni Washington, koji Izraelu godišnje pruži skoro tri milijarde dolara pomoći, nedavno je jedini glasao protiv Rezolucije Vijeća UN-a za ljudska prava kojom bi se pokrenula nezavisna istraga o navodnim kršenjima ljudskih prava u okupiranim teritorijama.

Vijeće je također osudilo „rasprostranjeno, sistematsko i teško kršenje ljudskih prava i temeljnih sloboda“ koje su posljedica izraelskih vojnih operacija. Rezolucija je donesena uprkos vetu SAD-a.    

‘Oštećena generacija’

„Djeca nose najveći teret ovog nasilja“, rekao je Parker na konferenciji na Capitol Hillu. „Teško naoružani vojnici hapse ih usred noći u njihovim domovima … stavljaju im poveze na oči … vežu im ruke iza leđa plastičnim konopcima“.

Tri od četiri djeteta koje uhapsi izraelska vojska doživi neku vrstu fizičkog nasilja za vrijeme hapšenja, transporta ili ispitivanja.

Iako se izraelskom vojnom odredbom br. 1676 iz 2011. godine pomjerila granica punoljetstva osumnjičenih pred vojnim sudovima sa 16 na 18 godina, Parker kaže da se palestinskoj djeci od 16 i 17 godina još mogu izricati presude kao odraslim osobama.

Takva ograničenja se ne odnose na izraelsku djecu, uključujući onu koja žive u naseljima u okupiranim teritorijama. Nadalje, Vojni zakon sankcioniše suđenja palestinskoj djeci od samo 12 godina na vojnim sudovima te pruža smjernice o maksimalnim kaznama.

„Lakša krivična djela, kao što je kamenovanje, mogu rezultirati višegodišnjom zatvorskom kaznom“, kaže Abuata. „Izraelskoj djeci se sudi na građanskim sudovima, gdje su kazne mnogo blaže“.

„Brine me to da smo nakon tri rata u šest godina trajno oštetili cijeli jednu generaciju“, kaže Bill Corcoran, predsjednik i izvršni direktor Američke humanitarne organizacije za pomoć bliskoistočnim izbjeglicama (ANERA), nevladine organizacije koja radi sa ljudima u okupiranim teritorijama, Libanu i Jordanu.

„Djeca u Gazi, na neki svoj način, govore da nemaju budućnost“, kaže Corcoran.

Profesor Wessells je naglasio da strah palestinske djece za svoj život može stvoriti osjećaj koji bi bio primjenjiv za sva ratna područija. Ta djeca „će najvjerovatnije postati sklonija priključivanju oružanim borbama protiv Izraela, čime će se nastaviti ciklus nasilja“.

Na dan kada je objavljen prekid vatre 26. augusta, Farah Baker je na Twitteru napisala, „Imam 16 godina i preživjela sam tri rata i intifadu! Imam sreće i ne želim da doživim i četvrti rat #Gaza“. Kasnije u toku dana je napisala: „Moderna Anne Frank [ja] ima više sreće od prave Anne Frank jer je moderna uspjela preživjeti rat“.  

Izvor: Al Jazeera