GSS Sarajevo – volonteri u misiji spašavanja

Piše: Sead Fadilpašić

„Ljudi nikada ne nedostaje, kada treba pomoći. Opreme, iako smo zadovoljni trenutnom količinom, uvijek dobro dođe“, počinje priču načelnik Gorske službe spašavanja – stanice Sarajevo, Adnan Podžo.

Iz majskih poplava izronilo je ono najbolje u ljudima – solidarnost, suosjećanje i želja da se pomogne onima u nevolji, a na prvoj liniji tog fronta stajali su momci i djevojke iz stanica Gorske službe spašavanja.

„Stanica Sarajevo broji između 35 i 40 sposobnih, mladih i aktivnih ljudi koji se mogu uključiti svakog trenutka. Naravno da se u svakoj akciji ne uključuje svih 40 ljudi, uvijek ostaju rezervni timovi, ali sa toliko ljudi raspolažemo“, kaže Podžo.

I to je, za potrebe regije koju pokriva ova stanica, sasvim dovoljno.

Iako je sav rad poput hobija – volonterski, a članovi Gorske službe spašavanja nisu plaćeni, poslu se pristupa veoma ozbiljno čak i u vježbama, a pogotovo u akcijama.

„Svi odvajamo svoje slobodno vrijeme za ovo, iako se radi zaista profesionalno i kada imamo vježbe, kamo li akcije“, kaže Podžo.

Obučeni za nevolje

Nisu svi volonteri podjednako obučeni, neki raspolažu većim znanjem i vještinama od drugih, ali zajedno čine kolektiv koji se uspješno može nositi sa problemima u različitim sredinama – kako u ruralnim, tako i u onim urbanim.

„Među GSS-ovcima je određeni broj obučenih alpinista koji pomažu u akcijama na stijenama, te skijaši koji su  neizbježni za osiguravanje skijališta i intervencija u zimskim uslovima“.

Zimu, kaže, dočekuju spremni. Raduju se snijegu, ali očekuju i više posla na skijalištima, Bjelašnici i Igmanu.

„Spremni smo. Nedavno smo uspostavili radio-vezu stanice Sarajevo. Uspjeli smo od RAK-a dobiti frekvenciju, nakon što smo ispunili sve uslove. Uspostavili kompletan sistem, od repetitora, baznih stanica, stanica u vozilima, ručnih stanica, tako da sada kad ljudi izađu na teren, ne moraju se brinuti hoće li imati signala za mobitel, što je u velikoj mjeri otežavalo komunikaciju, ali i povećavalo troškove.”

„Sada imamo dovoljno uređaja.“

Počeli su, kaže Podžo, sa jednim užetom, a danas, zahvaljujući velikom trudu i radu, te razumijevanju i pomoći drugih, raspolažu opremom koja im dozvoljava da kvalitetno rade ono što vole – pomažu drugima u nevolji.

A iako se vode kao služba koja spašava sve unesrećene van cestovne komunikacije, često se nalaze u situacijama gdje intervenišu u urbanim sredinama. Ali ne žale se, kaže Podžo.

Vole pomoći i nikada ne okreću glavu od pojedinca u nesreći, bez obzira gdje se nalazili.

Izvor: Al Jazeera