Svjedok Gaze: Dječak ispod ruševina

 

 

Fotograf agencije Reuters Ibraheem Abu Mustafa snimio je trenutak kada je desetogodišnji Mahmoud al-Ghol izvučen iz ruševina kuće u Gazi, za koju svjedoci kažu da je uništena u zračnom udaru izraelskih snaga. Tom prilikom poginulo je devet članova porodice Al-Ghol.

Mustafa je kasnije tražio dječaka i pronašao ga u bolnici, gdje je napravio još nekoliko fotografija.

Među poginulima su Al-Gholov otac i jedan od braće blizanaca koji su rođeni prije nekoliko sedmica.

Ovo je priča Ibraheema Abu Mustafe:

“Bio sam u kući s kolegama i pratio situaciju u Rafahu, kada sam čuo dvije velike eksplozije. Neko je zagalamio: ‘Udar izraelskog F16!'”

Specijal: Napadi na Gazu

Policijski izvori utvrdili su lokaciju incidenta i javili kako je meta zračnog udara bila kuća u vlasništvu porodice Al-Ghol. Odmah sam otišao na lice mjesta.

Kada sam vidio da kuća ima krov od azbesta, znao sam da će biti mnogo žrtava. Na licu mjesta sam vidio kola hitne pomoći kako dolaze i odlaze dok su se ljudi skupljali. Prvo su uklonili tijelo starog čovjeka, a potom su počeli vikati: “Djeca u ruševinama!”

Požurio sam kako bih pokušao fotografirati ovu djecu. Kasnije sam saznao da je dječak na slici Mahmoud al-Ghol. Ima 10 godina.

Kada mislim o onome što se desilo, ne mogu a da ne vidim slike u kojima se moji sinovi nalaze ispod ruševina.

Devet Mahmoudovih rođaka, uključujući porodicu njegovog ujaka, ubijeno je u udaru, a još sedam je ranjeno. On ima braću blizance koji su rođeni prije nekoliko sedmica, tokom rata, a jedan od njih je ubijen, dok je drugi lakše povrijeđen.

Mahmoudov otac i tri člana dječakove porodice su poginuli u udaru. Njegova majka i dvojica njegove braće su čudom preživjela. Dijete u crvenoj majici, koje se može vidjeti u ruševini do Mahmouda, jest njegov ranjeni brat (boja majice se jedva vidi iznad Mahmoudovog lica).

To što sam ih vidio ispod ruševina je najgore iskustvo u mom životu. Suze su mi tekle iz očiju dok sam slikao. Gledao sam dječaka kao da gledam svoga vlastitog sina.

Jedan od kolega poznaje Mahmoudovu rodbinu, pa mi je pomogao da ga nađem nakon napada.

Jedva može jesti

Kada sam vidio Mahmouda u bolnici, nisam bio siguran da je to isti dječak kojega sam slikao, premda njegovo lice više nije bilo prekriveno prašinom i krvlju. Morao sam još jednom provjeriti sa ljekarima i njegovom rodbinom u bolnici i tada su mi potvrdili da je riječ o istom dječaku.

U istoj sobi nalazilo se još ranjene djece iz drugih porodica, čekajući da dobiju ljekarsku pomoć. Žena pokrivenog lica koja se nalazi do Mahmouda na jednoj od fotografija je njegova tetka.

Mahmoudov ujak je kazao kako je njegov nećak imao problema sa pamćenjem tokom prva dva dana u bolnici. Dok sam bio u sobi, dječak se žalio na neke bolove i sada će mu trebati tretmani, jer jedva može govoriti ili jesti. Ne može sam hodati, niti pokretati svoje tijelo.

Primijetio sam da Mahmoudovi rođaci pokazuju mješovita osjećanja – tugu i sreću. Tužni su zbog njegove porodice, a opet i sretni jer su neki i preživjeli.

Od početka rata sam imao noćne more u nekoliko navrata. Tokom noći nakon incidenta sanjao sam kako ljudi uklanjaju tijela djece ispod ruševina. Kada mislim o onome što se desilo, ne mogu a da ne vidim slike u kojima se moji sinovi nalaze ispod ruševina.

Izvor: Agencije


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO