Smije li pilote biti strah od letenja

Piše: Snježana Mulić-Softić

“Tri puta sam odgađao let za Australiju, nakon što je početkom marta nestao avion Malaysia Airlinesa i tri puta sam zbog toga aviokompaniji plaćao penale, pa je moja, davno kupljena karta, stalno gubila svoju vrijednost. Iako nisam trebao letjeti aviokompanijom čiji je avion nestao, u mene se uvukao strah. Ono o čemu sam najviše razmišljao bili su piloti i ostalo letačko osoblje. Mislio sam o tome kako su nervozni, uplašeni, kako su i oni samo ljudi od krvi i mesa, i kako je zbog toga mogućnost greške mnogo veća. Dok sam mislio o tome, pao je drugi avion, pa je oboren treći i moj strah se samo pojačavao”, priča jedan Sarajlija, inače putnik koji godišnje bar po deset puta avionom leti sa jednog kontinenta na drugi.

Iako je avion zvanično najsigurnije prevozno sredstvo, avionske nesreće koje su se dogodile u svijetu u prvih sedam mjeseci ove godine, a u kojima je zvanično poginulo 597 putnika i članova posada, izazvale su strah putnika od ove vrste prevoza, a imuni nisu ostali ni pojedini članovi letačkih posada.

Tako su članovi dvije posade Malaysia Airlinesa zbog psihičkih problema odustali od leta, što je potvrdio Ismail Nasaruddin, predsjednik Nacionalnog sindikata kabinskog osoblja Malezije, a velike aviokompanije u mjesecima u kojima su se dogodile nesreće zabilježile su manji broj putnika.

Pomoć po principu kolegijalnosti

Strahom od letenja avionom, koji je zavladao među putnicima pa i onima koji ga nikad nisu imali, bave se mnoge međunarodne asocijacije za aviosaobraćaj. O tome je krajem jula govorio i Tony Tyler, direktor Međunarodne asocijacije aviotransporta – IATA.

“Makar i jedna nesreća je previše, a nakon tri aviotragedije u tako kratkom vremenskom periodu očigledno će se mnogi ljudi upitati o sigurnosti putovanja avionom. Naš prioritet broj jedan je sigurnost putnika i mi ćemo nastaviti činiti sve što je u našoj moći da osiguramo sigurno letenje”, rekao je Tyler.

O sigurnosti letenja raspravljano je i u okviru Fondacije za sigurno letenje (SFF), a koja ističe da je “strah od letenja nakon nesreća – prirodan”.

Odbijena naknada za strah

Stjuardese i stjuardi Croatie Alrlines koji lete avionima Dash Q400 su u aprilu prošle godine tražili naknadu za strah, ali taj zahtjev nije pihvaćen. Da je prihvaćen, Croatia Airlines bi bila prva aviokompanija na svijetu koja bi isplaćivala takav dodatak za letenje na tom tipu aviona.

No, dok putnici mogu jednostavno odustati od leta i birati vrstu prevoznog sredstva kojim će se prebaciti od tačke A do tačke B, piloti, stjuardi i ostalo letačko osoblje, ukoliko ne žele ostati bez posla, jednostavno nemaju tu mogućnost.

Stoga su neizbježna pitanja – šta se radi u slučaju kada neko od članova letačkog osoblja osjeti kako ga hrabrost napušta, a posao mu postane mora pa više nije od koristi ni samom sebi a kamoli putnicima i imaju li aviokompanije mehanizme stručne podrške u takvim situacijama.

U najvećem hrvatskom avioprevozniku, kako nam je rekao pilot i predsjednik Hrvatskog sindikata prometnih pilota (HSSP) Zoran Bilić, takvo što ne postoji.

”Sindikat pilota i Sindikat stjuardesa Croatia Airlinesa nemaju razrađen sustav psihološke pomoći ili neke druge pomoći za navedene situacije osim djelovanja po principu kolegijalnosti i zagarantirane potpune materijalne i moralne podrške ukoliko netko od naših članova zatreba profesionalnu pomoć nezavisnih stručnjaka”, kaže Bilić.

Dodaje i to da, koliko je HSSP-u poznato, još niko nije zatražio pomoć bilo kakve vrste vezano za nelagodu, dvojbu, zabrinutost ili odustajanje od leta, pa ni onih iznad tzv. kriznih područja, a kakva su trenutno iznad Ukrajine i Bliskog istoka.

Činjenicu da njihovi piloti nemaju strah od letenja iznad kriznih područja Bilić objašnjava ovako: “Moguće je da se radi o naslijeđu odnosa prema tom pitanju, jer se većina naših posada jos prisjeća letenja i načina rada dok je nebo nad hrvatskom bilo krizno područje, tj. dok je trajao Domovinski rat”.

On ističe da posade Croatia Airlinesa slijede politiku kompanije koja svakodnevno procjenjuje potencijalne rizike letenja i sudjeluju u radu Grupe za sigurnost, Agencije za civilni zračni promet i nadležnog ministarstva, ali slijede i preporuke međunarodnih organizacija za zračni promet, poput Organizacije za civilnu avijaciju (ICAO), IATA-e i Međunarodnog udruženja pilota (IFALP) te Evropskog udruženja pilota (ECA) za letenje u kriznim područjima.

Pitanje o kojem se ne razmišlja

Najveći srbijanski avioprevoznik Air Serbia nije se želio očitovati o ovom pitanju, ali je predsjednik Udruženja linijskih pilota Srbije Velimir Isaković kazao da se rijetko ko od pilota žali na uvjete rada.

”Piloti se retko kada, za razliku od drugih profesija, žale na uslove rada i radno angažovanje. Shodno tome, teško je zamisliti da neko od pilota odustane od leta zbog nekih iracionalnih razloga koji se drugima čine kao potpuno racionalni jer su društveno naturalizovani. Pilot dobija nalog za let sa propratnom dokumentacijom koja mu omogućava da donese racionalnu odluku vezanu za izvršenje leta. Tehnička neispravnost ili loši (opasni) vremenski uslovi mogu biti preduslov da se let otkaže ili vremenski pomeri. Uglavnom, sve se čini da se radni zadatak realizuje u zadatom vremenskom roku u skladu sa interesima kompanije. Putnici moraju biti zadovoljni našom uslugom i svaki pilot je toga svesan”, kaže pilot Isaković.

Zbog straha umnogostručili pogibije

Nakon napada 11. septembra veliki broj Amerikanaca odustao je od putovanja avionom pa se broj putnika smanjio od 12 do 20 posto. Putnici koji su odustali od letenja avionom počeli su putovati autoputevima, ali se, kako je izračunao Gerd Gigerenzer, nakon toga broj smrtnih nesreća na američkim putevima povećao za 1.595  u godini dana, što je nekoliko puta više od prosječne godišnje pogibije u avionskim nesrećama u svjetskim okvirima. 
 

On i glasnogovornica Air Serbie ističu da aviokompanija za koju rade pomjera rute letenja u slučaju pojave kritičnih zona, a o čemu blagovremeno obavijeste putnike, kao što je nedavno bio slučaj sa rutama za Tel Aviv i Ukrajinu.

Međutim, u najvećoj bh. aviokompaniji BH Airlinesu uopće ne razmišljaju o ovim pitanjima. Na naš upit o tome ima li letačko osoblje sistem psihološke pomoći u kriznim situacijama, odgovorili su da im “to pitanje do sada niko nije postavio”.

BH Airlines je 15 dana pokušavao sastaviti tim koji bi dao odgovor na ovo pitanje i jedino što nam je rečeno iz Odjela za marketing bilo je: “U našoj praksi nikad do sada nismo imali slične upite, te o istim kolege moraju pristupiti s pažnjom i iznošenjem decidnih i tačnih informacija”.

Velike svjetske aviokompanije nakon najnovijeg vala nesreća pokušavaju na različite načine kod putnika odaganati strah od letenja i sačuvati svoj kredibilitet, pa mnoge organiziraju tečajeve oslobađanja straha od letenja, publiciraju afirmativne tekstove o avionu kao najsigurnijem prevoznim sredstvu, ali izbjegavaju komenitrati šta se dešava sa posadama. U najbojem slučaju, većina ih na pitanje – treba li nas biti strah straha onih koji upravljaju letjelicama – jednostavno odgovaraju: “Piloti i stjuardi nemaju pravo na strah”.

Izvor: Al Jazeera