Iz kaveza Gaze nema bijega od granata

Piše: Hassan Ghani

Od kada je počeo svoju vojnu kampanju 7. jula Izrael je pogodio više od hiljadu ciljeva u gusto naseljenom Pojasu Gaze. Dok izraelska vojska tvrdi da su njihovi napadi usmjereni na vojnu infrastrukturu Hamasa, porodične kuće i medicinske ustanove su, također, pogođene. Ujedinjeni narodi javljaju da su najmanje 80 posto žrtava civili.

Ahmed Hashem je 27-godišnji inžinjer koji radi u općini u Gazi. On živi sa dvije sestre, dva brata, roditeljima i 85-godišnjom nanom u Gazi.

U razgovoru za Al Jazeeru govori o tome kako je živjeti u stalnom strahu od bombardiranja.

• Al Jazeera: Koliko su napadi bili blizu vašem domu i koliko su česti?

Ahmed Hashem: Grad Gaza je zaista gusto naseljen, pa kada god je bombardiranje imam osjećaj da je blizu svake kuće u gradu, tako da čujemo gotovo svako. Ponekad granatiraju blizu naše kuće u naselju Al-Maqousi, koje je samo 300 metara udaljeno od nas. Tokom dana čujemo bombe kako eksplodiraju svakih 20 minuta. Ali noću bombardovanja postaju intenzivnija, pa je nemoguće spavati. To je gotovo svakih deset minuta. Noću su eksplozije glasnije, jer nema buke na ulici i svi se skrivaju u svojim domovima.

• Opišite nam kako izgleda kada bomba padne blizu vašeg doma.

Hashem: Kada je veća bomba u pitanju čujemo zvuk projektila dok se još približava meti, jedno dvije sekunde. Od zastrašujuće buke vam srce poskoči i u sekundi pomislite da će pasti na vaš dom, kao što su padale po drugim domovima. Instinktivno, bez razmišljanja zatvorite oči i čučnete. Kada čujete eksploziju osjetite olakšanje što ste na sigurnom, iako to znači da se negdje drugo desila tragedija. U zavisnosti od veličine bombe, kuća se zatrese nekoliko sekundi, poput zemljotresa. To je strašno. Često se desi da padnu dvije bombe istovremeno, pa umrem od straha kada se to desi. Sinoć su se desila tri granatiranja blizu nas u razmaku od deset sekundi. Nakon granatiranja čuli su se geleri kako padaju poput smrtonosne kiše, bilo da je to dio bombe, stakla, betona ili komadi metala. Oni se rasprskavaju u svim smjerovima u krugu od 400 metara.

Ahmedova nana kaže da su napadi najstrašniji do sada [Ahmed Hashem/ Al Jazeera]

• Da li Palestinci razmišljaju o napuštanju Gaze zbog stanja u posljednjih nekoliko godina?

Hashem: Utjecalo je to na neke ljude, ali čak i oni koji žele otići ne mogu. U kavezu kao što je Gaza nema mjesta za bježanje. Ljudi nemaju gdje otići ili nemaju sredstva da otputuju. Oni samo žele da svoj život provedu normalno i u miru kao i ostatak svijeta. Teško je promijeniti mentalitet Izraela, ali za većinu ljudi Gaza jeste i uvijek će biti njihov dom. Iskreno govoreći, htio sam steći međunarodno iskustvo u svojoj struci, ali mislim da sam svojoj zemlji sad potrebniji. Želio sam uložiti sav svoj trud i sve što bih naučio vani u razvoj Palestine.

• Šta je s vama, da li ste izgubili nadu? Da li biste osnovali porodicu u ovakvim okolnostima?

Hashem: Proživio sam napade 2008, 2009. i 2012. godine. Uništeno je mnogo toga, mnogi domovi, mnoge zgrade, puno infrastrukture. Ali najgore je što smo izgubili mnoge nevine duše. Ne možemo ih vratiti, ali možemo obnoviti kuće, ulice, infrastrukturu koja pruža usluge ljudima. To je moj posao i naša zajednička dužnost kao Palestinaca.

Naravno da sam zabrinut u vezi s osnivanjem porodice, pošto vidim stvari koje su se desile drugim porodicama. No, to je naša sudbina.

Simbol grada Gaze je feniks koji se diže iz pepela. To je grad koji je bombardovan toliko puta, a mi ga, ipak, obnavljamo u nadi da se to neće ponoviti u budućnosti. Međutim, što se ovo češće događa mi smo sve manje optimistični kad je u pitanju dugotrajni mir.  

Izvor: Al Jazeera