Siročad u Donjecku između dvije vatre

Piše: Sabra Ayres

DONJECK – Direktorica Donjeckog internata br.1 Olga Volkova zapela je u igri čekanja, koja je postala noćna mora.

Sa jedne strane postoji opasnost da će, svakog časa, ukrajinski rat protiv samoproglašene Narodne Republike Donjeck pokucati na njihova vrata. Prije nekoliko dana devet civila je ubijeno u teškim sukobima u obližnjem gradu Petrovka, samo 19 kilometara od centra Donjecka.

Sa druge strane tu je problem promoskovskih pobunjenika, koji su naredili direktorici da spremi više od 120 siročadi za hitnu evakuaciju u Rusiju.

Oni su rekli da će doći pred školu sa dovoljno autobusa da prevezu siročad preko granice. Po nalogu Narodne Republike Donjeck, ona mora imati djecu u dobi od 7 do 18, spakiranu i spremnu za polazak kada autobusi dođu ili će je ubiti.

Specijal: Kriza u Ukrajini

Volkova je odmahivala glavom, opisujući kako se bespomoćno osjećala. Iako se nekoliko sedmica stalno prepirala sa ministrom socijalne politike pobunjenika, nije napravila nikakav značajan napredak da ih nagovori da odustanu od svojih zahtjeva.

Zbunjeni i prestrašeni

„Šta ja mogu uraditi ako se oni pojave sa puškama i autobusima“, govorila je dok je kroz prozor svoje kancelarije gledala u dječije sobe preko travnatog dvorišta. „Mi smo sami ovdje. Kako se možemo boriti protiv njih? Ja ću biti prisiljena da donesem brzu odluku na temelju onoga što je najbolje i najsigurnije za djecu.“

Situacija u sirotištu je primjer stanja zbunjenosti i straha kojeg osjećaju oni koji žive pod kontrolom pobunjenika koji drže Donjeck, dok stanovništvo čeka sljedeći potez ukrajinske Vlade protiv separatista. Desetine hiljada Ukrajinaca sa istoka zemlje je napustilo ovaj milionski grad nakon gotovo tri mjeseca žestokih sukoba, koji su odnijeli gotovo 500 života.

Ali za one koji su ostali i dalje postoji strah šta će se sljedeće dogoditi. Mnogi kažu da je rat u istočnoj Ukrajini postao prekomplikovan za preostale stanovnike, te da je često teško shvatiti ko puca na koga i ko je na čijoj strani. Neki kažu da se osjećaju kao da je ostatak Ukrajine spreman zaboraviti na njih.


Olga Volkova [AP]

Mještani ovdje kažu da, čak i kada se znakovi rata mogu čuti jasno i glasno u cijeloj državi, malo informacija dolazi iz Kijeva u vezi s Vladinom vojnpm taktikom. Javni prijevoz je oblijepljen plakatima koji pozivaju volontere da se pridruže Nacionalnoj gardi i da donacijama podrže ukrajinsku vojsku. Ukrajinski televizijski kanali na vijestima tokom cijele noći puštaju duge izvještaje o borbama na istoku, sa velikim naglaskom na pobjede ukrajinskih snaga.

Mnogi ljudi iz Donjecka kažu da imaju osjećaj kako je rat iza ugla i boje se da malo toga mogu uraditi kako bi se zaštitili. Tokom proteklog vikenda granatirali su dvije udaljene četvrti grada, gdje je ubijeno više desetaka ljudi. Pobunjenici i većina lokalnog stanovništva krive ukrajinsku vojsku, dok Vlada Ukrajine insistira na tome da su pobunjenici granatirali gradove teškom artiljerijom dobivenom iz Rusije, kako bi stanovništvo pomislilo da je naredba za njihovo ubijanje stigla iz Kijeva.

Jedanaestog jula u Marijinki, nadomak Donjecka, teško je granatirano stambeno naselje, a mnogi vjeruju da je za napad odgovorna ukrajinska vojska. Šestero ljudi je poginulo, a četvero je ranjeno. Granate su padale bez upozorenja, praveći velike rupe i razbijajući prozore zgrada.

„Kijev nema više nikakve koristi od nas. To je razlog zašto napadaju nevine ljude“, rekao je Sergej Korejenko (45) dok je obilazio oštećene zgrade. „Ljudi ovdje su možda prije bili ravnodušni prema separatistima, ali poslije ovoga sam čuo da se 500 ljudi otišlo prijaviti kao borci za pobunjenike.“

Dan prije granatiranja školu za djecu bez roditelja u Marijinki je, također, posjetila grupa naoružanih pobunjenika iz Narodne Republike Donjeck. Napadači su direktoru škole Nikolaju Mysuri rekli da će ga ubiti ako ne dopusti evakuaciju 54 siročadi u Rusiju. Te noći Mysuri je spremio djecu u autobus i odveo ih u Volkovinu školu.

‘Pripremamo se za najgore’

Mysura i Volkova sada zajedno imaju 128 djece smještene u kampusu u Donjecku, koji je ofarban vedrom žutom bojom i sagrađen 1959. godine, a koji je nedavno preuređen. „Ne možemo dopustiti da militanti uzmu djecu“, rekao je Mysura očiju punih suza. „Možda je ovo za njih samo PR potez da pokažu ruskim medijima kako oni ‘spašavaju’ djecu iz Donbasa. Ne znamo.“

Mysurin i Volkovin najveći strah je bio da će pobunjenici iskoristiti djecu kao živi štit u svom ratu protiv snaga ukrajinske vojske.

Pobunjenici su već jednom posjetili školu za djecu bez roditelja, odvodeći mlađe učenike u zatvorenu prostoriju i ispitujući ih kako se direktorica i njeno osoblje ponašanju prema njima. Učenici su kasnije rekli da su ih pitali ‘Pa zar ne želiš ići u Rusiju, gdje ćeš biti siguran?’

„Mi ovdje ne osjećamo da smo u opasnosti. Moralno smo i fizički spremni ići u sklonište“, kaže nam Maria Sigonkova, 17-godišnja učenica u školi. „Nadamo se najboljem, ali se pripremamo za najgore.“

Sukob u regiji već je uništio njeno, ali i ljeto njenih školskih prijatelja, zadnje koje će provesti zajedno prije odlaska na fakultet, kaže nam ona. U posljednjih nekoliko godina grupa tinejdžera provodila je najmanje sedmicu dana u obližnjim turističkim kampovima u Svijatohirsku, gdje su provodili dane ležeći na suncu i družeći se sa prijateljima iz drugih regionalnih škola u odmaralištu poznatom po svojim mineralnim kupkama i historijskom samostanu.

No, pobunjenici su rekli direktorici da će spriječiti učenike da odu na ovogodišnji izlet zakazan za 18. juni. Tako da su, zasad, ostali jedni sa drugima u kampusu, pokušavajući iskoristiti to vrijeme što bolje moguće, kaže Sigonkova.

„Usprotivili smo se pobunjenicima prvi put kada su došli ovdje i rekli smo im da nećemo sa njima u Rusiju“, kaže Sveta Surčilova (18). Kaže da niko od siročadi nije htio ući u autobus za Rusiju. Međutim, na kraju će vjerovatno direktor odlučiti šta će učenici uraditi ako pobunjenici ponovno dođu.

„Mislim da pobunjenici žele pokazati da samo Rusija brine o nama, a ne Ukrajina“, kaže Nastja Kasumova, 18-godišnja predsjednica Učeničkog vijeća. „Ali, zapravo, njima nije stalo do nas. Samo nas koriste kao političko sredstvo. Znate, mi smo velika djeca. Razumijemo šta se ovdje događa.“     

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO