Ramazan na sjeveru – bez sumraka i zore

 

 

Piše: Cajsa Wikstrom

Kako se muslimani koji poste na samom sjeveru Skandinavije, gdje sunce nikada ne zalazi, snalaze za vrijeme ovogodišnjeg mubarek mjeseca ramazana kada je konzumacija hrane i pića između zore i sumraka zabranjena?

Blizu 700 muslimana provode ramazan u rudarskom gradiću Kiruna, smještenom oko 150 kilometara sjeverno od Arktičkog kruga, okruženog snijegom prekrivenim planinama tokom ljeta. Od 28. maja do 16. jula sunce nikako ne zalali, što čini polovinu postačkog perioda ove godine.

“Počinjem postiti tako što se sehurim u 3:30, dok mi sunce udara u oči“, kaže Ghassan Alankar iz Sirije. “Navučem duple zavjese u svojoj sobi, a sunce još sija kada odem spavati.”

Budući da ne postoji centralna sunitska vlast koja bi mogla donijeti konačnu vjersku odluku ili fetvu, muslimani na sjeveru koriste najmanje četri različite vaktije da prekinu post. Alankar se ravna po mekanskom vremenu u Saudijskoj Arabiji, jer “to je rodno mjesto islama.” No, zabrinut je hoće li njegov post biti primljen kod Boga.

“Nisam siguran radim li pravu stvar”, kaže Alankar koji je došao u Kirunu prije sedam mjeseci, nakon opasnog putovanja preko Libana, Turske i Grčke. “Znat ću tek kada budem u Božijoj kući, ako uđem u džennet.”

Početak ramazana utvrđuje se posmatranjem mlađaka koji se, po gregorijanskom kalendaru, pomjeri za 11 dana unazad svake godine. Svake 33 godine ramazan pada u isto vrijeme.

Najduži post 20 sati

Većina ljudi koji poste u Kirunu prate vaktiju glavnog grada Stokholma, udaljenog 1.240 kilometra južnije, kao što ih je savjetovalo Evropsko vjeće za fetve i istraživanje (ECFR), nezavisna islamska ustanova sačinjena od islamskih učenjaka sa sjedištem u Dublinu.

“U Stokholmu postoji dan i noć”, rekao je za Al Jazeeru generalni sekretar ECFR-a Hussein Halawa objašnjavajući odluku. On je ove godine osobno pozvan da dođe na sjever Švedske i lično iskusi dužinu dana i da savjet.

Idris Adbulwhab iz Eritreje slijedi fetvu ECFR-a, što znači da će za njega najduži period posta biti 20 sati.

“Nije bitno koliko sati postiš, nula, 15, 25 ili 45, sve dok vjeruješ u to što radiš”, rekao je. “Ali, mi smo ljudska bića; naravno da je ponekad teško.”

Jedna od onih koji su odlučili postiti u skladu s lokalnom vaktijom je Fatima Kaniz. U udobnom stanu, s pogledom na planine i rudarska postrojenja, ona priprema pakistanski obrok za iftar u 20:30 dok sunce uporno prodire kroz žaluzine. Ulje cvrči u tavi dok stavlja pakoras, jelo od povrća napravljeno od brašna i leblebija. Sjeća se svog prvog dana u Kiruni, u junu prije pet godina.

“Čekala sam da sunce zađe, pa da mogu klanjati akšam-namaz. Čekala sam do 3:00 ujutro, dok mi cimer iz Kine u centru za azilante nije objasnio da je besmisleno čekati. Pomislila sam: Kakvo je ovo čudno mjesto?”

‘Mnogo puta pogledam na sat’

Iftarski meni za danas se sastoji od pakistanskih ramazanskih chapati (tanko okruglo tijesto) i pakorasa s raitom (indijska salata napravljena od jogurta i narezanog povrća, nešto kao lukmira) i uz to švedski riblji štapići i gulaš od leće.

Slijedeći vaktiju Kirune, u naredne dvije trećine ramazana Kaniz će postiti oko 18 sati. Ali, zbog sunčevih kretanja, ona će postiti cijela 23 sata tokom jednog od tih dana.

“Ja živim u Kiruni i cijelu godinu klanjam po vaktiji Kirune. Zašto bih to sada mijenjala za vrijeme ramazana i odjednom pratila Stokholm?”, pita se ona.

Isti sistem je pratila i prethodna četiri ramazana, od kojih je najmanje jedan bio u vrhuncu ljeta.

“Ponekad se umorim i, umjesto da pješačim kući s posla, ponekad idem autobusom, ali osim toga dobro se osjećam”, kaže ona. “Ali, mnogo puta pogledam na sat.”

Vrijeme u Kiruni varira za ljetnih mjeseci. U jednom danu sunčano vrijeme i 25 stepeni mogu se pretvoriti u kišu i deset stepeni.

Ramazan u decembru: vječna tama

Međutim, kada ramazan pada u decembru, muslimani se susreću sa suprotnošću od polarnog dana – polarne noći. Dvije sedmice sunce ne izlazi na horizontu.

“Zašto mi se tada ne obrate u vezi sa ramazanom?”, pita se Halawa iz ECFR-a. On kaže da će konferencija biti održana kasnije ove godine kako bi se izdala zimska vaktija – i za post, i za molitve.

Muslimanske molitve, također, prate kretanje sunca, što znači da za vrijeme zime svih pet vakata namaza mogu pasti u periodu od dva sata.

Abdulnasser Mohammed, somalijskog porijekla, došao je u Švedsku i Kirunu kada je ramazan posljednji put padao za vrijeme najduže noći 2000. godine.

“Tada nije bila uspostavljena islamska organizacija niti je bilo informacija na internetu. Morao sam izmisliti sam svoja pravila”, kazao je. “Tada sam postio oko pet sati.”

Mohammed, koji je sada predsjednik Islamskog udruženja u Kiruni, ljeti slijedi istanbulsku vaktiju budući da je Turska muslimanska zemlja najbliža Švedskoj. No, objašnjava da, prema njegovom mišljenu, svi imaju slobodu izbora.

Radost zajedničkih iftara

“Islam nije strog”, kaže on. “Poenta ramazana nije u gladovanju ili nanošenju sebi štete. Ljudi moraju izabrati šta njima odgovara.”

Osim Sirijaca koji su pobjegli od rata u svojoj domovini, Eritrejci čine najveću muslimansku zajednicu u Kiruni.

Hawa Fidel i Alia Hassen bili su domaćini obilnog iftara u 22:10 po štokholmskom vremenu u stanu u kojem zajedno žive. Oni su pripremili sofru na podu i napunili posude spužvastim pljosnatim hljebom injera, začinjenim goveđim gulašom, poslasticama i drugim eritrejskim tradicionalnim jelima.

Muškarci koji razgovaraju u dnevnom boravku već planiraju sljedeći zajednički iftar. Napravili su sistem po kojem ravnopravno raspoređuju troškove iftara, gdje svako plaća različit iznos, ovisno o svojim prihodima. Neki imaju posao, dok drugi, čiji su zahtjevi za azil odbijeni, preživljavaju od 200 dolara mjesečne naknade koju im daje Švedska vlada.

“Zajednički iftari s prijateljima podsjećaju me na Eritreju”, kaže Fidel koja još čeka potvrdu za stalni boravak, nakon tri godine provedene u Kiruni. Ali, nedostaje joj odlazak na teravih-namaz u džamiju.

Muslimanska zajednica u Kiruni koristi dvoranu u stambenoj zgradi kao džamiju, ali za sada je otvorena samo za vrijeme džuma-namaza.

Svi su dobrodošli

Prvog petka u ramazanu, dok je kiša rominjala, blizu 40 muškaraca i četiri žene, među njima i Fidel, okupili su se da klanjaju podne-namaz.

Safwaan al-Taieb, koji je bio mujezin u džamiji u njegovom kvartu u sirijskom gradu Derai prije nego što je napustio zemlju prošle godine, proučio je melodični ezan.

Njegova sestra je došla s njim u Švedsku, ali s obzirom na to da ona posti po mekanskoj vaktiji, a on po štokholmskoj, oni ne jedu zajedno. Osim porodice, za vrijeme ramazana i tokom ostatka godine najviše mu nedostaje društveni karakter sirijskog društva.

“U Siriji se ne iftari samo s porodicom, svi su dobrodošli. Mi nosimo tanjire s hranom komšijama i pozivamo druge da nam se pridruže. Ako bih to uradio Šveđanima, oni bi pomislili da si lud.”

“Do sljedećeg ramazan ću se, ako Bod da, vratiti u Siriju”, zaključio je Taieb.

Al Jazeera


Povezane

Prema islamskom kalendaru, zalaskom sunca nastupa Ramazan – mjesec posta. Muslimani širom svijeta će u narednih 30 dana postiti od zore do zalaska sunca. Datulje ili hurme su omiljene tokom Ramazana zbog njihove hranljivosti i energetske vrijednosti.  

Published On 08 Jul 2013

Komunistička partija uvela zabranu posta učenicima i javnim radnicima, nastavnici ne daju učenicima da idu u džamije.

Published On 03 Jul 2014
Više iz rubrike TEME
POPULARNO