Poslije poplava – ‘braća’ iz drugog entiteta

U svakom poplavljenom bh. gradu ostalo je između 300 i 500 tona otpada (EPA)

Piše: Snježana Mulić-Softić

Procjene koje su govorile da će u svakom većem mjestu u Bosni i Hercegovini pogođenom poplavama nakon povlačenja vode ostati po 300 tona smeća pokazale su se tačnim. Ali, i više od toga. Ta količina se, zapravo, kreće od minimalnih 300 pa do 500 i više tona.

Opština Šamac, prema dosadašnjim pokazateljima, u tom pogledu prošla je najbolje i zaustavila se na predviđenih 300 tona otpada.

“A tu nema šta nema – od uništenog namještaja iz kuća, stanova i poslovnih prostora, preko raznog željeznog otpada koji je voda nosila, plastike, građevinskog materijala, blata i mulja, pa do uginule stoke…”, kaže Boro Bogdanović, rukovodilac Civilne zaštite i dodaje kako je u Šamac s vodom došao i otpad iz svih okolnih mjesta, najviše iz Doboja i Modriče.

Od kako se poplava povukla, u Šamcu su najtraženije metle i lopate, ali i radna snaga.

Šamac: Katastrofa, ali i šansa

Svaki dan 35 kamiona, dupke punih, odvozi novonastalo smeće na nekoliko novih deponija koje su formirane u okolici grada. U pomoć je priskočio i UNDP, koji je u čitavoj nesreći stvorio uvjete za makar malo optimizma, pa je privremeno na poslovima čišćenja zaposlio 120 osoba.

Federacija: Estetski, etički i okolišni problem

Na području entiteta Federacija Bosne i Hercegovine nastali su deseci novih deponija, a nadležno ministarstvo je angažiralo stručnjake i izdvojilo 375.000 eura za hitnu pomoć ugroženim područjima, kažu iz federalnog Ministarstva okoliša i turizma.
Izradili su, također, instrukcije za odlaganje otpada u skladu s ekološkim standardima, ali priznaju da realizacija na terenu ne ide lako, posebno ističući Maglaj, gdje je voda donijela ogromne količine mulja, koji se pomiješao s otpadom.
Ističu da nastala privremena odlagališta ne predstavljaju veliku prijetnju po zdravlje ljudi, jer se “ne radi o organskom otpadu podložnom biološkom raspadu”.
“Veći nedostatak privremenog odlaganja je što odlagališta izazivaju etički, komunikacijski, estetski i okolišni problem. Posljedice ćemo sanirati godinama”, rekla je resorna ministrica Branka Đurić.

 

“UNDP je obučio ljude, dao im maske, čizme, lopate, metle, ali i po 35 konvertabilnih maraka [17,5 eura] dnevnice. Oni su angažovali nezaposlene sa Biroa za rad, dao im je bar neku satisfakciju. Zamislite da su u svoj ovoj nesreći neki ljudi dobili posao…”, kaže Bogdanović.

Među njima je i 30-godišnji Dragan, kojem je ovo prvi sigurno plaćen posao.

Kaže da se ne odvaja od lopate, a na pitanje šta će raditi nakon što se završi akcija čišćenja, duhovito odgovara: “Prošli smo prvo pakao, sada smo u čistilištu, a onda nas, valjda, čeka – raj.”

Šamac, zapravo, čiste svi.

“Ljudi rade, radi vojska, radi Eufor… Rade ljudi iz Tuzle, iz Zenice, iz Slovenije, Škotske… Znate ko samo ne radi? Ne rade jedino stari i bolesni i oni kojih nema. Poslali smo pozive familijama ljudi koji žive u inostranstvu da otključaju kuće, da nam dozvole da uđemo i čistimo”, kaže Bogdanović.

Nakon poplava nije bilo puno vremena da se misli na to kako će se otpad propisno odložiti, već se, kažu u opštini Šamac, išlo na to da se smeća riješe što prije.

Samo što je stala kiša – upeklo je sunce, pa su im zaprijetile razne vrste bolesti. Da bi na što brži i efikasniji način spriječili zarazu, u Šamcu su odlučili spaliti svo nakupljeno smeće. Međutim, ni to nije išlo lako, jer je sve bilo mokro.

“Odvojili smo materijal koji ne gori, a ostalo, u čemu je bilo najviše uništenog namještaja, spalili smo. Morali smo djelovati brzo, da spasimo ljude. Poslije ćemo te deponije, na kojima je sad ostao pepeo, poravnati i pokriti šljunkom. Možda to nije urađeno po najvišim ekološkim standardima, ali mislim da smo uradili najbolje što smo u ovom trenutku mogli”, kaže Bogdanović.

Šamcu je ostalo još nešto manje od deset posto neraščišćenog i neočišćenog prostora, ali Bogdanović ističe da mu je u svemu ovome drago što su načistac izašle neke druge stvar.

“Možda je malo glupo reći, ali mi smo u ovoj nesreći raščistili jednu drugu stvar – shvatili smo da bez [entiteta] Federacije [Bosne i Hercegovine] ne bismo ovo progurali. Pogotovo ne bismo bez Gradačca, brat bratu ne bi tako pomogao kako su oni nama. Zvali su i iz Sarajeva, iz Općine Centar, nema odakle nisu, i ja ne bih bio čovjek ako to ne bih istakao.”

Odžak: Čišćenje vlastitim snagama

U susjednom Odžaku deponija novonastalog smeća ima gotovo 400 tona, koje je raspoređeno na četiri nove, privremene deponije. Iako sam grad nije bio potopljen, jesu sva okolna mjesta.

RS: Zbrinut sav ‘opasni otpad’

Od proglašenje vanredne situacije, u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska donesena je naredba da općinske i regionalne deponije prihvate sav otpad bez naknade.
Nadležno ministarstvo je, u prisustvu nadležnih inspektora i licenciranih institucija iz oblasti zaštite životne sredine, zbrinulo “opasni otpad”, a Srbija je pomogla da se otpad životinjskog porijekla izveze u Inđiju u kafileriju na trajno uništavanje, čime je izbjegnuta mogućnost širenja zaraznih bolesti, rekao je za Al Jazeeru Nenad Trbić, portparol Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS-a.

Sve što su nosile jake vode Save i Bosne skupilo se oko ovog gradića, koji je ostao kao otok sa kojeg je potopljenim okolnim mjestima stigla prva pomoć, ali i sva naredna.

Općinski načelnik Hajrudin Hadžidedić kaže da je tamo dnevno angažirano po deset kamiona, tri bagera i jedan utovarivač.

Ova općina je uklanjanje otpada uradila u dogovoru s Ministarstvom za okoliš i turizam. Njihov zajednički plan je bio da se drveni otpad odvoji i osuši za ogrijev, da se odvoje plastika, željezo, staklo i elektronički materijal i da se spreme na posebne deponije.

“Našli smo lokacije koje su dovoljno udaljene od kuća i imanja, ali opet blizu kako bi kamioni mogli prići. Sve smo uradili po propisima – položili smo folije tako da smeće nema dodira sa zemljom. Životinjski otpad smo posebno zbrinuli i on je apsolutno ekološki zaštićen”, kaže Hadžidedić i napominje da će, kad dođe vrijeme i nađu novčana sredstva, taj otpad dislocirati.

U Odžaku nisu išli na spaljivanje otpada, iz straha od vjetra koji bi mogao raznijeti čestice i dodatno zagaditi tlo i vode. Čitav proces čišćenja ovdje je urađen u vlastitoj režiji i vlastitim snagama.

“Čistili su građani, vojska i Komunalno preduzeće. A što se tiče novca, niko nam nije dao ni marke. Jedinu, ali zaista veliku pomoć, imali smo od firmi Euroasfalt i Strabag, koje su nam ustupile svoju mehanizaciju”, kaže Hadžidedić.

On je siguran da bi razmjere katastrofe bile puno manje da je stanovništvo ranije bilo ekološki osviješćeno i da rijeke i slivnici nisu bili puni plastičnog otpada.

Ništa od pomoći s vrha

Stanovništvo sa poplavljenih prostora nada se finansijskoj pomoći entitetskih vlada i drugih institucija nadležnih za zaštitu okoliša. Međutim, iz federalnog Ministarstva okoliša i turizma kažu da su oni “iskoristili svoje rezerve te da su rebalansom budžeta došli do dodatnog novca za poplavljena područja, a za koja vjeruju da neće biti dovoljna za sanaciju”.
I iz Fonda za zaštitu okoliša Federacije su najavili da ove godine imaju smanjen priliv sredstava od naknada.
“Mora se istaći činjenica da se od Fonda mogu očekivati minimalna sredstva za ulaganje u sistem upravljanja otpadom”, rečeno je za Al Jazeeru iz ove Vladine institucije, koja, između ostalog, predstavlja institucionalnu i finansijsku podršku sistemskom ulaganju u projekte zaštite okoliša.

“Te plastične kese, ili, kako ih zovemo, ‘zastave srama’, i prije su nas pratile putevima uz rijeke, a sada su one, kad se voda povukla, još vidljivije. Strašno je pogledati to drveće i šiblje koje se ne vidi od plastičnih kesa”, kaže Hadžidedić i ističe kako se općina Odžak zalaže za stvaranje regionalne ekološke deponije, za što već ima spremne elaborate.

Za premiještanje postojećeg, novostvorenog otpada, kaže da im treba blizu 100.000 eura, a koje oni u budžetu – nemaju.

Žepče: Rekordnih 500 tona otpada

Ipak, Žepče, gradić s oko 23.000 stanovnika, apsolutni je rekorder po količini otpada koji se u njemu nakupio nakon poplava.

Mirko Šimunić, direktor Komunalnog preduzeća Žepče, izračunao je da ta količina iznosi čitavih 500 tona. Prema njegovim riječima, oko 300 tona sakupilo je Komunalno poduzeće, dok su građani i preduzeća sakupili dodatnih 200 tona. Otpad su većinom odložili na gradsku deponiju otpada “Trebetović”, a manji dio na regionalnu deponiju otpada “Mošćanica” u Zenici.

Žepču najveći problem predstavlja kabasto smeće – bijela tehnika i građevinski materijal. Za potpuno rješavanje ovog problema, kažu, nedostaje im bar 10.000 eura.

Čišćenje navedenih općina nakon poplava je pri kraju. Svi su zadovoljni što su uspjeli izbjeći zaraze. Ali, samo donekle, jer su, kažu, svjesni da deponije koje su nikle neće moći ostati tamo gdje su sada i da će ih morati skloniti najkasnije do početka zime. 

Inače, od Draganovog raja neće biti ništa.

Izvor: Al Jazeera