Život van civilizacije u srcu Brazila
Brazil je zemlja u kojoj, daleko od civilizacije, živi više indijanskih plemena nego bilo gdje na svijetu.
Amazonija, koja čini blizu 30 posto teritorije Brazila, u svojoj unutrašnjosti čuva i nekoliko hiljada biljnih i životinjskih vrsta.
Izgradnja i krčenje šuma pogubni su i za jedne i za druge, izvijestila je Nataša Krstin, novinarka Al Jazeere.
Ruku pod ruku, zajedno plešu pripadnici pet različitih plemena. Došli su iz zajednica Desana, Tužuka, Tukanu, Barasana i Arapaso.
Umjesto preživljavanja u nepristupačnim dijelovima Amazonije, odabrali su da žive od turizma.
“Moji preci nisu živjeli kao ja sa bijelcima. Ja sam potomak tih ljudi, ali godinama sam se družio sa bijelcima, sa misionarima. Od njih sam primio obrazovanje i kulturu. Navikao sam da živim sa drugačijim ljudima”, kazao je šaman Raimundo Kisibi.
Ta zajednica liberalnija je od drugih plemena. Zanemarili su i staru tradiciju koja zabranjuje brak sa drugim rasama.
Kisibi je dodao: “Ja nemam moralno pravo da to nalažem, pošto se moj sin zabavlja sa jednom Evropljankom, Italijankom, a moja kćerka živi sa Nijemcem. Znači, ja više ništa protiv toga ne mogu i ne želim.”
Ugroženost industrijalizacijom
Za razliku od njih, više od 60 plemena u Amazoniji živi izvan dodira sa civilizacijom. Njih, kao i bogat životinjski svijet, ugrožavaju planovi za industrijalizaciju Amazona, krčenje šuma i velike hidrocentrale koje proizvode potrebnu jeftinu struju.
“U basenu Amazona nalazi se gotovo 20 posto ukupne količine sveže vode na planeti. Osim toga, Brazil je i druga zemlja sveta po teritoriji pokrivenoj šumama. Ovo ovde su pluća sveta. Međutim, ona se svake godine uništavaju. Prema podacima nevladinih organizacija, samo u drugoj polovini 2013. godine, više od 500 kvadratnih kilometara šume je uništeno”, izvijestila je Krstin.
Povratak u civilizaciju moguć je jedino brodom, pored mjesta gdje se na čudan način sastaju Rio Negro i rijeka Solimoes, od kojih nastaje Amazon. Zbog različite gustine, temperature i sastava, kilometrima teku jedna uz drugu ne miješajući se.
I priroda ovdje ima svoj sistem samoodbrane, priča Jilson Jose Felisiano, koji 30 godina radi u turizmu Amazonije. Kao primjer navodi izgradnju željeznice Madeira Mamore početkom 20. stoljeća.
Felisiano je kazao: “Gradili su željeznicu i radnici su počeli da umiru od ujeda insekata, bolesti, divljih životinja i domorodaca. Naša vlada je izgubila milijarde dolara i vrijednu opremu kada je tamo pokušala izgraditi željeznicu i autoput Transamazonica.”
Poslije dva neuspješna pokušaja, željeznica preko brzaka rijeke Madeira ipak je izgrađena. Danas brzake te i drugih rijeka u slivu Amazona smiruju branama. Ovog puta mnogo uspješnije.
Izvor: Al Jazeera