Hrvatska u Briselu bez znanja i utjecaja

Piše: Tomislav Šoštarić

Hrvatska nije moćna članica Europske unije, ima preslab utjecaj te premalo zastupnika u Europskom parlamentu (EP) da bi bitno utjecala na politiku Unije, pa tako i pomogla građanima njene najmlađe članice. Stoga, ni izbori za Europski parlament nisu tako važni, a prema njima takav odnos imaju i hrvatske političke stranke.

Tako bi mogao glasiti presjek mišljenja nekoliko ‘običnih’ građana Republike Hrvatske kada smo ih upitali jesu li zadovoljni radom dosadašnjih hrvatskih zastupnika u EP-u, što očekuju od budućih te jesu li zadovoljni načinom na koji stranke te kandidate određuju.

“Nisam baš upoznat s njihovim radom i nije me to pretjerano ni zanimalo jer ne znam što bi oni tamo konkretno uopće trebali raditi. Mi smo previše beznačajni da bi mogli imati utjecaj”, kaže 37-godišnji Tomislav, nezaposleni diplomirani ekonomist iz Zagreba.

Za rad u EU-u ne trebaju zastupnici

Zato nije izašao na prošle izbore za EP, a neće ni na ove. Ima osjećaj da je važnije bilo ono što se ispregovaralo u pretpristupnim pregovorima nego rad zastupnika u Europskom parlamentu nakon što je zemlja postala članica. 

“Ispregovarano je mnoštvo stvari od kojih neke i nisu u interesu Hrvatske, i sada bi za ono što smo u pretpristupnim pregovorima potpisali naši zastupnici u Bruxellesu trebali lobirati da se to promijeni. Ne vidim smisao u tome”, kaže Tomislav.

Moć i utjecaj jači od novca

Kada je riječ o privlačnosti mjesta eurozastupnika, iznimno visoka primanja i stjecanje tog položaja, prema riječima Gjenera, ispunjenje je snova svih onih koji u političkoj aktivnosti vide, prije svega, lukrativnu karijeru.

No tumači, političare, ipak, moć i utjecaj motiviraju više nego li sam novac i privilegije.

“Tako da se ne bi trebali iznenaditi ako se tijekom idućih pet godina mandata određeni broj zastupnika, koji će sada biti izabrani u EU parlament, odrekne te ugodne pozicije i zamijeni je za znatno lošije plaćen, rizičniji i teži posao u domaćoj administraciji”, kaže Gjenero.

Smatra da njemu kao nezaposlenoj osobi hrvatski zastupnici ne mogu pomoći. “Jedina prednost koju nam pruža članstvo u EU-u je ta da možemo otići raditi u druge zemlje članice, a za to mi ne trebaju hrvatski zastupnici u Europarlamentu”, kaže Tomislav.

Ni stranke se, prema njegovom mišljenju, ne ponašaju odgovorno, jer smatra da se kandidati određuju prema političkim potrebama, a ne kvalitetama za taj posao.

“To je priprema za parlamentarne izbore. Liste su formirane da se zadovolje unutarstranački interesi, a ne po sposobnosti i kvaliteti pojedinaca”, zaključuje Tomislav.

Kriterij podobnosti ili nagrade

Slično misli i Ante, 23-godišnji student strojarstva iz Zagreba, koji smatra da hrvatski zastupnici nisu doprinijeli hrvatskim strateškim ciljevima jer se nisu dovoljno angažirali oko ključnih stvari, poput poticanja stranih ulaganja.

No, kao i Tomislav, naglašava da o njihovom radu nije dovoljno informiran, a za to krivi medije.
“Ja svaki dan čitam novine, a baš i ne vidim da se prati što oni tamo rade. Osim kada se naša zastupnica izblamirala sa svojim govorom na engleskom jeziku”, kaže Ante.

Ni od novih zastupnika ne očekuje bitno više. A jedna od stvari koje smatra važnim jest jačanje suradnje između sveučilišta i industrije na domaćoj i međunarodnoj razini, da bi se studentima omogućio kvalitetan proboj na tržište rada.

Iako hrvatsku poziciju smatra slabom, misli da se većim angažmanom, ipak, može nešto postići. “Trebaju pojačati suradnju sa zastupnicima iz moćnijih zemalja i lobirati. Onda je moguće napraviti pomak”, kaže Ante.

Kandidacijske liste smatra rezultatom odmjeravanja snaga na unutarstranačkom i unutarpolitičkom planu, tako da se tu, prema njegovom mišljenju, radi isključivo o kriterijima podobnosti ili nagrade.

Izbori kao samopromocija stranaka

“Stranke ne shvaćaju dovoljno ulogu Europarlamenta, u smislu da je to institucija kroz koju bi se nešto pozitivno moglo isposlovati na korist hrvatskih građana i države, već koriste ove izbore kao pripremu za iduće parlamentarne izbore i svoju promociju na unutarpolitičkoj sceni”, kaže Ante.

One su, stoga, odgovorne i za slabu izlaznost. “Građani primjećuju kako to stranke shvaćaju pa se i oni ponašaju isto, ne očekujući zbog takvog odnosa stranaka od institucije Europarlamenta ništa”, kaže Ante, koji prošle godine, također, nije izašao na biralište, ali ove godine hoće.

Vedran je poduzetnik i konzultant iz Zagreba. On je, pak, zadovoljan radom hrvatskih zastupnika u Bruxellesu. I to zato što ništa ne očekuje.

”Neutjecajni smo i imamo premalo zastupnika da bi kratkoročno mogli učiniti bitne pomake u nekim pitanjima”, nabraja Vedran.

“Moglo se napraviti nešto kvalitetnije, ali samo u malim stvarima, ne u nečemu bitnijem. Osim toga, imam dojam da ne šaljemo tamo baš iznimno kvalitetne kadrove”, kaže.

Zbog svega toga, smatra, hrvatski bi se zastupnici trebali ponašati pragmatično. Poručuje im da surađuju s europskim kolegama, a ne da se svađaju. Tako, kaže, neće dobiti mnogo, ali će dobiti nešto.

I on smatra da se stranke pri kreiranju kandidacijskih lista vode nekim drugim kriterijima, no misli da i kada bi u Bruxellesu bili kvalificirani ljudi, ništa se bitno ne bi promijenilo.

Riješiti se korumpiranih kandidata

“Najbolje što možemo dobiti su mrvice, ali to je uredu, jer više od toga ni ne možemo”, zaključuje zagrebački poduzetnik.

Poljoprivrednik Stjepan s istoka Hrvatske smatra da su hrvatski zastupnici u EP-u svrha samima sebi.
“Sjede i uzimaju plaću bez veze, zato se i bore da idu tamo. Ja kao poljoprivrednik od toga nemam ništa, osim smanjenih poticaja i blokiranih računa”, kaže Stjepan.

Skeptičan je i što se tiče Evropske unije općenito. Smatra da je ona nemoćna u krizama, pa ne vjeruje da bi tamo mnogo mogli učiniti ni hrvatski zastupnici. “Čuje se hrvatska riječ, ali nemamo utjecaj, ne možemo ništa promijeniti”, kaže.

Kada je riječ o kandidatima, ni on nema mnogo bolje mišljenje. Smatra kako prvo u strankama treba napraviti reda i dovesti nove ljude koji nisu korumpirani te ih onda s povjerenjem slati u Bruxelles.

Na izbore će izaći, no razumije sve one koji neće. “Ovdje kod nas svi pričaju o propasti, nitko o boljitku. Tko pokušava raditi taj tone, a političari se, kako možemo vidjeti u medijima, bogate”, zaključuje Stjepan.

Slaba izlaznost 2013.

Izbori za Europski parlament održavaju se od 22. do 25. svibnja. Hrvatski građani na birališta izlaze 25. svibnja. 

Birat će 11 hrvatskih zastupnika u EP, jednog manje nego je sada, jer se broj zastupnika smanjuje sa 766 na 751. Prvi ih put biraju na puni petogodišnji mandat. Za tih 11 mjesta natječe se 275 kandidata. 

Na prvim euroizborima u travnju 2013. godine na birališta je izašlo tek 20,84 posto birača.

Prema riječima političkog analitiča Davora Gjenera odavno je poznato da su upravo stranke najlošiji dio hrvatskog demokratskog poretka.

Kaže kako one ne obavljaju ni svoje temeljne fukcije, kao što je selektiranje i promoviranje talenata za obavljanje javnih poslova, razvijanje svjetonazora, političke kulture i definiranje ideologije.

Ne glasa se za SDP, HDZ…

U skladu s time, zaključuje, slabo obavljaju i svoju europsku funkciju.

“Gotovo da se ne osjeća kako se na ovim izborima zapravo ne glasuje za SDP, HDZ, HNS, IDS, nego za Europsku pučku stranku, Europske socijaliste ili ALDE grupu, odnosno Ujedinjenu europsku ljevicu, čiji su dio Hrvatski laburisti. Građani kao da ne znaju da glasujući za jednu od ovih lista glasuju i za to tko će biti idući predsjednik Europske komisije”, tumači Gjenero.

Zbog svega toga, kaže, nije ni čudo da je izlaznost prošle godine bila slaba, pogotovo ako se uzme u obzir da su vladajući tada učinili sve da bi ti izbori bili što manje privlačni biračima jer su donijeli pogrešnu procjenu da će im nizak odaziv pogodovati.

“Ove je godine nezadovoljstvo birača vladajućom politikom daleko veće nego lani, a rezignacija mnogo dublja. Kampanjom nitko nije pridobio nove birače, a takva kampanja građanima nije motiv za izlazak na izbore. Zato valja očekivati da će ove godine odaziv biti ili jednako slab kao i lani, ili još manji”, procjenjuje Gjenero.

Tu je i pitanje sposobnosti koje zastupnik mora imati kako bi bio uspješan u golemom mehanizmu EP-a.

Golemi mehanizam EP-a

Europarlamentarci, kaže Gjenero, moraju dobro poznavati europske institucije, funkcioniranje europske administracije, sudionike političkih procesa na europskoj razini, lobističke organizacije i građansko društvo.

Istovremeno, moraju imati temelj u svojim parlamentarnim frakcijama, kako bi uopće došli u situaciju da sudjeluju u donošenju odluka te raspolažu specijalističkim znanjima o pitanjima u kojima se mogu nametnuti kao stručnjaci.

Isto tako, moraju poznavati i nacionalni politički život vlastite zemlje i čvrsto održavati komunikaciju s građanskim društvom i sudionicima društvenog života u matičnoj zemlji, kako bi uopće imali racionalan razlog svojeg djelovanja u Bruxellesu i Strasbourgu.

Izvor: Al Jazeera