Djeca na internetu na udaru predatora

Pedofilija
Istrage su omogućile spašavanje najmanje 23 maloljetne žrtve u SAD-u, Velikoj Britaniji i Španiji (EPA)

Piše: Tomislav Šoštarić

Trinaestogodišnji ”Filip” dobija deset zahtjeva za prijateljstvo na Facebooku. Nedavno je otvorio profil na toj društvenoj mreži, a s drugovima iz škole se natječe tko će imati više ”prijatelja”.

Uglavnom mu zahtjeve šalju poznanici iz kvarta, a ima ih i dva-tri s ”cool” slikama i zanimljivim komentarima. Nekoliko klikova kasnije i svi poznati i nepoznati postaju njegovi ”prijatelji”.

U istom gradu, desetak minuta kasnije, četrdesetogodišnji ”Ivan” šalje mu poruku. Predstavlja se kao tinejdžer. Obojica su ”ludi” za nogometom i konverzacija ide u tom pravcu. Nekoliko tjedana kasnije, dogovaraju susret uživo.

Pola godine kasnije, četrdesetogodišnjak je uhićen i osumnjičen za pokušaj iskorištavanja djeteta za pornografiju.

Ovo su samo neki od mogućih scenarija i primjera djelovanja online predatora.

Predatori koriste lažne mail adrese i online pseudonime. Na YouTubeu uče kako zaobići sigurnosne prepreke i često koriste tuđe mreže za spajanje na internet – sve kako bi sebi zameli trag.

Anonimnost – prepreka policiji

Direktor Europola Rob Wainwright u javnost je nedavno izašao s novim zastrašujućim trendom u pedofilskoj pornografiji – online sesijama u kojima se prikazuje silovanje i mučenje djece koja su tek prohodala.

“Razina izopačenosti je sve veća iz godine u godinu”, komentirao je Wainwright. Naglasio je kako političari i policija sve teže hvataju korak sa cyber kriminalom zbog anonimnosti na internetu i lakog pristupa modernim tehnologijama, zbog čega je kriminalce gotovo nemoguće locirati.

On smatra kako bi, stoga, trebalo preispitati ideju da aktivnost na internetu, ako se tako želi, treba biti anonimna, u svrhu pronalaska zločinaca.

Trend ovakvih i sličnih kaznenih djela na internetu u razvijenom svijetu je u porastu.

Kako kažu u Hrvatskom ravnateljstvu policije to i ne iznenađuje s obzirom na to da je internet dostupniji građanima, pa i djeci. Popularnost društvenih mreža i mobilnog interneta te dostupnost ‘pametnih telefona’ među mladima pogoduju ovoj vrsti kriminalne aktivnosti, odnosno pojavi novih i transformaciji poznatih oblika zlostavljanja djece.

Istovremeno, dostupnost informacija i veća medijska eksponiranost doprinose osnaživanju građana u odluci da prijave internet viktimizaciju.

“Najčešća kaznena djela počinjena na štetu djece, koja su izravno ili posredno vezana za internet su iskorištavanje djece za pornografiju, iskorištavanje djece za pornografske predstave te mamljenje djece za zadovoljenje spolnih potreba”, kažu u hrvatskoj policiji.

Zaštita prilikom ‘surfanja’

Potrebno je blokirati i ne klikati na linkove pop-up prozora, te ne potvrđivati ponuđenu instalaciju sumnjivog programa, savjetuje Aleksandar Skendžić.

Preporučljivo je ne pratiti nepoznate linkove i ne odgovarati na nepoznate mail adrese, ne otvarati privitke e-pošte od nepoznatog pošiljatelja, ne upisivati privatne osobne podatke u online obrasce sumnjivih web stranica i ne upisivati broj kreditne/debitne kartice u polja za unos sumnjivih stranica.

 

U posljednje vrijeme često se bilježi i kazneno djelo povrede privatnosti djeteta, najčešće počinjavano putem društvenih mreža.

Prema najnovijim podacima, samo u Hrvatskoj je broj počinjenih kaznenih djela iskorištavanja djece za pornografiju u 2013. godini porastao čak 281 posto. Prošle godine zabilježen je 61 takav slučaj, a 2012. godine 16. 

Policijske istrage protiv online predatora ne razlikuju se bitno od drugih istraga u oblasti zaštite djece.

“Specifičnost se ogleda jedino u potrebi primjene specifičnih vještina, alata i online-tehnika važnih za istrage virtualnog, internet prostora”, ističu u policiji.

Ne žele otkriti detalje, kako ne bi potencijalnim počiniteljima olakšali posao.

Policijski službenici za mladež, stručnjaci kriminalističke policije, specijaliziraju se u ovim istragama.

U policiji ne otkrivaju koliko im velika aktivnost građana na internetu, pa time i potencijalnih počinitelja kaznenih djela, pomaže ili odmaže u istragama. Tek napominju da značajnu pozornost posvećuju činjenici te aktivnosti i značajnom interesu građana na društvenim mrežama.

Ističu da se radi o osjetljivom poslu u kojem je suradnja s kolegama iz svijeta, pa tako i regije, vrlo značajna i česta.

Problem ‘user friendly’ tehnologije

Stručnjaci kažu kako su sve bolja informatička pismenost i ‘user friendly’ tehnologija opasni alati u rukama predatora.

“Izradu web sadržaja, odnosno osobnih stranica danas je moguće učiniti apsolutno bez potrebnih predznanja o programskim tehnologijama i to jednim potezom. Nekada je za to bilo potrebno predznanje programiranja te poznavanje, primjerice, HTML-a. Također, izrada multimedijalnog sadržaja danas je svedena na nekoliko klikova mišem u odnosu na ranija vremena, kada je za to bilo potrebno znanje o nekom od računalnih programa. Online backup rješenja podataka ogledaju se u ‘cloud’ rješenjima poput Google Diska, Microsoft SkyDrivea, iClouda i slično”, kaže Aleksandar Skendžić iz hrvatskog informatičkog lista VIDI.

Uglavnom, znanje koje se traži danas kada je o tome riječ u potpunosti je minimalističko, kaže Skendžić.

“Programska rješenja maksimalno su prilagođena svojim korisničkim sučeljima te se sve više u potpunosti prelazi na grafičko sučelje. Potrebno je svega nekoliko klikova da bi iskoristili mogućnost koja nudi zadani program i time nastavili neometano s aktivnostima. Također, postoji cijeli niz ‘tutorijala’ na YouTube videoservisu koji upravo pokazuju načine kao se zaobilaze sigurnosne barijere”, objašnjava.

Zatvorske kazne

Prema novom Kaznenom zakonu u Hrvatskoj, za iskorištavanje djece za pornografiju ili pornografske predstave predviđena je kazna zatvora od jedne do osam godina, dok su teži oblici počinjenja tih djela kažnjivi zatvorskom kaznom od tri do 12 godina.

Za povredu privatnosti djeteta, počinjenu putem interneta, osuđenom se može izreći kazna do dvije godine zatvora.

Poseban problem je anonimnost na internetu, koja korisnicima s kriminalnim namjerama, kao i svim drugima, omogućava mogućnost lažnog predstavljanja putem, primjerice, društvenih mreža te kreiranje lažnih profila.

Dostupnost bežične mreže omogućava korisnicima zadržavanje anonimnosti na internetu.

Lako dostupna enkripcijska tehnologija, također, nimalo ne pomaže suzbijanju postavljanja kriminalnih sadržaja na internet. 

Skendžić navodi kako se na internetu može pronaći cijeli niz alata koje ”napadač” može iskoristiti kako bi koristio tuđu internetsku konekciju i time dodatno prikrio svoj trag. Upozorava na distribucije softwarea koji dolaze ”naoružani” programskim alatima za probijanje sigurnosti mreže.

Sve to, kaže Skendžić, policiji značajno otežava posao, a prvi problem je utvrditi kojim se komunikacijskim kanalom potencijalni ”napadač” koristio.

“Ukoliko je korištena bežična mreža koja nije u vlasništvu dotične osobe, policiju se može navesti na krivi trag. Svaki davatelj internet usluge registrira pojedini uređaj za pristup internetu te mu dodjeljuje IP adresu koja je vezana za korisničke podatke registriranog korisnika. Problem nastaje kada se koristi tuđa mreža za spajanje na internet. Otvaranje lažnih mail adresa dodatno komplicira pronalazak počinitelja kaznenih djela. Također, postoji mogućnost korištenja interneta korištenjem IP adresa servera diljem svijeta kojima se može prikriti trag”, kaže Skendžić.

Pritom, lažne mail adrese sadržavaju pseudonime u svojim nazivima i uglavnom se otvaraju na besplatnim svjetskim mrežnim servisima.

Mehanizmi zaštite

Zbog svega toga nedozvoljeni sadržaji su, kaže Skendžić, sveprisutni. Dovoljno je samo upisati web-adresu u preglednik.

“Ne postoji ‘ugrađeni’ mehanizam zaštite koji u potpunosti zabranjuje pregledavanje nedozvoljenih sadržaja. Današnji operacijski sustavi te internetski preglednici nude mogućnost podešavanja razine sigurnosti u korištenju interneta”, kaže Skendžić.

Ipak, postoje dodatni mehanizmi zaštite koji se uglavnom koriste onda kada korisnik računala intervenira.

To se odnosi na različita antispam, antivirus te ‘firewall’ rješenja, blokiranje određenih IP adresa, blokiranje određenih mrežnih stranica i slično.

Preporuka je, kaže Skendžić, na računalo postaviti programsko rješenje koje će blokirati pristup takvom sadržaju.

Izvor: Al Jazeera