Nema dobrog koncerta bez pet sati autom

Piše: Sead Fadilpašić

SARAJEVO – “Veliki open air spektakl u Beogradu!”, “Proslavljeni roker održat će veliki koncert u okviru spektakla Calling 2014” i “Kanadska superzvijezda, na zadovoljstvo svih žena, konačno dolazi u Hrvatsku” samo su neki od naslova koji se mogu pronaći kada u Googleu upišete “Koncerti na Balkanu u 2014”. Rihanna, Simple Minds, Iron Maiden, Billy Idol i Michael Buble samo su neka od imena koja su već ili koja će u narednim mjesecima posjetiti Zagreb, Beograd, Skoplje i druge gradove u različitim državama regije.

Druge gradove, osim Sarajeva.

Dok turistička udruženja i mediji širom svijeta, poput National Geographica ili Rough Guidesa, Sarajevo smještaju među mjesta koja “ne smijete zaobići u 2014. godini”, čini se kao da svjetske muzičke superzvijezde ulažu dodatni napor da zaobiđu glavni grad Bosne i Hercegovine ili se, jednostavno, ne savjetuju s tim turističkim organizacijama. Dok se Zagreb priprema za nastup svingera Michaela Bublea, a Beograd uveliko “headbanguje” ponavljajući hitove Iron Maidena, Sarajevo je posljednji veliki koncert vidjelo u grupi Vaya con Dios u oktobru 2013. godine.

Skupe ulaznice

Projektni menadžer Tropika Ognjen Džinić smatra da ovaj problem ima više slojeva, te da je previše kompleksan da bi se njegovo rješavanje moglo očekivati u bližoj budućnosti.

“Prva stvar je, naravno, finansijska struktura prilikom realizacije koncertnih projekata, jako loša platežna moć i standard ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini”, kaže Džinić.

“Postoji jako mali broj ljudi koji je u mogućnosti platiti neku normalnu cijenu ulaznice, koja je ne samo u zemljama Evropske unije nego i u zemljama u okruženju Bosne i Hercegovine potpuno normalna. Cijena je od 50 konvertibilnih maraka [blizu 25 eura] i više i postoji jako mali broj ljudi koji su u mogućnosti da plate tu cijenu ulaznice.”

“Drugo, Bosna i Hercegovina je izuzetno malo tržište, tako da interes sponzora za podršku ovakvim eventima, zapravo, praktično i ne postoji ili je jako ograničenog kapaciteta, između ostalog i finansijskog, a cijena, odnosno honorar vrhunskih svjetskih izvođača je u nivou stotina hiljada, pa i miliona dolara”, dodaje Džinić.

Da je loša platežna moć građana Sarajeva osnovni problem, slaže se i bh. kantautor Hari Varešanović.

“Ovdje niko nema novca za tako velike događaje, vlada opšta besparica. Da bi tako veliki događaj, koji košta barem četiri, pet miliona dolara, došao na stadion, treba odvojiti novac za honorar izvođača, za produkciju, za binu, za obezbjeđenje… Niko nema 100 eura da plati za kartu, a vama ugrubo treba 50.000 ljudi sa po 100 eura da bi takav projekat uspio. Zaobilaze Bosnu i Hercegovinu jednostavno jer nema novca”, kaže on.

Bez kritične mase

Sarajlija Kenan Nizić, koji organizira grupna putovanja iz Sarajeva na koncerte u druge gradove regije, vjeruje da novac nije toliki problem koliko jeste kombinacija dva nedostatka: ekskluzivnosti i kritične mase.

“Ljudi koji organizovano idu na koncerte u Beograd i Zagreb su, ustvari, veliki ljubitelji tih izvođača i spremni su izdvojiti i posljednji dinar da uživo gledaju svoje omiljene muzičare.

Ono što više, uslovno rečeno, zabrinjava jeste što nije razvijena kultura odlazaka na koncerte”, kaže Nizić.

“Na posljednjem koncertu u Zagrebu bilo je skoro hiljadu ljudi iz Bosne i Hercegovine. Tu su bili ljudi i iz Srbije, iz Crne Gore, iz drugih zemalja. Dovesti Iron Maiden u Sarajevo bi značilo da morate privući 15.000 ljudi. U Bosni i Hercegovini, u Sarajevu, jako je malo izvođača koji mogu privući taj broj, bez obzira na cijenu. Da Sarajevo ponudi nešto ekskluzivno, što se ne bi moglo poslušati u Zagrebu ili Beogradu sedam dana kasnije, siguran sam da bi se i u našem gradu mogle organizovati velike stvari”, zaključuje Nizić.

Pomoć države

Neki koncerte smatraju sastavnim dijelom turističke ponude jednog grada, zbog čega bi za takve manifestacije trebalo postojati više interesovanja i više angažmana institucija vlasti.

“Mi imamo problem višeslojnog birokratskog aparata države Bosne i Hercegovine, koji čini sve da obeshrabri promotore da uopšte uđu u pregovore o dovođenju velikih muzičkih zvijezda. Dadžbine su ogromne i država ne čini ništa da bi stimulisala promotore da poboljšaju turističku ponudu, ne samo glavnog grada Bosne i Hercegovine već i ostalih velikih centara, tako što će upriličiti koncerte tako atraktivnih muzičkih zvijezda i regiona, i Evrope, i svijeta”, smatra Džinić.

Gitarista sarajevske grupe Konvoj Hamdija Salihbegović smatra da država nije dužna pomoći u organizaciji koncerata velikih zvijezda, ali da bi kroz različite olakšice organizatorima mogla izaći ususret.

“Kada je, naprimjer, U2 dolazio u Sarajevo, sa sobom su donijeli kompletnu muzičku produkciju. Ne znam koliko im je to išlo na štetu, kao i sama cijena karte, za koju nisam siguran kolika može da se postigne”, kaže Salihbegović.

“Ja mislim da država nije dužna stati iza toga, ali dati olašice organizatorima, to bi mogla. Ne mislim da je dužna finansirati i ulagati u takve projekte, ali dati neke olakšice, bilo porezne, bilo u vidu boljih uslova za korištenje državnih prostora, to bi mogla.”

Da država nije dužna učestvovati, ali da ne bi škodila njena pomoć, slaže se i organizator Nedim Lipa.

On misli da institucije ne moraju direktno učestvovati u organizaciji, već da bi indirektno, popravljanjem infrastrukture i uvezivanjem Sarajeva s regijom autoputevima i jeftinijim avionskim letovima znatno popravilo trenutnu situaciju.

“Jedan od najvećih problema je što smo veoma malo tržište, a u nedostatku smo dobre komunikacije i autoputeva. Nemamo autoputeva i nemamo low cost aviokompanija. Loše smo povezani s regijom. Da smo bolje povezani mi bismo mogli računati na veći broj ljudi”, smatra Lipa.

“Da vam iz Beograda do Sarajeva treba dva sata, vama bi čovjek iz Beograda došao na koncert. Međutim, kad vam iz Beograda treba šest sati do Sarajeva, pa ko će se voziti šest sati bosanskim putevima zbog koncerta?“, dodaje on.

Lipa, međutim, naglašava da loša koncertna ponuda u Bosni i Hercegovini nije nešto zbog čega treba biti posebno zabrinut.

„Mi jesmo smo mali grad, ali to nije nešto zbog čega bismo trebali biti isfrustrirani. Mnogo manjih gradova ne vidi nikada neku veliku zvijezdu, pa ne postavljaju pitanje ‘Zašto ne?’ Jednostavno – NE. Mali smo grad. Postoje drugi gradovi u koje se može otići poslušati dobar koncert”, kaže on.

“Ne može Sarajevo imati sve ono što imaju New York, Pariz ili Istanbul sa svojih 13 miliona ljudi, a Sarajevo jedva 400.000. Ne može Sarajevo imati ni sve što ima jedan Zagreb, koji je praktično tri puta veća sredina”, zaključuje Lipa.

Publika zaslužuje spektakl

“Nažalost, u zadnje vrijeme smo svedeni na to da gledamo isključivo minijaturne koncerte lokalnih muzičkih zvijezda u vrlo kontroliranim i ograničenim prostorima. Mislim da se u narednom periodu neće desiti ništa značajno o pitanju stava države i, naravno, platežne moći građana Bosne i Hercegovine”, smatra Džinić.

Za publiku u Sarajevu Hamdija Salihbegović kaže da je ne treba potcjenjivati te da bi se organizatori trebali, zajedničkim snagama, okušati u jednom većem projektu.

“Svakako ne treba potcjenjivati ni samu publiku. Treba pokušati napraviti veći spektakl, možda da se nekoliko organizatora udruži i proba napraviti nešto veliko. Ipak mislim da to ova sredina i ovi ljudi zaslužuju”, zaključuje Salihbegović.

Najava za koncerte svjetskih zvijezda u Sarajevu za 2014. godinu još nema, a Sarajke i Sarajlije će još neko vrijeme za uživanje u najnovijim svjetskim hitovima morati odvojiti i nekoliko sati putovanja u glavne gradove susjednih zemalja.

Izvor: Al Jazeera