Vukovaru potrebna pučka kuhinja

Samo vukovarski Caritas na svome popisu za pomoć trenutno ima 809 obitelji ili više od 2.500 ljudi, među kojima je i dosta djece (Al Jazeera)

Piše: Branimir Bradarić

Ukoliko se izuzmu vremena ratova i nekih prirodnih katastrofa, Vukovar posljednjih godina proživljava svoje najteže dane. Misle tako brojni Vukovarci, no to je vidljivo i po velikoj nezaposlenosti, svakodnevnom napuštanju grada od strane mladih i obrazovanih osoba, zatvaranju obrta i dalje urušenom gospodarstvu, ali i prekopavanju kontejnera u potrazi za bocama koje se kasnije predaju u prodavaonicama ili, pak, traže odjevni predmeti ili ostaci hrane.

Teška socijalna slika “grada heroja”, kako se često Vukovar naziva radi zasluga u Domovinskom ratu, dovela je do toga da je na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća pokrenuta inicijativa za otvaranjem pučke kuhinje. Cilj je da se na ovaj način osobama u potrebi i teškoj socijalnoj situaciji osigura barem jedan siguran obrok dnevno.

Ideja stara desetak godina

“Nažalost, u Vukovaru je trenutno takva gospodarska i socijalna situacija da je u gradu pučka kuhinja neophodna. To je ideja koja je stara više od 10 godina i koja je sada ušla u proceduru osnivanja. Koliko god nekome bilo neugodno priznati da se u gradu osniva jedna takva kuhinja, realnost je da mi u Vukovaru danas imamo gladnih ljudi. Sada je već i pitanje dana kada ćemo imati slučaj da je netko umro od gladi”, kaže ravnatelj Caritasa vukovarskog dekanata fra Vjenceslav Janjić.


Fra Vjenceslav Janjić [Al Jazeera]

U prilog njegovim riječima govore i konkretne brojke, prema kojima Caritas na svome popisu za pomoć trenutno ima 809 obitelji ili više od 2.500 ljudi, među kojima je i dosta djece. Zbog stalnih otkaza to nije konačna brojka i ona je iz mjeseca u mjesec sve veća.

Fra Janjić smatra da je među njima stotinjak ljudi koji su gladni ili žive na ivici gladi.

“Dobro je što se krenulo u tu proceduru, ali mislim da se pri tome moraju sagledati sve stvari. Iza takvog projekta mora stati Grad Vukovar, a moraju se uključiti i brojne druge institucije. To je projekt koji ne može voditi jedna osoba ili jedna politička stranka. Neophodno je i da dođe do dogovora između gradske uprave i nadbiskupijskog Caritasa u Osijeku. Nije dovoljno samo donijeti odluku o tome, nego treba osigurati potrebna sredstva koja su velika, pronaći prostor, zaposliti ljude, odrediti kriterije i niz drugih stvari, kako već sutra ne bi bilo ‘nismo znali i računa na to'”, smatra fra Janjić.

Danima bila gladna

Pri tome bi se posebna pažnja morala voditi o samcima, koji su najugroženiji među socijalno ugroženim osobama. Govoreći o potrebi osnivanja pučke kuhinje, spominje i redove ispred objekta Caritasa kada ljudi u potrebi satima, često i po hladnoći ili kiši, čekaju na svoje sljedovanje hrane ili higijenskih potrepština, odnosno, svega onoga što u međuvremenu dospije u skladište.

Zadovoljne idejom o skorom mogućem osnivanju pučke kuhinje su i same socijalno ugrožene osobe, koje bi bile korisnici jedne takve ustanove.

Građani odlaze u potrazi za poslom

Vukovarci su ogorčeni na sve, zbog gospodarske i ekonomske situacije koja je dovela do toga da jedan grad, poput Vukovara, dođe na tu razinu. Najviše krive rat i ratna razaranja, ali i činjenicu da se nije sustavno radilo na obnovi gospodarskih subjekata.

Podsjećaju na nekadašnje gigante poput Borova, Vuteksa i Vupika, od kojih još samo potonji radi kvalitetno. Uz njih je bio niz malih poduzetnika koji su veoma uspješno poslovali i zapošljavali znatan broj građana. Danas Vuteks više ne postoji, a Borovo je u problemima i sa gubicima koji se mjere u desecima milijuna kuna, radi kojih je i ušao u proces predstečajne nagodbe.

Vukovar na taj način od grada koji je nekada nazivan „gradom mladih, zelenila i sporta“ i gdje su, kako su se sami hvalili, radili svi koji su željeli raditi, postaje polako, ali sigurno, grad umirovljenika i grad bez gospodarstva.

Samo tijekom prošle godine Vukovar je napustilo blizu 200 mladih obitelji koje su otišle “trbuhom za kruhom” i u strahu da i same uskoro ne postanu socijalni slučajevi. Tijekom prva dva mjeseca 2014. godine, nesluženi su podaci, iz Vukovara je otišlo još najmanje 120 osoba.

“Svakako da sam za takvo što. Kažem to jer sam u više navrata i sama bila gladna. Gladovala sam danima i to toliko da sam padala u nesvijest. Nikada nisam htjela krasti, pa sam tražila okolo ostatke hrane. Jela bih bilo što što bih našla. Da je tako nešto postojalo ranije, ja i meni slični ne bi prolazili kroz sve to”, riječi su Slađane Curnić, koja više od 20 godina u Vukovaru živi bez stalnog i sigurnog smještaja i bez struje i vode. Dodaje kako danas vjerojatno ne bi koristila pučku kuhinju, jer više nije gladna, ali da zna mnoge sugrađane kojima bi ona dobro došla.

Jedna od onih kojima će pučka kuhinja koristiti je i Mara Marušinac, koja živi s dvije kćerke i dvogodišnjim unučetom. Pri tome nitko od njih ne radi i preživljavaju od male obiteljske mirovine.

“Bilo bi super kada bi proradila pučka kuhinja. Imali bi jedan siguran obrok o kojemu ne bi morali voditi računa. Sigurno da bi dolazila u tu kuhinju. Nadam se samo da će to brzo zaživjeti i da će nam se pomoći barem na taj način”, kaže Marušinac, koja redovito posjećuje Caritas u potrazi za hranom za svoju obitelj.

Politika ranije bila protiv

Interesantno je da su i ranije postojale ideje o osnivanju pučke kuhinje u Vukovaru, te da se o tome tiho po gradu priča još od procesa mirne reintegracije.

Kada se prije desetak godina prvi put pojavila takva ideja, tadašnje gradske vlasti bile su odlučno protiv tog prijedloga, iako je i tada bilo potreba za osnivanjem pučke kuhinje. Ideja, zapravo, nikada nije ozbiljno razmotrena, a to se pojašnjavalo da za takvom ustanovom u Vukovaru, zapravo, nema potrebe, te da pučka kuhinja ne može biti osnovana u “gradu heroju”.

Danas se razmišlja ne samo o pokretanju pučke kuhinje kako bi se pomoglo socijalno ugroženim građanima, nego i o tzv. socijalnoj samoposluzi za siromašne građane, koje bi, prema najavama, trebala početi raditi za manje od mjesec.

Od početka ožujka u Vukovaru se u nekim pekarama pri kupnji peciva može kupiti i pecivo za sugrađane u potrebi. Svaki komad kruha ili kifla koji se kupe na takav način ostavljaju se po strani i besplatno ih mogu dobiti siromašni građani.

Izvor: Al Jazeera


Reklama