Nelević: Svi moji uspjesi u Sarajevu

Prva moja radost je kada sam dobio glavnu ulogu u filmu "Pismo - glava" (Anadolija)
Prva moja radost je kada sam dobio glavnu ulogu u filmu "Pismo - glava" (Anadolija)

Glumac Mladen Nelević, poznat po ulogama u serijama Naša mala klinika i Budva na pjenu od mora, kao i u filmovima Pismo – glava te Azra, u razgovoru za Anadoliju govori o svom životu, studentskom periodu u Sarajevu, vremenu nakon rata i bosanskom humoru. 

Jedan je od rijetkih glumaca koji je ušao na velika vrata već na početku karijere. Nizao je uloge u TV-serijama i filmovima. Mlađa televizijska i filmska publika mogla je Mladena Nelevića upoznati u serijama Mješoviti brak, Naša mala klinika, To toplo ljeto, Dva smo svijeta različita ili u filmovima Motel Nana, Čitulja za Eskobara i Klopka, a nedavno je odigrao rolu za drugi dio filma Montevideo, bog te video.

Trenutno ga gledamo u seriji Budva na pjenu od mora, gdje igra udovca i bivšeg policajca Jovu Radmilovića koji “upada“ u vezu i biznis s raspuštenicom Ninom.

Nelević je rođen u Zenici gdje je živio do svoje 17 godine. 1973. godine s roditeljima odlazi u Crnu Goru. Već tada, Mladen je pokazivao želju za glumom.

„Ja sam kao momak od 18 godina imao nekoliko predstava u Crnogorskom narodnom pozorištu, zahvaljujući pokojnom Vladimiru Popoviću. Kao mladi ljudi igrali smo se, dok nije došlo vrijeme da se svako uputi negdje, neko u Beograd, neko u Sarajevo, neko u Zagreb. Tako smo došli do uspjeha van Crne Gore, jer ovdje nije bilo fakulteta za glumu“, kaže Nelević.

Sarajevo mi je dalo sve

1981. godine odlazi u Sarajevo i upisuje Glumačku akademiju. Svi njegovi uspjesi vezani su za Sarajevo.

„Upisao sam akademiju sa 24 godine. Tada, u to vrijeme je bilo kasno upisati se za glumca, ali su me primili. Onda sam tu studirao do 1985. godine i to je bio najbolji period mog života, taj boravak u Sarajevu. Sticajem okolnosti, u Sarajevu slučajno upoznajem Slavku Vukičević, koja kasnije postaje moja supruga. Ona je u Sarajevo došla isto kada i ja, ona je bila balerina u to vrijeme.  Svi moji uspjesi se vezuju za Sarajevo. Moja karijera, moja ljubav, moja ženidba, sve sam to našao u Sarajevo. Prvi uspjesi, prvi film, prve radosti ovog života sam osjetio u Sarajevu“, rado se tog perioda sjeća Nelević.

Desio se rat. Mladen se vratio u Crnu Goru. Ali kako kaže, osjećao se kao da se nije vratio kući.

„Kao da sam došao na neko strano tlo. Ljudi koje sam poznavao, nijesu bili oni ljudi koje sam poznavao prije. Postali su potpuno ostrašćeni ljudi, nacionalno, što je i uzrok svih problema na ovim prostorima. Kada sam došao ovdje, počeli su da me osvješćuju jesam li Srbin ili Crnogorac. To su prve neke stvari na koje nailazim u životu, a gdje ne mogu da se snađem. Ja sam naučio da ljude dijelim na ljude i neljude, sve ostale su podjele lažne. Imao sam to u glavi da se ne ostrastim, pogotovo oko nekih gluposti, nacionalnosti, vjera, jer to su gluposti u kojima robuje svijet danas“, priča Mladen i napominje da se uprkos takvom stanju nastavio baviti pozorištem i igrama, kako bi prevazišao politički haos tog vremena i kako bi sačuvao njemu drage ljude.

„Mnogo ljudi, pametnih i umnih u to vrijeme i  umjetnički nastrojenih, nekako su postali ostrašćeni. Zaboravljaju svoj život, jer čovjek kad se ostrasti, to je pijanstvo. Mi još uvijek raspravljamo o identitetima, a neki narodi su to odavno prevazišli, bave se ekonomijom, boljim životom. Život je kratka stvar, i ne treba da ga iskoristim da robujem nekakvim ideologijama“, kaže Mladen. 

Bosanski humor je poseban

I dalje ga vežu uspomene za Sarajevo, pa često ode kako bi se vidio sa svojim prijateljima.

„Senad Bašić, Emir Hadžihafizbegović i mnogi drugi, to su ljudi sa kojima se često sretnem u Sarajevu“, kaže Nelević. Na pitanje otkud ljudima s Balkana smisao za humor Mladen odgovara da svaka država ima svoj humor. Ipak, kaže da je bosanski poseban.

„Bosanci imaju svoj poseban humor. Crnogorci imaju, ali je zatrpan. Bosanci od humora prave serije, smiju se na svoj račun. E to je ono što mi u Crnoj Gori nemamo. U mentalitetu nemamo tu disciplinu da se smijemo na svoj račun, dok Bosanci to rade otvoreno, dobro prave serije i filmove. Crna Gora se trudi da pravi nešto značajno. A u tome preskače život u kome živi, misli da su tuđe priče jače i bolje od priča koje mi imamo.“, vjeruje Mladen dodajući da sebe ne cijenimo dovoljno.

Rat je usporio razvoj filma.

„U bivšoj Jugoslaviji se snimalo po 60 filmova godišnje. Ja sam svake godine snimao po tri filma. Sada toga više nema. Rat je na umjetničkom planu usporio razvoj filma, zbog nerazumnosti, gluposti i primitivizma. Vratio nas je unazad 100 godina“, smatra Mladen, koga mnogi pamte po ulozi Peje u seriji “Naša mala klinika”.

„Bila je to izuzetna serija. Ta serija se radila iz radosti i rasterećenosti. Tu seriju su zavoljela djeca od četiri godine, djeca koja vole da vide odrasle kako se ludiraju. Zbog toga i  najviše volim komedije. Volim da se ljudi smiju i da su srećni“, govori Mladen.

Nakon premijere filma “Montevideo, vidimo se”, ovaj glumac je pun impresija prema ovom filmskom ostvarenju. Kaže da je to jedan od najboljih filmova ovih prostora.

„Iznenadio sam se koliko je to dobar film.  Mislim da u istoriji filmova ovih prostora, taj film pripada jednom od boljih. To je veliki fim.  Ja sam igrao u seriji „Montevideo, Bog te vidio“. Vidio sam da je reditelj Dragan Bjelogrlić sve segmente filma naučio, napravio je izuzetan film. To je film koji priča filmsku priču. Mi smo kroz istoriju imali dobrih filmova, imali smo partizanske filmove. Oni su bili opterećeni svojom značajnošću, ljudi su radili filmove iz raznih razloga. Rad na filmu Montevideo je čisto filmski“, kaže Mladen koji na pitanje koji je to projekat za koji smatra da je najbolji u njegovom „glumačkom“ životu, kaže, onaj prvi.

„Prva moja radost je kada sam dobio glavnu ulogu u filmu “Pismo – glava”. To je druženje sa Batom Čengićem, jednim odličnim čovjekom, rediteljem. Kada dobiješ prvu glavnu ulogu, onda je sve lakše, ali taj film mi je otvorio put“, kaže Nelević koji glumi i u seriji “Budva na pjenu od mora”.

On nije optimističan u vezi sa budućnošću filma i umjetnosti u Crnoj Gori.

„To je dobar projekat, dobra produkcija. Raduje me što je izuzetno gledana u regionu“, kaže Mladen. Međutim, nije optimista kada je riječ o budućnosti filma i umjetnosti u Crnoj Gori.

„Nema mogućnosti da se ovdje ostvare ni glumci, ni pjevači, ni slikari. Budućnost filma ja ovdje ne vidim. Ima mnogo talentovanih ljudi, ali nemaju ljudi prilike“, smatra ovaj popularni glumac koji izvan scene djeluje veoma skromno.

Izvor: Agencije


Više iz rubrike TEME
POPULARNO