Mali broj pravoslavaca živi u Istanbulu
Pravoslavci su nekada činili znatan dio populacije Istanbula. Međutim, nakon razmjene stanovništva između Turske i Grčke 1920-tih godina, ali i zbog emigracije u Zapadnu Evropu, njihov broj se drastično smanjio.
Rijetki su pojedinci odlučili ostati i graditi život u Istanbulu, a jedan od njih je Foti Benlisoy, vlasnik izdavačke kuće “Istos” u Turskoj. On i njegov tim jedini izdaju knjige na grčkom, ali i turskom i engleskom jeziku. Uz malo novca, ali puno entuzijazma, uspijevaju opstati već godinama.
“U Istanbulu je postojala velika tradicija izdavanja knjiga, novina i časopisa na grčkom jeziku. To je, nažalost, nestalo 1960-tih godina zbog demografske erozije grčkog stanovništva. Još u osmanskom periodu, u 19. stoljeću, objavljivane su stotine, čak hiljade knjiga na grčkom i turskom jeziku. Pokušavamo nastaviti tu nekadašnju tradiciju”, kaže Benlisoy.
Naslijeđeni problemi
On je turski pravoslavac, jedan od rijetkih koji je odlučio graditi život i karijeru u rodnoj državi, jer brojni emigriraju u Grčku ili drugdje. Koliko ih je, zapravo, ostalo – vidljivo je na službi u sjedištu Ekumenske patrijaršije u Istanbulu, gdje broj sveštenika nadmašuje broj vjernika.
Jedini pravoslavni predstavnik u državnoj Direkciji za vjerske zadužbine Laki Vingas smatra kako se položaj žrtava diskriminacije, ali i loših diplomatskih odnosa Turske i Grčke u prošlosti, proteklih godina popravio.
“Previše smo problema naslijedili iz prošlosti. Veliki je bio pritisak u prošlosti i teška je bila sudbina manjina. Proteklih deset godina stvari idu naprijed. Postigli smo nekoliko pozitivnih rezultata. Najvažnije od svega je samopouzdanje koje osjećamo”, naglašava on.
Jedan od glavnih izazova Grčke pravoslavne crkve, odnosno Ekumenske patrijaršije, kako sebe naziva, jest pitanje povrata imovine oduzete nakon osnivanja moderne Republike Turske. Proces sporo teče, jer se zakoni doneseni u vrijeme Kemala Ataturka teško mijenjaju.
Kamen spoticanja
Osim toga, grčka manjina u Turskoj, baš kao i turska u Grčkoj, bila je predmet diplomatskih igara u prošlosti.
“Pitanje manjina u Turskoj oduvijek je bilo političko i pod utjecajem međunarodnih odnosa. Možete pitati Vladu zbog čega je to tako. Ali, danas znamo da pravo na vjerske slobode pojedinca ne bi trebalo zavisiti od diplomatskih odnosa s drugim zemljama”, smatra Mine Yildirim iz Helsinškog komiteta Norveške.
Uprkos svemu, ljudi poput Fotija su živi svjedoci da pravoslavna zajednica u Turskoj pokazuje znakove revitalizacije, javlja novinar Al Jazeere Harun Karčić iz Istanbula.
“Istanbul je prije samo 50 godina imao gotovo 100.000 pravoslavaca. Danas ih je 33 puta manje, svega blizu 3000. Imovina koja je oduzeta Patrijaršiji u vrijeme Ataturka postepeno se vraća, iako je teološka škola Halki i dalje kamen spoticanja Patrijaršije i Vlade. Međutim, pravoslavci koji su napustili taj grad ne pokazuju nikakve naznake da će se u skorijoj budućnosti vratiti”, dodaje Karčić.
Izvor: Al Jazeera