Internet je moćan, ali kina se dobro drže

Piše: Tomislav Šoštarić
U doba kada su autorski videosadržaji, poput filmova i serija, gledateljima relativno lako dostupni putem interneta, što je nekada popularne videoteke ‘zbrisalo’ sa scene, čini se da kina, ipak, odolijevaju ‘pošasti’ lakog pristupa sadržajima koji zanimaju publiku. Barem u Hrvatskoj.
Kako kažu hrvatski kinoprikazivači, unatoč tome i još jednoj kriznoj godini, gledatelja ima i kino je i dalje privlačna i cjenovno relativno lako dostupna zabava za obitelji, prijatelje, parove…
Hrvatski CineStar trenutačno broji 14 multipleksa u regiji sa 92 dvorane. U Hrvatskoj imaju 12 multipleksa te dva u BiH. Prisutni su u svim većim gradovima u Hrvatskoj, dok u Zagrebu imaju tri objekta.
Publika traži nove sadržaje
“Početkom 2015. godine počinjemo s izgradnjom dva nova objekta u Hrvatskoj, CineStar u Karlovcu i megapleks u Splitu, što će značiti i skori kraj našeg investicijskog ciklusa u Hrvatskoj”, kažu u CineStaru.
Iako kinoindustrija u svijetu zbog Svjetskog nogometnog prvenstva, manjeg broja velikih ‘blockbustera’ i ekonomske krize bilježi ove godine pad, CineStar će je završiti s 3.500.000 posjetitelja, što i jest njihov zacrtani plan za 2014. godinu.
Publika traži (i) tehnologijuKako bi zadovoljili zahtjeve publike, u CineStaru su uveli RealD 3D tehnologiju, kinoformate IMAX i Gold Class by American Express, Extreme dvorane, Auro 3D zvuk i 4K te posljednju svjetsku tehnologiju 4DX.
“To je prva tehnologija u svijetu koja dugometražne igrane filmove prikazuje s efektima vode, vjetra, magle, mirisa… i tokom projekcije posjetitelji se osjećaju kao da su u samom filmu”, kažu u CineStaru.
Ključ zadržavanja publike u kinodvoranama je, kažu u CineStaru, praćenje tehnologije koju publika traži.
A današnja publika je zahtjevnija i traži više od 2D filma – premium formate.
Uz tehnološke inovacije CineStar nudi i školske projekcije, proslave dječijih rođendana i druge posebne projekcije.
Uveli su i niz ‘loyalty kartica’ koje omogućuju posjetiteljima različite pogodnosti, a posebno su usmjereni prema obiteljskim posjetama kinu.
Tu su i usluge organizacije konferencija, prezentacija, stručnih predavanja, poslovnih projekcija, druženja zaposlenika i sl.
Cilj je daljnji rast, a za to je od posebne važnosti ono zbog čega se u kino prvenstveno i ide – filmovi.
“Filmove u CineStaru prikazujemo paralelno sa svim svjetskim kinima, na isti datum, a neka otvaranja imali smo i prije velikih svjetskih gradova”, kažu u CineStaru.
Problemi, pak, s kojima se susreću, ponajprije su vezani upravo za suvremene tehnologije vezane uz internet, odnosno piratstvo.
Drugi najveći problem je recesija koja je zadesila sve djelatnosti, pa tako i filmsku.
Nezavisna kina
Uz multiplekse u Hrvatskoj djeluju i neovisna kina koja su odnedavno okupljena u Hrvatsku mrežu neovisnih kinoprikazivača, koju je osnovalo 27 prikazivača iz 24 grada.
Ukupan broj neovisnih se kreće između 40 i 50, uključujući i ljetna kina. U Zagrebu postoji pet neovisnih kinoprikazivača s redovnim programima.
Ni neovisni kinoprikazivači nisu nezadovoljni posjetom. “Nisu to više brojke iz šezdesetih, sedamdesetih pa i osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali su u svakom slučaju veće nego devedesetih. Ljudi se vraćaju u kino, sve više i više, jer odlazak u kino nije samo gledanje filma, to je cjelokupni doživljaj, izlazak, dobar provod za sve”, kaže predsjednik uduge Hrvoje Laurenta.
Laurenta kaže da su u kinu Europa u središtu Zagreba, vjerojatno najljepšoj zagrebačkoj kinodvorani i zaštićenim kulturnim dobrom, u ovoj godini imali 100 posto više gledatelja redovnih filmskih programa nego u 2013. godini, više od 60.000 gledatelja redovnih nekomercijalnih i neovisnih filmskih programa te više od 120.000 gledatelja svih filmskih programa uključujući filmske festivale, manifestacije i premijere.
Poraditi ‘na publici’Po posjećenosti, kaže Laurenta, neovisni prikazivači još nisu u svjetskim ili europskim prosjecima, ali su, naglašava, na dobrom putu da to postanu, jer programski stoje uz bok najrazvijenijim zemljama s dugom i neprekinutom tradicijom odlaska u kino.
Ali, na publici, ističe, treba još raditi.
To, smatra, pokazuje da se dobro osmišljenim i kvalitetno realiziranim programima publika može vratiti u dvorane, i to u velikom broju. Jer, kako kaže, u kino se, ipak, ide ponajprije zbog programa, a ne zbog specijalnih efekata, naočala i sjedala.
Gledatelji žele više
No, današnja publika traži nešto novo i drukčije – doživljaj, u vidu projekcijskih i tehničkih dostignuća ili programski. Veliko platno i udobna sjedala više nisu dovoljni.
I dok multipleksi doživljaj stvaraju tehnološkim dostignućima, neovisni kinoprikazivači svoju publiku traže i održavaju posebnim programima te gostovanjima i razgovorima s osobama koje su radile na filmu i sl.
“Kao, primjerice, malim i velikim filmskim manifestacijama, međusektorskom kulturnom suradnjom, poput projekcije kultnih nijemih filmova uz glazbenu pratnju orkestra koje mi u Kinu Europa radimo sa Zagrebačkom filharmonijom, obrazovnim filmskim programima prije i poslije projekcije, poput radionica izrade filmske scenografije za djecu na temelju filma kojega su upravo gledali ili kritičko proučavanje i vrednovanje filma pisanjem kratkih filmskih osvrta od strane publike”.
Plodovi takvog pristupa, koji je krajem prošlog desetljeća, kada je publika bila opčinjena prvenstveno multipleksima, u njihove dvorane dovodio ‘ljute’ filmofile u prosjeku od 10 do 15 njih po projekciji, sada su očiti.
Zagreb u boljoj situaciji
“Više od stotinu ljudi u prosjeku po projekciji uspjeh je i za blockbustere, a kamoli za, npr., film koji upravo prikazujemo, švedski film redatelja za kojeg nitko nikada nije čuo, sa glumcima za koje nitko nikada nije čuo, ali izvrstan film o kojem ćete pričati i razmišljati nakon projekcije, u kojem ćete upoznati drukčiju kulturu, slušati drugačiji jezik i analizirati teme o kojima film namijenjen isključivo zaradi ne priča”, kaže Laurenta.
U svemu tome Zagreb je, kako kaže filmski kritičar Nenad Polimac, u boljoj situaciji od svih, jer ima najviše kina i to raznovrsnog tipa, a ima i pet jakih filmskih festivala te nekoliko revija stranih nacionalnih filmskih produkcija.
No, u slučaju neovisnih kina, kaže Polimac, ukoliko su dotirana, može se uspješno poslovati. U suprotnome, to je teško.
Cijene sve veći problemUnatoč svemu, cijene ulaznica od dva do tri eura u neovisnim kinima te od četiri eura pa naviše u multipleksima, ovisno o formatu, sve su veći problem za hrvatsku publiku.
“To se može vidjeti po tome što se srijeda, kada su ulaznice 50 posto jeftinije, prometnula kao jedan od vodećih kinodana. To pokazuje neimaštinu”, kaže Milinković.
“Digitalizacija koju je pokrenuo Hrvatski audiovizualni centar donekle ih je spasila, ali im je i nametnula obaveznu kvotu europskih i hrvatskih filmova, na koje publika u provinciji baš nije hrlila. Jedini pozitivan primjer poslovanja je kino ‘Velebit’ u Koprivnici, no to je rezultat dugogodišnjeg rada i promptnog reagiranja na zahtjeve kinotržišta”, kaže Polimac.
Dodaje da neovisna kina uglavnom, ipak, tehnološki zaostaju za multipleksima, čija je tehnologija na vrhunskoj razini.
Polimac smatra da je kino u Hrvatskoj, ipak, vrlo skupo te je zato njegova publika sužena na mlađu generaciju i obiteljsku publiku koja si tako nešto može priuštiti, ali i da internet, u smislu odvlačenja publike, ipak, nije akutan problem.
Da su kina, zahvaljujući ulaganju u nove tehnologije i formate, zapravo već dulje vrijeme kontinuirano dobro posjećena smatra i Martin Milinković iz M.R.T.N. Medie.
Domaći sadržaj
Milinković kaže da su hrvatska kina jedna od vodećih u zemljama istočne i središnje Europe po digitalizaciji i tehnološkoj infrastrukturi.
Ističe da nude odličan izbor filmova, no, ipak treba pojačati repertoar europskih i art filmova, što je zadaća prvenstveno neovisnih prikazivača, kao i prikazivanje domaćih filmova.
“To je i dalje, bez obzira što se filmovi danas lako skinu s interneta, relativno jeftina i dostupna zabava i prilika za druženje”, kaže Milinković.
Ipak, uz sve uglavnom pozitivne pokazatelje, dio struke smatra kako bi situaciju dodatno poboljšalo kada bi ponuda domaćeg filmskog sadržaja bila povećana, jer publika koja gleda domaće filmove uglavnom nije redoviti gost kinodvorana.
A u 2014, osim jakih holivudskih naslova, nedostajalo je i jakih hrvatskih, za razliku od prošle godine.
Veća ponuda domaćeg filmskog sadržaja i dio publike bi ponovno privukla u kina i nagnala ju da se tamo češće i vraća.
Izvor: Al Jazeera