Tajne i špijuni: Podaci u 2015.

Piše: Gregg Levine

Kada je svijet prisluškivanja postao tako isprepleten sa svakodnevnim životom, u toj mjeri da je postalo apsurdno razdvajati vijesti o računarskoj tehnologiji, internetu i životu na internetu od vijesti o životu?

Možda je ta prijelomna tačka bila 2014.

Pregled važnih priča o tehnologiji, privatnosti, nadziranju i računarskom kriminalu za 2014. godinu zapravo je ogroman zadatak i vjerovatno bi ga trebalo započeti s događajima iz 2013, počecima izvještavanja o informacijama koje je Edward Snowden otkrio o američkoj mreži elektronskih špijuna i hakerskih upada koji su javnosti otkrili lične podatke i podatke o kreditnim karticama miliona potrošača (prvi slučaj u kompaniji Target).

Ali tokom 2014. godine izgledalo je da su te stvari prestale biti iznenadne “bombe” i postale obične, svakodnevne vijesti. Od većeg broja napada na potrošače (izdvajaju se slučajevi Home Depot i JPMorgan) i informacija o NSA, preko borbe da se sačuva neutralnost interneta i borbe u vezi sa spornim zakonom SOPA (da, još je u toku), demonstracija protiv nadziranja, plaćanja reketa Keithu Alexanderu, neuspjelih pokušaja da se usvoji Zakon o slobodi i, na koncu, hakerskog upada kompaniji Sony Pictures – koji je oborio cijelu mrežu tog giganta zabavne industrije i očima željnim tračeva izložio ogromnu količinu privatnih e-mailova (putem, naravno, interneta) i gotovo lišila svijet izuzetnih radova u kanonu Setha Rogana – 2014. godina se doima kao godina o kojoj će se pisati 2024.

Ili možda sada – je li sada dobar trenutak za to?

Špijuniranje NSA

U 2014, zahvaljujući informacijama koje je otkrio Snowden, saznali smo da NSA može upasti u računare čak i kada nisu na mreži; da su američke obavještajne službe špijunirale pregovore o klimatskim promjenama; da britanska obavještajna služba GCHQ prati ono što se objavljuje i lajka na Facebooku; i da je britanska JTRIG širila lažnu propagandu i postavljala zamke navodnim neprijateljima, uključujući i tinejdžere za koje se smatralo da su povezani s Anonymousima.

Otkriveno je da su američki napadi dronovima usmjeravani na mete uglavnom na osnovu analize metapodataka s mobilnih telefona i geografske lokacije koju je provela NSA, a ne na osnovu obavještajnih podataka do kojih su došli agenti, da NSA vodi trgovinu virusa “industrijskih” proporcija i, kako je potvrđeno objavljivanjem sažetka izvještaja Odbora američkog Senata o mučenjima koje su provodile obavještajne agencije, američke obavještajne službe ne obavještavaju Kongresne nadzorne panele o svim svojim postupcima, kršeći time zakonsku obavezu.

Slabi pokušaji da se uvede ograničenje na vrstu i količinu informacija koju prikupljaju američke obavještajne službe urušili su se prije nego su privedeni kraju. Senator Pat Leahy je smatrao da su njegove reforme zakona PATRIOT – zapakovane u tajanstveni akronim USA FREEDOM (Zakon o slobodi) – dobile dovoljnu podršku iz obje stranke da prođu na novembarskoj sjednici starog sastava Kongresa. Ali rigorozno protivljenje republikanaca u Kongresu i kritike zagovarača prava na privatnost van Kongresa značile su da je Leahy dobio samo prostu većinu, nedovoljnu za okončanje debate u Senatu.

Time predmet dospijeva do Kongresa – i ovdje se odvija interesantna bitka. Jer, iako revnost za reformom nije jaka među novom republikanskom većinom, ukoliko se ništa ne učini, ključne odredbe u Zakonu PATRIOT koje se tiču prikupljanja obavještajnih podataka – prvenstveno odjeljak 215, korištene kao zakonsko opravdanje za veliku zbirku ličnih podataka koju posjeduje NSA (nešto što su potvrdile informacije koje je objelodanio Snowden) – isteći će u junu.

Brojna pitanja

Hoće li Republikanci na vlasti pronaći zajednički jezik s Bijelom kućom i prevazići prigovore zagovarača prava na privatnost i na lijevoj i na desnoj strani? Hoće li republikanski pokušaji da obnove odredbe zakona PATRIOT biti u toj mjeri zasićene drugim odredbama koje podstiču nadzor da će to inspirirati protivljenje demokrata? I da li će frka koja se ovaj mjesec digla u vezi s hakerskim upadom kompaniji Sony ponovo zanjihati klatno prema simpatizerima?

Novogodišnji mamurluk uzrokovan decembarskim cyber-ushićenjem trebao bi biti velika priča u 2015. Hollywood već koristi hakerski upad Sonyju da oživi SOPA-u – Zakon o zaustavljanju kršenja autorskih prava na internetu – pozivajući vladu da uspostavi veći stepen kontrole na internetu, iako je noćna mora Sonyja pred Božić vjerovatno počela jednim e-mailom.

“Kompanije još jako slabo štite informacije”, kazala je Lisa Lynch, vanredna profesorica na Univerzitetu Concordia i istraživača na Princetonovom Centru za politiku informacione tehnologije. “Sonyju je ubačen virus, ali činjenica da je Sony čuvao hiljade povjerljivih šifri u dokumentu nazvanom ‘šifra’ samo je olakšala hakerski upad.”

Lync je kazala kako je hakerski upad u JPMC mogao biti spriječen jednostavnom dvofaktorskom identifikacijom.

Ostaje da se vidi kako će “Budite manje nemarni sa zakonima o zaštiti podataka u 2015” proći u Kongresu, ali i prije napada na Sony, hakerski upadi u Target i Home Depot otkrili su koliko je nejasna linija između vlade i korporativne računarske sigurnosti. Analitičar Brian Krebs utvrdio je da su virus koji je korišten za upad u podatke velikih supermarketa razvili hakeri koji se protive intervenciji SAD-a u Libiji, Siriji i Ukrajini.

Zarada Alexandera

Ovog ljeta mnogi su se mrštili kada je penzionisani general Keith Alexander iskoristio dugogodišnju poziciju šefa NSA kao opravdanje za svoj sedmocifreni konsultantski honorar. Iako je porekao svako nepoštivanje propisa, iskoristio je veze u odjelu nacionalne sigurnosti i dobro poznavanje varijanti nečega što nazivaju “Wiper”, koji u finansijske institucije unosi nemir. Treba napomenuti da je Wiper varijanta Stuxneta, virusa koji je upotrijebljen da se našteti iranskom nuklearnom programu. Ovaj virus razvile su Državna agencija za sigurnost i izraelska obavještajna služba dok je Alexander bio na čelu NSA. (SAD nikada nije zvanično priznao umiješanost u dizajniranje Stuxneta.)

Čini li sve ovo narednu godinu opasnijom u sve više ozvučenom svijetu?

“Prosječni Amerikanac sigurno osjeća da su njegovi podaci dosta manje sigurni od vlade ili od upada kriminalaca nego što su bili prije godinu”, kazala je Lynch.

Bilo to tačno ili ne, Lynch vjeruje da je dobro što se dodatna pažnja posvećuje rizicima. “To nas čini proaktivnijim kada je riječ o zaštiti naših podataka i pomaže da se podstaknu dodatna istraživanja o zaštiti privatnosti.”

Lynch je također zabrinuta da će pretjerana antipatija prema riziku paralizirati inovacije i napredak – a da i ne spominjemo casus belli koji to daje vladi da dodatno špijunira pojedince i okiva internet.

Informacije koje je Snowden otkrio već su pokazale mnogima gdje to može odvesti – a još postoje čitavi svesci takvih informacija koji čekaju 2015, kada će biti objelodanjene.

Izvor: Al Jazeera