Ispovijesti osuđenih za terorizam u Libanu

Razgovarao: Harun Cero

Socijalne radnice i sestre iz Libana, Nancy (35) i Maya (27) Yamout, prije dvije godine počele su projekat čiji je cilj bio da se stvori psihosocijalna slika osoba osuđenih za terorizam.

One su za to vrijeme uspjele intervjuirati 20 zatvorenika zloglasnog libanskog zatvora Roumieh, koji je poznat i pod imenom “Vremenska bomba”, jer se nikada ne zna šta će se u tom zatvoru desiti.

Za Al Jazeeru govore o iskustvima prilikom razgovora sa zatvorenicima.

• Šta je suština ovog projekta i kako ste počele raditi na njemu?

Nancy Yamout:  Projekat je pokrenut kako bismo napravile profili pripadnika grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL) i drugih sličnih organizacija. Ideja za projekat se pojavila kada smo gledale vijesti i kada smo shvatile koliko se ljudi zapravo pridružuje ovakvim organizacijama.

S druge strane, neki od naših prijatelja su se pridružili ovakvim organizacijama i nije nam bilo jasno zašto to rade. Dugo smo čekale na odobrenje naše Vlade da intervjuiramo ove ljude, a jedan od razloga za to je i mjesto gdje se oni nalaze. Naime, oni su zatočeni u centralnom zatvoru grada Bejruta, Roumiehu, kojeg ljudi nazivaju i “utočištem terorista”.

Nije bilo jednostavno napraviti psihosocijalnu sliku ovih ljudi. Imali smo sreće da smo uspjele doći do doktora Raymonda Hamdena, koji je ekspert u ovom području. Mnogo nam pomogao pri istraživanju i razgovorima sa zatvorenicima, pogotovo što je on napravio “četiri profila teroriste”.

Mi smo se vodile njegovim principom – osobe smo dijelile na psihološki poremećene, politički, religijski i etnički motivirane. Tako nam je bilo lakše napraviti profile ovih ljudi.

• Kako su zatvorenici i i njihove porodice reagirali na Vaš projekat?

Nancy Yamout: Reakcije zatvorenika su bile različite. Nije bilo nimalo lako ovaj projekat privesti kraju. Činjenica da su nam trebale dvije godine da intervjuiramo 20 ljudi govori o težini projekta.

U našoj državi nema zakona koji odobrava socijalnim radnicima i psiholozima da pričaju sa zatvorenicima na silu. Pokušali smo uvjeriti ove osobe da pričaju s nama, ali isključivo njihovom voljom.

Ova vrsta zatvorenika se u zatvoru Roumieh nalazi u zloglasnom bloku B, gdje su svi zatvorenici na neki način povezani s terorističkim aktivnostima.

U bloku B se nalazi gotovo 150 zatvorenika, ali jedan zatvorenik, kojeg ne smijem imenovati, ima glavnu riječ. Preko njege smo uspjeli doći do 20 zatvorenika i razgovarati s njima.

Upoznali smo porodicu samo jednog, sada oslobođenog, zatvorenika i za njega smo uspjeli organizirati rehabilitacijski program, ali uz njegov pristanak.

Maya Yamout: Ovaj zatvorenik je proveo pet godina u zatvoru i prije nego što je izašao uradili smo nekoliko testova s doktorom Hamdenom, kako bi se potvrdilo da je on zaista sposoban ponovo se integrirati u “normalan život”.

Morala sam garantirati sudiji koji je bio zadužen za ovaj slučaj da je zatvorenik sposoban integrirati se u život na slobodi. Sudija me pitao kako da me kazni ako to ne bude tako, a ja sam mu rekla da mene može zatvoriti ako zatvorenik ponovo bude povezivan s nekom terorističkom organizacijom.

Kada je zatvorenik izašao na slobodu, prvo smo u njegovom naselju prikupili dovoljno novca da on i njegova familija imaju za život te ga opskrbljivali hranom. Finansijski smo ga podržavali dva mjeseca, nakon čega smo mu našli posao. On sada radi kao vozač autobusa i, pored mnogih ponuda da se ponovno pridruži nekoj terorističkoj organizaciji, on to nije uradio.

• Kakav je život zatvorenika i da li žale zbog onga što su učinili?

Maya Yamout: Nisu oni svi krivi, ima među njima osoba koje su bez ikakvog razloga držane u zatvoru, dok su drugi znali šta su radili i šta ih čeka. Neki su se pokajali, a neki ne.

Jedno od pitanja koje smo postavljali zatvorenicima bilo je šta će raditi kada izađu iz zatvora. Neki su rekli da će otići na hadž, jer se jedino tako mogu ujediniti sa svojim porodicama.

Jedan zatvorenik je rekao da uopće ne želi vidjeti svoju porodicu. Jedino je želio vidjeti svoju majku, pa da se nakon toga opet pridruži nekoj terorističkoj organizaciji.

Zatvor je odvratan i zatvorenici žive u nehumanim okolnostima. Njih je mnogo na malom prostoru i niko na svijetu ne bi poželio živjeti u takvim okolnostima.

Neki od njih imaju laptop i(li) mobilni telefon, koji su specijalno napravljeni za njih, jer jedino tako mogu kontaktirati svoje porodice. Ali, to je luksuz, jer samo odabrani, odnosno vođe, imaju naprimjer laptop. Jedino što je dostupno svima je teretana, koju mogu posjetiti u određeno vrijeme. Zajedno se moliti Bogu, odnosno klanjati. U jednoj maloj sobi živi pet do šest zatvorenika, a zanimljivo je da su jedino zatvorenici bloka B izolirani, drugi nisu.

Moja sestra i ja smo s ovim zatvorenicima razgovarale kao s ljudima, ali većina njih nije navikla da se s njima tako ophodi. Imale smo maramu na glavi kada smo razgovarale s njima i nismo koristile šminku ili parfem.

• Da li ste sa zatvorenicima pričale o razlozima njihovog pristupanja terorističkim organizacijama?

 Maya Yamout: Svi oni samo površno poznaju islam. Oni su učili od samoprozvanih propovjednika, a ne od osoba koje zaista poznaju islam i koje su to studirale. Oni su sami izabrali stavke u islamu koje žele da slijede i većina ih se priključila tim organizacijam da bi imali cilj u životu.

Zanimljivo je da je bilo dosta sličnosti u djetinjstvu ovih osoba. Otac jednog zatvorenika je, naprimjer, gasio cigarete na tijelu njegovog sina, dok je otac drugog zatvorenika bio borac u libanskom građanskom ratu.

Dakle, oni nisu bili tu za svoju djecu i to je kod većine zatvorenika tako. Jedan je kao osmogodišnjak već morao čistiti oružje i skupljati dijelove leševa po ulicama.

Nancy Yamout: Svi su oni tražili očinsku figuru u nekome od vođa terorističkih organizacija. Kada smo ih pitali ko im je idol, oni su govorili: Osama Bin Laden, Abu Bakr al-Baghdadi, vođe ISIL-a itd. Oni su u ISIL-u i drugim sličnim grupacijama vidjeli novi dom.     

• Da li ste pričali s njima o trenutnoj situaciju u svijetu i ISIL-u?

Nancy Yamout: “Velike vođe” znaju apsolutno sve, jer imaju televiziju i dostupne su im neke internetske stranice, a i porodice ih informiraju o trenutnoj situaciji u svijetu.

Mnogo toga se krije, jer zatvorenici u bloku B se dijele većinom na pripadnike ISIL-a i Fronta al-Nusra.

• Planirate li uskoro neki sličan projekat?

Nancy Yamout: Planiramo projekat o takozvanim cyberteroristima, kojim želimo napraviti pomak u borbi protiv terorizma, jer se jako puno osoba regrutira preko interneta. Jedan zatvorenik s kojim smo razgovarale je bio zadužen za ovakav vid regrutiranja novih članova i rekao nam je da su osobe koje su izabrane “očajne duše” te da on zna kako ih uvjeriti u njihova načela.

Izvor: Al Jazeera