Dvije godine očaja za Rohinje

Na prašnjavim ulicama kampa Da Paing blizu Sittwe, prijestolnice mijanmarske države Rakhine, mršave kokoške i psi šetaju zajedno sa oskudno obučenom djecom i iscrpljenim odraslim.

Niko ne nosi obuću. U blizinu je niz od desetina baraka u čijem skučenom prostoru žive izbjegle porodice.

Slani povjetarac koji dolazi iz pravca bengalske obale daje malo oduška od gorućeg sunca, ali cijelo mjesto odiše bijedom.

“Ovdje ništa nije uredu”, kaže pedesetdvogodišnji Ba Sein, član upravnog odbora kampa, novinaru Anadolije.

Da Paing je jedno od mnogih utočišta za Rohinja muslimane koji su raseljeni u sjeverozapadnom Mijanmaru. Trenutno u njemu živi blizu 7.000 izbjeglica.

Centar odiše očajem i bijedom iscrpljenih ljudi pred očima policije i vojske Mijanmara.

Rohinje, koji su manjina u Mijanmaru, su 2012. godine našli utočište u kampovima nakon godina sektaškog nasilja budista, koji čine populacijsku većinu.

“Ovdje živimo duže od dvije godine”, rekao je Ba Sein, dodavši da ih Vlada planira trajno ostaviti u kampovima.

Deseci hiljada izbjeglica

Procjenjuje se da blizu 140.000 izbjeglica živi u kampovima širom države Rakhine.

Imaju veliku potrebu za osnovnim životnim namirnicama i pitkom vodom. Zdravstvena njega je alarmantno zabrinjavajuća u kampovima.

Državne sigurnosne snage su im zabranile da napuštaju kampove, jer tvrde da su Rohinje ilegalni imigranti iz susjednog Bangladeša, bez obzira na to što mnogi od njih dolaze iz porodica koje su generacijama živjele u Mijanmaru.

Usljed kobne situacije u kojoj se nalaze, mnogi su pobjegli iz kampa nadajući se da će ploveći morem doći do Tajlanda i dalje do Malezije, koja ih prima, jer njenu većinsku populaciju čine muslimani.

Mnogi završe kao žrtve trgovine ljudima i prisiljeni su da rade pod užasnim uvjetima kako bi mogli platiti bijeg iz Mijanmara, zemlje čija je većina teritorije još uvijek pod kontrolom vojske, bez obzira na uvođenje nominalno civilne Vlade 2011. godine.

Prema podacima Arakan Projekta, organizacije koja nadgleda egzodus izbjeglica, samo u prošlom mjesecu iz Mijanmara je pobjeglo 12.000 muslimana.

U državi Rakhine, Rohinja muslimani mogu ostvariti državljanstvo samo ako se deklariraju i registriraju kao Bengalci, odnosno kao ilegalni imigranti iz Bangladeša.

Oni koji to odbiju, prisiljeni su ostati u kampovima.

Komitet za ljudska prava pri Ujedinjenim narodima Rohinje klasificira u najugroženije manjine na svijetu, te je nedavno usvojio rezoluciju kojom se od Vlade zahtijeva da im omogući državljanstvo.

No Vlada odbija priznati Rohinje kao etničku grupu i odbija zahtjev UN-a.

Sjećanje na nasilje

U kafiću na otvorenom, gdje muhe zuje oko masnog tanjira sa paradajz sosom i šoljice slatkog čaja, Ba Sein se prisjeća nasilja 2012. godine koje je dovelo do raseljavanja njegovog naroda.

“U četiri sata popodne 8. juna, Rakhine su opkolile selo prijeteći nam, govoreći da nismo državljani ove zemlje i da je trebamo napustiti”, kaže Ba Sein.

Banda se razišla nešto kasnije, ali se vratila sljedećeg jutra i počela paliti selo.

“Policija nije zaustavljala njih, već je zaustavljala Rohinje da im uzvrate”, kazao je Ba Sein.

Seljaci su se sakrili u džamiju dok su im kuće pljačkane i paljene. Policija je upucala i ubila jednog čovjeka koji se pokušao usprotiviti, dodao je Ba Sein.

Nakon tri dana, pojavilo se osam vojnih kamiona u kojima su istraumatizirani seljaci odvedeni u kampove. Tu su ostali do danas. Slično iskustvo doživjele su deseci hiljada Rohinja širom države.

Iako ništa ne ukazuje na to da će se vratiti kućama, mnogi od njih i dalje ne gube nadu.

“Nije nam problem da im oprostimo i da nastavimo živjeti s njima”, rekao je Ahmed Saffar.

Saffar je član Upravnog odbora kampa Maw Son Nywa, koji se nalazi izvan Sittwe. U prisustvu ostalih članova odbora Saffar je ispričao da su oni prije 2012. godine živjeli normalno – bili su biznismeni, bavili se trgovinom, a neki od njih su bili i državni službenici.

Sada su prisilno zatočeni u neimaštinu.

Saffar je rekao da se može postići dogovor o miru sa budistima, ali da im je za takvo nešto potrebna podrška Vlade.

Izvor: Agencije