Zašto neće biti optužnice protiv Busha

George W. Bush je odobrio CIA-in program mučenja (AP)

Piše: James Reinl

NEW YORK CITY – Nakon objavljivanja izvještaja o CIA-inom programu mučenja osumnjičenih terorista nakon napada 11. septembra, uslijedio je poziv da se podignu optužnice protiv mučitelja i visokopozicioniranih članova nacionalnog sigurnosnog tima bivšeg američkog predsjednika George W. Busha. Međutim, šanse da se to dogodi su male. 

Zeid Raad al-Hussein, visoki komesar Ujedinjenih naroda za ljudska prava, rekao je da se počiniteljima „jednostavno ne može garantovati nekažnjivost zbog političke proračunatosti“. Njegove riječi ponovili su i drugi UN-ovi stručnjaci i posmatrači poput Amnesty Internationala i Human Rights Watcha (HRW).

Uprkos izvještaju Obavještajnog odbora američkog Senata o simuliranom utapanju i višesedmičnom uskraćivanju sna zatvorenicima u sklopu CIA-inog Programa pritvaranja i ispitivanja, šanse da ćemo dočekati da vidimo zvaničnike iz Bushove administracije na optuženičkim klupama izgledaju male.

Organ koji je direktno odgovoran za podizanje optužnica protiv američkih zvaničnika je Ministarstvo pravde u Washingtonu, ali njegovi zvaničnici kažu da su od 2000. godine proveli dvije istrage o zlostavljanju zatvorenika i da nisu našli dovoljno dokaza za donošenje odluke.

Zvaničnici kažu da ovosedmični izvještaj Senata nije ponudio nove dokaze zbog kojih bi se ponovno otvorili ti slučajevi.

Američki predsjednik Barack Obama govorio je o potrebi da se „ove metode ostave tamo gdje i pripadaju – u prošlosti“, što znači da on neće tražiti odgovornost.

Politički pritisak

Aktivisti za ljudska prava kažu da su američki sudovi idealna mjesta za suđenje, jer se na njima mogu tražiti dokazi od američkih zvaničnika i zato što potencijalni optuženici, poput Busha, bivšeg potpredsjednika Dicka Cheneyja i bivšeg ministra odbrane Donalda Rumsfelda žive u Sjedinjenim Američkim Državama.

„Postoji puno novih dokaza u ovom izvještaju Senata da bi Ministarstvo pravde to trebalo još jednom razmotriti“, rekla je za Al Jazeeru Kathy Roberts, advokatica u Centru za pravdu i odgovornost. „Ministarstvo ne bi trebalo biti pod utjecajem političkog pritiska, kojeg oni sigurno osjećaju“.

Kada državni sudovi ne žele ili nisu u mogućnosti da procesuiraju ovakve slučajeve, može ih preuzeti Međunarodni krivični sud u Holandiji (ICC). Međutim, SAD nije članica ICC-a i osporava nadležnost tog suda.

Postoje još neke opcije. Tužioci ICC-a prethodno su otvorili preliminarnu istragu o tretmanu zatvorenika u Afganistanu, članici ICC-a.

Međutim, potencijalni slučaj bi trebao zadovoljiti stroge kriterije. Iako je mučenje ratni zločin, sud, koji je osnovan kako bi se bavio najgorim zločinima, ne može garantovati podizanje optužnice u slučaju 119 zatvorenika koji se spominju u izvještaju Senata.

„To je mali broj da se pokrene istraga ICC-a“, rekao je za Al Jazeeru Richard Dicker, advokat HRW-a.

Kada je ICC osnovan Washington je napravio dogovor sa saveznicima, kako bi osigurao da američki državljani ne mogu biti izručeni tom Sudu. Bush je 2002. godine potpisao Zakon o zaštiti pripadnika američkih oružanih snaga, također poznat kao „Zakon o invaziji na Hag“, odobravajući korištenje vojne sile kako bi se oslobodili Amerikanci koji se nalaze u pritvoru Međunarodnog suda.  

„SAD je sebe zaštitio od optužbi ICC-a“, rekao je Al Jezeeri Reed Brody, istraživač HRW-a.

Univerzalna nadležnost

Neki sudovi u Belgiji, Španiji, Francuskoj i drugim evropskim zemljama mogu podizati optužnice za teška kršenja prava u inostranstvu. Tako je optužnica španskog suda dovela do hapšenja bivšeg čileanskog diktatora Augusta Pinocheta u Londonu 1998. godine.

Advokati su tražili podizanje optužnice za ratne zločine protiv zvaničnika Bushove administracije na više evropskih sudova. U februaru 2011. godine Bush je otkazao posjetu Švicarskoj, gdje su navodne žrtve mučenja planirale podnijeti krivičnu prijavu protiv njega.

Ali Washington je uzvratio udarac. Donald Rumsfeld je 2003. godine zaprijetio da će povući sjedište NATO-a iz Brisela zbog belgijskih optužnica protiv generala Tommyja Franksa, komandanta američkih snaga u Iraku, zbog ubijanja civila kasetnim bombama.

Evropske države su ukinule zakone nakon što su ovi slučajevi postali politički štetni. „Zahvaljujući dokumentima sa WikiLeaksa mi znamo da se SAD oslanjao na Španiju da osigura da se slučaj zatvora Guantanamo ne proširi“, rekao je Brody, misleći na objavljene povjerljive američke dokumente.

Melina Milazzo, politička savjetnica Centra za žrtve mučenja, kaže da skraćena verzija izvještaja Senata na 500 stranica i necenzurisani detalji potpune verzije na 6.700 stranica, koja i dalje ostaje tajna, mogu biti vrijedni za evropske advokate. 

„Da sam ja viša zvaničnica Bushove administracije i da sam bila upoznata sa ovim programom, te da sam zagovarala mučenje, ograničila bih svoje kretanje na teritoriji SAD-a“, kaže ona.

Oprostite mi?

Slični slučajevi bi mogli uslijediti nakon izvještaja Senata o praksi ispitivanja u periodu od 2001. do 2007. godine. „CIA se oslanjala na saradnju stranih vlada“, kaže Milazzo. „Još mnogo slučajeva će se pokrenuti zbog sudjelovanja evropskih zemalja“.  

Ovo se desilo prošlog mjeseca u Ženevi. UN-ov Odbor protiv mučenja kritikovao je američke metode ispitivanja koje su korištene za vrijeme Bushove administracije, te je dodao da američki zakoni nisu u potpunosti usklađeni sa Međunarodnom konvencijom protiv mučenja. Međutim, UN-ovi odbori su često neefikasni i zanemarivani.

Anthony Romero, direktor Američke unije za odbranu građanskih sloboda (ALCU), pozvao je Obamu da oprosti Bushu i njegovim glavnim igračima što su dopustili korištenje metoda mučenja.

„Muka mi je od pomisli da bi mučitelji mogli biti pomilovani”, napisao je Romero u New York Timesu, ali to bi bio presedan za krivičnu odgovornost.

Drugi borci za ljudska prava se ne slažu. „To je pametna ideja, ali mi bismo trebali imati mogućnost da utvrdimo da je mučenje zločin, a da pri tome ne moramo oprostiti jednom od najvažnijih optuženika“, kaže Roberts.  

Vjerovatnoća da ćemo aktere koji stoje iza mučenja za vrijeme Bushove administracije vidjeti na sudu i dalje je mala, ali aktivisti za ljudska prava su optimistični.

U najmanju ruku, objavljivanje tajnih metoda mučenja CIA-e označava prekretnicu u transparentnosti Vlade – čak i ako to direktno ne vodi ka pravdi za žrtve, ističu aktivisti.

„Da ste mi prije 20 godina rekli da će biti otvoren slučaj protiv šefova države za ratne zločine i genocid, pomislio bih da je to priča iz romana naučne fantastike“, kaže Dicker.

„Ne bih rekao da će ove optužnice biti uskoro podignute, ali nikad ne reci nikad.“

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Izvještaj američkog Senata o CIA-inim mučenjima zarobljenika samo je posljednja u nizu mrlja koje su pale na tu obavještajnu agenciju. Donosimo priču o historiji američke Centralne obavještajne agencije.

Published On 11 Dec 2014
Više iz rubrike TEME
POPULARNO