Mnogi će u Gunji zimu provesti u kontejnerima

Piše: Tomislav Šoštarić

Iako su temperature za ovo doba neuobičajeno visoke, zima polako kuca na vrata u dva kontejnerska naselja u Gunji, koju su svibanjske poplave sravnile sa zemljom. Čak 99 obitelji, više od 300 ljudi, svjesno je toga.

“Bit će nam teško zimi tu, što da kažem drugo? Dobro je dok ne dođe zima. Kako ćemo zimu izdržat – ne znam, najviše radi grijanja”, priča Rasim dok sjedi ispred nastambe u kojoj na nekoliko kvadrata živi s cijelom obitelji.

Njegova susjeda Dema sliježe, pak, ramenima: “Kako će bit – vidjet ćemo, pred nama je. Kuća se ruši, nemam gdje, moram ovdje bit pa kako god bude – smrznut se, smrznut. Imamo klimu, zasad, dobro je.”

Svi uvjeti za život, ali…

Većina tih ljudi ovu će zimu, a mnogi i naredno ljeto, dočekati u kontejnerima. Iako naselja imaju sve higijenske i druge uvjete neophodne za normalan život – kupaonice s tuševima, kuhinju, nužnike, čak i igraonicu za djecu.

“Kako je – dobro nam je. Ne more bolje bit. Eto, tu sam dva mjeseca, već sam se naviknuo, kao kod kuće. Samo se bojim da ne zamrzne, pa da ne možemo izać’ iz kontejnera”, kaže Halil.

Stižu i grijalice

Što se tiče hladnoće koja prijeti kontejnerskim naseljima, Lucić kaže da je ministar gospodarstva pri zadnjem obilasku obećao nabavku 97 grijalica, koje bi trebale uskoro stići. Tako da, uz klima-uređaje i grijalice, prema njegovim riječima, U Gunji se sigurno nitko neće smrznuti, a plaćanja električne energije su oslobođeni.

Nefu, majku troje djece, zatekli smo pri kuhanju ručka. Varivo od mahuna, ali ovaj put ne onih iz donacije, nego domaćih, iz vrta. Zadovoljna je smještajem, s obzirom na katastrofu koja ih je zadesila. Njezina je kuća oštećenja najviše kategorije, mora se rušiti i graditi nova, a to još uvijek stoji.

Život u šupi

Do obnove, osim na pomoć države, općine, donatora i humanitarnih organizacija, svi su upućeni jedni na druge.

“Surađujemo svi jedni s drugima, što ćemo? Tako nas je sve kompletno sve isto snašlo. Ono što smo gradili po 30 godina otišlo je u roku od 10 minuta, da nemamo ništa. Ostali smo bez ičega”, kaže Nefa.

Supki Kovačević država obnavlja kuću. Ide sporo, ali misli da će biti dobro. No, Supka ne živi u kontejnerskom naselju, nego u šupi iza kuće.

“Iako je za rušenje, tu smo. Nemam ništa, struja imamo, uveli smo sijalicu, da vidimo, ostalo ništa. Tu mi je i kuhinja, i špajza, i spavaća, i primaća soba”.

Spora obnova

Mnogi su u Gunji razočarani sporom obnovom kuća, kojih u tom mjestu ima 1.634. Neki krive državu, drugi sliježu ramenima. No, obnovu koči i administracija. Točnije, nesređeni imovinsko-pravni odnosi.


[Gunja je sada veliko gradilište – Al Jazeera]

“Ja sam podstanar u jednoj kući tamo, gazde su u Švedskoj, Kanadi, Americi… I tu sam donio papire, tražili su vlasničke listove od njih, onda su tražili punomoć, donio sam i to, sad treba neki pečat… Tri-četiri puta sam išao tu i sad sam odustao od toga, vidim da to ne vrijedi. S onim tko ima uredne papire – sve je dobro, a ako nešto fali – onda je teško, kao što meni fali”, priča Ismet.

Obnova kuće Ramiza Kovačevića ne može početi dok ne dobije potpis od nećaka, kojega nije vidio 27 godina i ne zna gdje je.

“Taj mali treba mi odobriti da se ruši kuća, da bi se mogla graditi nova. Makar temelje da mi urade, pa neka se iduće godine gradi. Ovako – ništa.”

Do sada obnovljeno 200 kuća

Ipak, Gunja se iz dana u dan mijenja. Do sada je obnovljeno oko 200 kuća, u koje su se stanovnici već vratili. Uglavnom se radi o kućama čiji su vlasnici odlučili sami obnavljati kuće, za što su od države, ovisno o tome do koje razine su im objekti bili poplavljeni, dobili 40.000 ili 70.000 kuna (5.200 ili 9.200 eura).

No, kako kaže načelnik općine Hrvoje Lucić, mnogi od onih koji su se odlučili na to sada se kaju, jer se pokazalo da je to ipak premali novac za potpunu obnovu. A kuće koje obnavlja država, iako ta obnova ide sporije, bit će uređene u cijelosti. Država će financirati i bijelu tehniku i neophodni namještaj.

Gunja je trenutačno, zajedno s Rajevim Selom i Račinovcima, možda najveće gradilište u Hrvatskoj.

Socijala, drva i kava

Socijala je, kaže Bešić, nekima postala dio strategije, a takvo ponašanje prijeti da uništi čitave generacije.
“Isto je tako i kod drva. Dijele se drva ljudima, ali koja to vlast nekome cijepa drva i nosi im u kuću? Da mu da drva – u redu je, socijalno i slično. Ali, da mu iscijepa drva? A dva sina, tri unuka sjede u avliji igraju karte i piju kavu. Čovjek iz općine cijepa im drva i kažu oni njemu: ‘Hajde, popij s nama kavu i ti'”, opisuje glavni imam u Gunji.

Samo u Gunji sada radove obavlja 20 poduzeća, odnosno 400 do 500 radnika, i radi se svaki dan.

Lucić je svjestan da pritom ima nezadovoljnih. No, smatra da se radi o velikoj katastrofi i da je obnova proces koji će potrajati, vjerojatno do iduće jeseni.

Traže se donatori za drva

Općina trenutačno muku muči s nabavkom drva za ogrjev. Sredstvima iz donacija osigarana su drva za oko 400 obitelji, no nedostaje za njih još 600, uz ono što će neki pribaviti i sami.

Potrebno je 1.000 kuna (oko 130 eura) po obitelji da se pokriju potrebe barem za najhladnije zimske mjesece. Zato namjeravaju zatražiti pomoć od novih donatora. U Gunju se do sada vratilo oko 600 obitelji. Trenutačno funkcioniraju dvije privatne tvrtke, dok preostali, od ukupno 150 do 200 zaposlenih mještana, rade u raznim javnim službama.

Mnogi se stoga hrane u javnoj kuhinji, koja je otvorena u sklopu džamije. Dnevno se spremi 1.800 obroka, no znalo ih je biti i više od 2.500. Na dan našeg dolaska na meniju je bio grah s junetinom. Korisnici su zadovoljni.

“Dobra je hrana, solidna. Zahvaljujemo se svima koji su nam to pomogli da ipak imamo hranu, jer nema se gdje kod kuće kuhat. Svi su dobri ljudi, svi jedu, bez razlike, na vjeru i naciju, tko god je u Gunji može da jede, da ruča bez ikakvih problema. Dok ima, ima za sve”, kaže Selim Džomba.

Topli obrok mnogo znači

Poslužiteljica Mevlida ističe da je ljudima, kojih kroz kuhinju dnevno prođe nekoliko stotina, najvažnije da imaju na raspolaganju kuhan obrok.

“Jedan topli obrok dnevno, to puno znači ovdje, jer mnogo se ljudi još nije vratilo u kuće. Dođu, rade i ovdje imaju topli obrok”, kaže Mevlida, jedna od gotovo 400 osoba koje za 2.500 kuna (320 eura) rade u sklopu javnih radova.

No, u Gunju je ovih dana stigao dopis od nadležnog ministarstva da se njihov broj, zbog nedostatka novca, mora smanjiti na 70. Općina odgovara da ih je potrebno minimalno 135.

Džamija još nije obnovljena

Efendija Bešić kaže da je poseban problem što se ministarstva međusobno ne mogu dogovoriti u čijoj je nadležnosti obnova džamije u Gunji, prve i najstarije džamije u Hrvatskoj. Ona je jedina ustanova na kojoj ništa nije urađeno od povlačenja vode i smatra da je država dužna tu situaciju riješiti.
“Mi improviziramo, postavili smo na prašinu bukvalno kartone, preko njih tepihe i klanjamo, a zidovi su obijeni”, rekao Bešić.

Glavni imam u Gunji i zamjenik načelnika općine iz redova Bošnjaka Idriz efendija Bešić kaže kako je to velik problem za kuhinju, u kojoj, uz plaćenog kuhara, radi 37 osoba.

“Ja u kuhinji ne mogu fukcionirati ispod 30 ljudi. Na 30 mogu ići, ali ispod toga ne mogu i na tome ću inzistirati. Ako ne budem imao dovoljno ljudi, ići ćemo na zatvaranje kuhinje”, kaže Bešić.

Efendija smatra da je država u svojem djelovanju položila ispit, no da problema i aljkavosti ima na nižim razinama. Obnova, slaže se, ide sporo, ali smatra da se Gunja svakodnevno vidljivo mijenja na bolje. Unatoč nekim negativnim pojavama.

‘Parazitska svijest’

“Stvorila se takva svijest, donatorska parazitska svijest. Neki samo gledaju gdje će šta uzeti, a ne pitaju gdje treba šta pomoći. Šta će nama čistiti netko drugi Gunju sa strane?”, pita se Bešić.

Kaže da postaje problem što “ima ljudi koji kad ustanu krenu na punktove vidjeti gdje se što dijeli”, pa smatra da bi trebalo organizirati posebno tijelo, možda i na državnoj razini, koje bi raspoređivalo donacije, bez obzira od kuda one dolaze, kako ne bi pri raspodjeli bilo nepravdi.

No, uza sve probleme te iako se i njemu dom tek obnavlja i stoga živi odmah preko Save, u Brčkom, Bešić ipak vidi stalne pomake na bolje. A dok Gunja, na radost i želju svih svojih stanovnika, ne bude potpuno obnovljena, i javna kuhinja u sklopu džamije na tome putu ima svoju ulogu, pa možda i svojevrsnu poruku koja zrači optimizmom.

“Gunja nema more, nema turizma, nema što narodu ponuditi, osim da ga nahrani. Pa kad onda netko dođe u Gunju, neka ne ode gladan iz Gunje. Nema šta vidjet ni lijepo za čuti, pa makar neka ode sit”, zaključuje efendija Bešić.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO