ISIL na ratište donosi više od brutalnosti
Piše: Michael Pizzi
Uprkos izgledima, ogranak Al-Kaide poznat po pogubljenjima neprijatelja odolio je američkim napadima i pokazao se gotovo nepobjedivim na prostranim bojnim poljima širom Sirije i Iraka – njegovog samoproglašenog „halifata“.
Međutim, prema analizi njujorške konsultantske firme za sigurnosno-obavještajna pitanja Soufan Group, senzacionalna brutalnost grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL) zasjenila je druge faktore njenog pojavljivanja kao impresivnog izazivača regionalnih sila.
Pod vodstvom iračkih zapovjednika, veterana iz Saddamove ere, ISIL se iz podzemne terorističke ćelije preobrazio u dinamičnu, dobro ‘podmazanu’ vojnu silu koja prkosi konvencionalnoj definiciji grupe pobunjenika.
„U Bagdadu je to još klasična teroristička grupa. U Falujji, laka pješadijska jedinica. ISIL je sve što treba biti,“ kaže Patrick Skinner, glavni autor novembarskog izvještaja firme Soufan, koji je objedinio informacije iz otvorenih izvora i analize drugih stručnjaka.
Prema ovom izvještaju, ISIL-ov plan je da smekša svoje ciljeve putem kampanje terorističkih napada, a potom da se infiltrira među stanovništvo i odbrambene snage, postepeno stičući kontrolu nad nekim ciljanim područjima. Najzad, pokrenut će odlučni napad na ostatak arsenalom, uglavnom ukradenog oružja.
Bitka za Kobani
U posljednje vrijeme, ove su taktike demonstrirane u Kobaniju, sirijskom gradu u kojem su zračni napadi predvođeni Amerikancima i novopridošla pojačanja iračkih Kurda konačno dovela ISIL do ivice rijetkog poraza na bojnom polju. Psihološki utjecaj ISIL-a – i njegova sklonost ubijanju ratnih zarobljenika – pretvorila je Kobani u misiju na život i smrt za njegove razne protivnike širom regije, od kojih svi očanjički žele dokazati kako se ekstremističke sile mogu suzbiti.
„Pobijedili su na svakom frontu na kojem su se borili, izuzev u Kobaniju,“ kazao je Chris Harmer, analitičar pri Institutu za proučavanje rata, na projektu ”Sigurnost na Bliskom istoku”.
„Za ljude koji se bore protiv njih, to ih pretvara u ogromne divove koji mogu pobijediti svakoga ko im se nađe na putu.“
Ali Kobani je samo jedna bitka, i vođenje ove bitke je pokazalo veliku cijenu zaustavljanja ISIL-a od napredovanja na jednom frontu. Potrebni su bili herkulovski diplomatski napori koje je predvodio SAD, kao i masovni protesti turskih Kurda da se ubijedi nevoljka Ankara da dozvoli ovim pojačanjima prolazak kroz svoje kapije. I uz podršku napada koalicije, uspjeli su samo stagnirati.
Uslijedile su geopolitičke polemike u vezi Kobanija, a ISIL je za to vrijeme pobjeđivao na drugim frontovima i sada kontroliše blizu 80 posto iračke pokrajine Anbar, gdje je ranije ovog mjeseca poslao jezivu poruku, pogubivši desetke sunita. Šesnaestog oktobra su se desila dva napada bombaša samoubica u centru Bagdada, pri čemu je stradalo 50 ljudi.
Analitičari kažu da vojno vodstvo ISIL-a pokazuje iznenađujuću taktičnost i neobično pravilnu komandno-kontrolnu strukturu za tako veliku pobunjeničku grupu. Vrhovni zapovjednici, kao što je samoproglašeni halifa Abu Bakr al-Baghdadi ili istaknuti vojni zapovjednik Omar al-Shishani, mogu poslati naredbe borcima na frontovima udaljenim hiljadama kilometara, primjetili su iz Soufana. Nasuprot tome, vojna sila koju predvodi SAD nailazi na smetnje u vidu političkih komplikacija zbog kojih se akcija u Siriji (gdje se SAD ne suprotstavlja samo ISIL-u, već i Assadovom režimu) razlikuje od akcije u Iraku (gdje je udružen sa Vladom, koja je udružena sa Iranom), što može otežati koordinaciju sa partnerima na terenu u bilo kojoj od ovih država, a ISIL može napasti kadgod i gdjegod mu se prohtije.
Oficiri iz Saddamove ere
Iznenađujuća disciplina šarolike pobunjeničke grupe ukazuje na prisustvo iračkih oficira iz ere Saddama Husseina. Ove oficire marginalizovala je vlada predvođena šiitima, koja je zamijenila Saddama Husseina, i oni se sada bore pod crnom zastavom. Analitičari vjeruju da su oni ponudili ISIL-u široko rasprostranjenu obavještajnu mrežu u Iraku i izvjestan nivo taktičkog planiranja koje je obično karakteristično za vojsku.
„Kada kombinujete nasilnu i dominantnu vladavinu Saddama Husseina sa nasilnom retorikom Osame bin Ladena, dobijete čudovište ISIL“, kazao je Skinner.
Bez sumnje, ova grupa je pravila strateške greške, prije svega, pretjerano se približivši Erbilu, prijestolnici iračkih Kurda u augustu. Ova ofanziva je brzo zaustavljena, ali je mogla podvrgnuti ovu grupu još oštrijoj kazni SAD-a i koalicionih snaga. Međutim, izgleda da je ISIL shvatio nužnost taktičke suzdržanosti; naime suzdržali su se od potencijalno samoubilačkog napredovanja ka Bagdadu, u kojem dominiraju šiiti, gdje su iračke snage najjače i gdje će SAD mobilizovati kopnene trupe, ukoliko je neophodno, da zaštiti svoje osoblje.
Ova grupa ne pogađa nasumične mete, kažu analitičari. Kobani, naprimjer, je u strateškom pogledu značajan, jer premošćuje ogromnu teritoriju koju kontroliše ISIL, a koja se naslanja na tursku granicu. No u njemu se također nalaze silosi, koji su ključni jer ova grupa želi ni od kog da zavisi u „halifatu“. Druge prioritetne mete uključuju sirijske i iračke rafinerije nafte, da bi se proširila ISIL-ova mala „petro-država“.
Psihološka prednost
Međutim, i ISIL ima svoje slabe tačke. Uprkos svim preprekama, američki zračni napadi uzimaju danak. Da bi zauzeo Kobani, ISIL je bio prisiljen da izađe iz skrovišta i formira male jedinice koje lakše postaju mete. Prema podacima Centralne komande u Pentagonu, u dosadašnjim napadima je stradalo više od 600 boraca.
Vojna vještina može također biti manje važna za objašnjavanje nevjerovatnog ISIL-ovog uspona nego kolaps državnog autoriteta u Siriji i Iraku, i lijenost regionalnih neprijatelja ove grupe koji na umu imaju druge ciljeve.
ISIL-ovi borci su uspjeli dobiti podršku među nezadovoljnim sunitima u vakuumu fragmentirane sirijske i iračke države, uglavnom osiguravanjem i upravljanjem njihovim teritorijama. Ali mnogi očekuju da će grub pristup ove grupe upravljanju u konačnici naljutiti stanovništvo, što će okrenuti lokalne milicije protiv njih.
Pri okupljanju vojne sile, koju Soufan procjenjuje na 30.000, također se računalo na regrutovanje nove generacije radikaliziranih mladića širom svijeta i povrat halifata – nešto što Al-Kaida nikada nije radila. No, ukoliko zračni napadi i ohrabrene koalicione kopnene snage mogu prekinuti napredak ove grupe, to bi također moglo zaustaviti dotok regruta.
Izvještaj iz Soufana nadalje sugeriše da bi likvidiranje male grupe obučenih vojnih taktičara, kao što je Al Shishani, moglo ozbiljno ugroziti napredak ove grupe. Većina njihovih vojnika su amateri – radikalizovani volonteri iz inostranstva ili prisilom pribavljeni regruti iz osvojenih gradova i sela – i njihova lojalnost obično je vezana za vjerski i ideološki legitimitet vođa grupe.
Ključna priča odigrava se u Kobaniju, gdje bi psihološka prednost ISIL-a mogla biti ugrožena ukoliko Kurdi budu u stanju da ustraju u pružanju otpora. Čak ni tada, upozoravaju analitičari, neće biti jednostavno obeshrabriti tvrdoglavu, ideološki zadojenu pobunjeničku grupu kakav je ISIL.
„Kada odluče da im je dosta u Kobaniju, otići će,“ kazao je Skinner. „A tada će biti jednako opasni.“
Izvor: Al Jazeera