UN istražuje SAD zbog izolacije zatvorenika

Prema američkom Ustavu, zabranjeno je korištenje okrutnih i neobičnih kazni (Getty Images)
Prema američkom Ustavu, zabranjeno je korištenje okrutnih i neobičnih kazni (Getty Images)

Piše: Natasja Sheriff

NEWARK, NEW JERSEY – U maloj, dobro osvijetljenoj kancelariji u Newarku, Ojore Lutalo pokazuje listove i listove papira prekrivene uznemirujućim riječima i slikama – kolažima izrađenim od fotografija i isječcima iz magazina zalijepljenim pored sadržaja pravnih dokumenata, nacrta i riječi Lutala. Kolaži su proizvod njegovog skro 30-godišnjeg zatočeništva u zatvoru u New Jerseyju, od kojih je 22 godine proveo u samici.

„Pravio sam ove kolaže kako ne bih poludio“, kaže Lutalo. „Svakog jutra kada bih se probudio, čitao bih, pisao i vježbao. Nekada bih pravio kolaže čitav dan. Samo bih rezao i lijepio, rezao i lijepio“.

Praksa držanja ljudi u produženoj izolaciji je predmet međunarodne istrage. Američka vlada o toj praksi ove sdemice odgovara pred Odborom Ujedinjenih naroda protiv mučenja u Ženevi.  

To predstavlja jedan dio periodične provjere sa ciljem utvrđivanja usklađenosti praksi u zemlji sa Konvencijom protiv mučenja, kao i prvu provjeru Sjedinjenih Američkih Država za vrijeme Obamine administracije.

Ove godine, desetočlani Odbor UN-a ponovno je izrazio zabrinutost po pitanju produžene izolacije zatvorenika. Na listi pitanja o kojima se treba raspraviti sa SAD-om, među kojima su i korištenje tajnih zatvora kao što je zatvor Guantanamo Bay, i korištenje „naprednih tehnika ispitivanja“, Odbor je zatražilo od Vlade da „opiše korake koji se poduzimaju da se poboljša izuzetno okrutni režim koji se nameće zatvorenicima u ‘supermax zatvorima’, a posebno praksa produžene izolacije“.

Američka Vlada tvrdi da „u SAD-u ne postoji sistematsko zatvaranje u samice“. Međutim, postoji veliki broj dokaza koji upućuju na drugačije zaključke; Lutalo može o tome posvjedočiti. On je samo jedan od nekoliko desetaka hiljada muškaraca i žena u SAD-u, koji su proveli godine, a ponekad i decenije, u samici.

Jedan Lutalov kolaž prikazuje crtež zatvorske ćelije gdje je bio zatvoren dok je čekao disciplinsko saslušanje. Krv prethodnog zatvorenika, koji se pokušao ubiti, se nalazi na zidovima i podu ćelije. U donjem desnom ćošku kolaža napisane su dimenzije ćelije – 2,7 sa 4,5 metara, i riječi „Rukovođenje kontrolnom ćelijom u državnom zatvoru Trenton“ i „mučenje bez dodira“.

Na drugom kolažu upoređeni su nacrti i zbunjujuća arhitektura nekada zloglasnog zatvora Eastern State sa zatvorom maksimalne sigurnosti ADX Florence u Koloradu.

Izolovani deseci hiljada zatvorenika

Lutalo, koje je zatvoren 1982. godine zbog pljačke banke dok je bio član Crnačke oslobodilačke armije, oslobođen je 2009. godine i sada volontira u Društvu američkih prijatelja, neprofitnoj organizaciji koja ima dugu historiju zalaganja za prava zatvorenika. Kolaži mu i dalje pomažu da procesira godine zatočeništva i da objasni svoje iskustvo drugima.

Izvještaji ukazuju na to da se, u svakom trenutku, više od 80.000 ljudi nalazi u sigurnim stambenim jedinicama, u disciplinarnoj ili administrativnoj segregaciji, ili u ćelijama kontrolnog upravljanja. To su samo neki od naziva praksi koje se koriste kako bi se pojedinac odvojio od zatvorske populacije i zatvorio u samicu.

Centar za ustavna prava je jedna od grupa koja će se suprotstaviti Vladinim tvrdnjama, za koje tvrdi da su „činjenično netačne na saveznom i državnom nivou“.

State Department nije želio komentarisati slučaj.

Godinama je Bonnie Kerness, direktorica Projekta za nadzor zatvora pri udruženju American Friends Services Committee, prikupljala svjedočenja muškaraca i žena koji su živjeli u samici.

„To je jednostavno šokantno“, izjavila je ona, komentarišući tvrdnje SAD-a da ne postoji sistematsko korištenje samica.

Dok State Department priznaje da u nekim zatvorima maksimalne sigurnosti zatvorenici provedu većinu svog dana u samici, oni tvrde da „im nije uskraćena ljudska interakcija“ pošto „zatvorenici mogu razgovarati (bez kontakta) u rekreacijskom dvorištu, te da mogu razgovarati sa zatvorenicima smještenim u susjednim ćelijama“.

Pa ipak, upravo je taj nedostatak ljudskog kontakta ono zbog čega psiholozi i zagovornici opisuju boravak u samici kao mučenje, koje predstavlja kršenje osmog amandmana Ustava.

Prema tom amandmanu, zabranjeno je korištenje okrutnih i neobičnih kazni, a boravak u samici nije u skladu sa standardima međunarodnih ljudskih, građanskih i političkih pravia.

Pored toga, prema izvještaju Centra za ustavna prava iz 2014. godine, „rekreacija“ u samici uključuje malo više od dovođenja zatvorenika, često u lisicama i okovima, do druge samice, gdje sat vremena može šetati, često sam, prije nego što ga vrate u njegovu ćeliju.

„Poznato je da boravak u samici šteti ljudskom zdravlju – uzrokuje duboku tjeskobu, paranoju, halucinacije“, kaže Alexis Agathocleous, viši advokat u Centru za ustavna prava i pravni zastupnik ljudima koji se protive dugotrajnom boravku u samici u kalifornijskom zatvoru Pelican Bay.

„Ljudi izgube svaki osjećaj i sposobnost da funkcionišu kao društvena bića“, kaže on.

Lutalo kaže da je izbjegao nervni slom tako što svakodnevno ponavljao rutinu i suzbijao svoja osjećanja. „Osjećaji su opasni“, kaže on. „Osjećajni ljudi su doživljavali nervne slomove jer se nisu mogli nositi sa izolacijom“.

UN: Boravak u samici je mučenje

Širom zemlje, došlo je do promjena po pitanju upotrebe samica. Države Massachusetts i Vermont su ograničile vrijeme koje pojedinac može provesti u samici u državnim zatvorima na 15 dana za svaki prekršaj. Države Maine i Mississippi posljednjih godina sve manje koriste samice.

Postoji sve veći međunarodni pokret za ukidanje ove prakse. Ljudi koji su bili zatvoreni sve više govore o svojim iskustvima, a posebni izvjestitelj UN-a o mučenju, Juan Mendez, značajno je promijenio tok diskusije.

On je u izvještaju Generalnoj skupštini UN-a rekao da produženi boravak u samici, od 15 ili više dana, dovodi do mučenja, te je pozvao na zabranu ove prakse.

Neki aktivisti, koji se protive korištenju samica, smatraju njegov izvještaj prekretnicom. Mendez je također pozvao na prestanak zatvaranja maloljetnika i ljudi sa mentalnim invaliditetom u samice. Uprkos tome, praksa se nastavlja.

Česta zabluda je da samo najgore zatvorenike zatvaraju u samice. Ali mnogi ljudi, pa čak i maloljetnici, suočavaju se sa „disciplinskom segregacijom“, do koje dovodi bilo kakvo kršenje propisa, od posjedovanja velikog broja maraka do napada na čuvara ili drugog zatvorenika.

„Veliki broj ljudi ne završi u samici zbog krivičnog djela koje su počinili u zajednici“, kaže Scott Paltrowitz, zamjenik direktora Projekta posjete zatvorenicima pri Dobrotvornog udruženja zaposlenih u kazneno-popravnim ustanova u New Yorku, neprofitnoj organizaciji koja zagovara prava zatvorenika.

„Kazna za to krivično djelo je zatvor. Kazna je odvajanje društva i vrijeme provedeno u zatvoru. Izolacija je dodatno zlostavljanje i kazna koju nameću ministarstva zatvora“.

Neki zatvorski čivari tvrde da je izolacija potrebna kako bi se održala sigurnost u zatvoru i kako bi se zaštitili čuvari. Na saslušanju održanom u junu u njujorškoj Gradskoj vijećnici, Norman Seabrook, predsjednik Dobrotvornog udruženja čuvara je rekao: „Ako prođete kroz crveno svjetlo, platite kaznu… Ako udarite čuvara pesnicom u oko, idete u samicu“.

On nije bio dostupan za komentar. Predstavnici ministarstava zatvora država New York i Colorado također su odbili dati svoj komentar.

„Konvencija protiv mučenja, čiji je SAD potpisnik, osuđuje primjenu mučenja bez obzira na krivično djelo. Već odavno postoje dokazi da boravak u samici utječe na psihičko i fizičko zdravlje“, rekao je Paltrowitz.

Dok neki aktivisti vjeruju da UN ne može uzrokovati nikakvu stvarnu promjenu u praksi zatvaranja u samicu, istraga pruža važnu platformu za one koji rade u oblasti ljudskih prava da informišu Saveznu vladu o svojoj zabrinutosti.

„Značaj pozornice UN-a se ne smije umanjiti“, rekao je Agathocleous. „Mi smo potpisnici ovih međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava, i oni bi trebali postaviti temelje za jednak tretman svih ljudi. SAD sebe smatra svjetskim liderom po ovom pitanju i on kritikuje druge države. Dio ovog procesa uključuje da se i SAD drži svog vlastitog standarda“.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO