Nazivi stranaka: Stari brendovi, sive kopije

Pitanje je kako se prosječni birač snalazi kada mu, recimo, pred očima zatitraju kratice naziva nekih novijih stranaka (Duško Jaramaz / Pixsell)

Piše: Miroslav Filipović

Iza nominalnog šarenila političke scene u Hrvatskoj, na kojoj egzistira više od 140 političkih stranaka, zapravo vlada posvemašnje sivilo koje se ne da iščitati samo iz činjenice da je većina stranaka posve neaktivna do trenutka kada se prijavljuju kandidacijske liste za izbore (neke čak ni tada), nego i iz njihovog nazivlja.

Već i površnim uvidom u službeni Registar političkih stranaka zainteresirani se građanin lako može pogubiti u moru mahom troslovnih kombinacija skraćenih naziva stranaka koje sliče kao jaje jajetu.

Posuđeno iz inostranstva

Ima primjera da političke stranke s ovih prostora, namjerno ili slučajno kopiraju nazive poznatijih stranaka izvana.

Putinova Jedinstvena Rusija ima “parnjaka” u Jedinstvenoj Srbiji. U Grčkoj djeluje zloglasna ultradesna Zlatna zora, a u Hrvatskoj umjereno desna Hrvatska zora.

Puni naziv ultradesnog mađarskog Jobbika u prijevodu bi glasio “Pokret za bolju Mađarsku”, dok u Hrvatskoj postoji Akcija za bolju Hrvatsku.

Na ovim prostorima nesumnjivo najbizarniji naziv imala je stranka Nijedan od ponuđenih odgovora, koja se pojavila 2008. godine u Srbiji uoči tamošnjih izbora za Narodnu skupštinu. Ista je kasnije postala Vlaška stranka.

U Srbiji su, među ostalima, postojale i Narodna računarska stranka, Velika rokenrol partija i Seljačka veterinarska stranka, sve odreda ugašene kada je zakonom bilo propisano da za registraciju stranke treba imati najmanje 10 tisuća članova.

Jedna od bizarnijih u europskim okvirima je Stranka Paje Patka u Švedskoj, no nesumnjivo najbizarniji primjer je iz Češke, gdje postoji stranka Glasujte za Desni blok. Naizgled ništa neobično dok ne saznamo da je riječ o skraćenom nazivu stranke čiji puni naziv ima čak 200 riječi!

 

Niti uvid u njihove pune nazive ne nudi mnogo više od puste kombinatorike ideoloških, i svjetonazorskih atributa ili pak onih koji odražavaju interese pojedinih društvenih skupina: demokršćanski, socijaldemokratski, liberalni, seljački, pravaški, ekološki, umirovljenički, braniteljski, obiteljski…

Nazovi ‘H’ kad osnivaš stranku

Ne računajući one stožerne stranke koje su osnovane ili reaktivirane u osvit demokratskih promjena (HDZ, SDP, HSS, HSP, HNS, HSLS…) a čiji su nazivi već samorazumljivi i duboko utisnuti u kolektivnu svijest (počesto i nesvijest), pitanje je kako se prosječni birač snalazi u gomili ostalih kada mu, recimo, pred očima zatitraju kratice naziva nekih novijih stranaka koje čak i one oštrijeg vida lako mogu zbuniti.

Recimo, HDSS i HDSD ili HDRS i HRDS. Tek ih mogu razbistriti njihovi puni nazivi, kada postane jasno da Hrvatska demokratska seljačka stranka (HDSS) nema mnogo dodirnih točaka s Hrvatskom demokratskom strankom Dalmacije (HDSD), kao ni Hrvatska demokratska regionalna stranka (HDRS) s Hrvatskom romskom demokratskom strankom (HRDS).

No, čak i tada prosječnom hrvatskom biraču dođe da se zapita što nazivi tih stranaka doista znače i kakav im je sadržaj. I zašto njihovi osnivači nisu domišljatiji kada se zna da je politika danas većinom marketinški posao u kom valja što artikuliranije i agresivnije nametnuti svoj brend.

Očito je da još ima snažnog odjeka onog pionirskog doba demokracije iz devedesetih kada je u nazivu stranke bilo ponajprije važno istaknuti pridjev “hrvatski” pa zatim nizati ideološke atribute.

Slična imena, slični programi

Konfuzija oko nazivlja postala je veća kada su nakon nekog vremena uslijedili unutarstranački raskoli, pa iz pojedinih stranaka prostom diobom počele nastajati nove, a sve s istim ideološkim i svjetonazorskim određenjima. Kada su, recimo. iz matične Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS) svojedobno nastale Liberalna stranka (LS) a potom i Libra, još ih se dalo razlikovati čak i površnom promatraču političkih zbivanja.

No, pravaške su stranke, s druge strane, svojim množenjima stvorile pravi kaos kada su uz matični HSP na sceni se redom javljale Hrvatska čista stranka prava, Hrvatska stranka prava 1861., Hrvatsko pravaško bratstvo, Autohtona Hrvatska stranka prava i kao zadnja u nizu Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević. Još je konfuznije s tzv. “zelenim” strankama jer uz Zelene Hrvatske postoje još Zelena alternativa, Zelena lista, Zelena stranka, zatim Zelena stranka-Zelena alternativa te na koncu Zeleni zajedno! S

redinom devedesetih u Hrvatskoj je osnovana stranka Abeceda demokracije koja je, barem što se svog naziva tiče, izmaknula šablonu iako na izborima nikada nije ostvarila zapaženiji rezultat.

Naziv kao brend

Prva politički relevantnija stranka koja je izbjegla dotad uvriježenom kodu bio je Demokratski centar, skraćeno DC, jedna od onih nastalih raskolima unutar HDZ-a nakon Tuđmanove smrti i prvog silaska HDZ-a s vlasti 2000. godine. Njezin je naziv, valjda zbog asocijacije na čuveni model aviona, zvučao efektno i lako “sjedao” u uho. Sredinom prošle dekade osnivači novih stranaka i njihovi spin-doktori (ako su ih uopće imali) počeli su polako shvaćati važnost naziva kao “brenda” stranke.

Osim toga – govorimo li o kraticama njihovih naziva po kojima ih građani najlakše percipiraju – sve troslovne ili četveroslovne kombinacije bile su gotovo iscrpljene. Stare stranke poput HDZ-a, SDP-a, HSS-a ili HNS-a tada su već postale “brendovi” same po sebi, a većina novoosnovanih nije se, dajući si imena, potrudila biti više od nemaštovitih kopija.

Tek kada je okrznut prostor “postpolitičkog”, u kojem su ideološki, pa time i programski sadržaj bili podređeni marketinškoj formi, odnosno pakiranju, neki su shvatili da je važnije imati zvučni naziv nego autentični program. U nekim slučajevima, naročito među strankama desnice, već je sam naziv bio dovoljan za prepoznavanje, naročito ako je bio militantan (Hrvatska straža), mobilizirajući (Hrvatsko zvono), ili se svodio na ultimativno domoljublje (Volim Hrvatsku, Jedino Hrvatska) mada je opipljiv izborni rezultat i dalje izostajao. 

Botanika i politika
S druge strane ima niz novih stranaka koje već svojim nazivima nastoje djelovati educirajuće poput već spomenute Abeceda demokracije, moralizirajuće (Glas razuma), nadobudno (Novi val, Nova generacija) ili čak familijarno (Naša stranka).

Ponajbolji marketinški učinak zasad ima OraH, prije godinu dana osnovana stranka bivše ministrice zaštite okoliša i SDP-ove disidentice Mirele Holy, koja u recentnim anketama kotira kao treća po snazi iza HDZ-a i SDP-a.

Budući da se i sama teorijski bavila političkim marketingom, Holy je očito bila svjesna da stranka koju je odlučila osnovati treba već u nazivu imati neku specifičnu razliku.

Taj specifikum na koncu je ispao sasvim sretno i spretno izabran: OraH je kratica za Održivi razvoj Hrvatske. OraH se time pridružio omanjem nizu “stablastih” stranaka u hrvatskom političkom perivoju: Hrastu (skraćeno od Hrvatski rast), Lozi i trenutno neaktivnoj Maslini.

Zanimljvo je da su tom botaničko-političkom fenomenu skloni i u susjednoj Sloveniji, gdje postoje stranke Lipa, Oljka (Maslina), Akacija te Narcisa – Stranka crvenog praha.

Izvor: Al Jazeera