Kako Palestinci vide evropske crvene linije

Piše: Aseel Jundy 

JERUSALEM – Mnogi palestinski posmatrači smatraju da je evropski dokument „crvene linije“, koji je nedavno procurio u medije, rezultat ponovnog razmatranja i procjene odnosa i interesa evropskih zemalja po pitanju izraelsko-palestinskog sukoba.

Ovaj dokument sadrži pet „crvenih linija“ od kojih se prva odnosi na izgradnju doseljeničkog naselja „Givat Hamatos“ na teritoriji grada Beit Safafa, južno od Jerusalema. Druga crvena linija tiče se implementacije doseljeničkog projekta poznatog kao „E1“ na osnovu kojeg bi se doseljeničko naselje „Ma'ale Adumim“ trebalo povezati sa Istočnim i Zapadnim Jerusalemom, uzimajući u obzir da je „namjera gradnje u ovom području usmjerena ka sprečavanju uspostave palestinske države koja bi bila jedinstvena geografska cjelina“.

U dokumentu se također razmatra i izgradnja u doseljeničkom naselju „Har Homa“ na području Jabal Abu Ghneim, u južnom dijelu Jerusalema, koja predstavlja treću crvenu liniju, dok je četvrta crvena linija plan Izraela da protjera 12.000 beduina sa teritorija koje trenutno naseljavaju u Jerusalemu i preseli ih u jordansku dolinu, istočno od Zapadne obale. Peta crvena linija je mijenjanje trenutnog stanja u džamiji Al-Aqsa, u istočnom dijelu Jerusalema. Ovaj dokument upozorava izraelsku stranu na to da će biti izloženi sankcijama, ukoliko bude bilo kakvih prekoračenja tih linija.

Promjene i kontradiktornosti

Mahdi Abdul Hadi, direktor Palestinskog akademskog društva za proučavanje međunarodnih odnosa (PASSIA) u Jerusalemu, smatra da postoji „jasna promjena u evropskom diskursu.“ Na posljednjoj konferenciji o obnovi Gaze pojavio se veoma jasan glas da je „Jerusalem glavni grad dvije države i dva naroda“. 

To je značajan napredak – prema riječima Abdul Hadija – ukoliko se osvrnemo na govor francuskog predsjednika Francoisa Hollandea, pred Knessetom prošle godine, kada je rekao da je „Jerusalem jedinstven grad i prijestolnica Izraela“.

Direktor Palestinskog akademskog društva za proučavanje međunarodnih odnosa u Jerusalemu ističe kako dospijevanje ovog evropskog dokumenta u medije zapravo ima cilj da obnovi javno mišljenje u pogledu rješenja koje bi se temeljilo na dvije države.

Abdul Hadi je ukazao na „očigledne kontradikcije“ u evropskom stavu. U vrijeme dok neke od evropskih prijestolnica govore o rješenju zasnovanom na dvije države i rade na tome da se obezbijede neke od osnovnih potreba palestinskog naroda za napredak države“, i dalje su suzdržani – a neki čak i protiv – priznavanja palestinske države. Također su pojedine evropske države „tokom posljednjeg rata u Gazi slale ratne brodove i podmornice Izraelu, te su izjavile kako Izrael ima pravo da se brani, što dokazuje evropsko licemjerstvo i potvrđuje da njihove riječi ne prate djela.“

Jawad Siyam, direktor informacijskog centra Wadi Hilweh, pak, kaže kako „Evropska unija nikada nije bila vjerna pravdi u palestinskom slučaju“, smatrajući da je dokument „samo medijski udar, te da sankcije koje se predviđaju u okviru ovog dokumenta nikada neće biti realizirane“.

Dodaje i kako je u slučaju oduzimanja nekretnina, evidentno da države Evropske unije daju podršku izraelskoj vlasti za starine, te finansiraju njihove projekte, a to je, kako kaže, jedna od najvećih okupacionih organizacija koja teži ka tome da se doseljenička naselja prošire u Jerusalemu, radeći u saradnji sa doseljeničkom fondacijom Elad. U isto vrijeme, ove države nameću komplikovana ograničenja na palestinske projekte, za čije finansiranje su oni zaduženi, sve zbog straha Evropske unije da se politički suprotstavi Izraelu.

Opasnost doseljeničkih naselja

S druge strane, Amal Gado, pomoćnica palestinskog ministra vanjskih poslova za Evropu, izjavila je da će implementiranje izraelskih planova koji se tiču doseljeničkih naselja „uništiti rješenje o dvije države i okončati ga zauvijek, što je veoma opasno, zbog toga su ovim dokumentom utvrđene crvene linije, budući da doseljenička naselja predstavljaju najveću prijetnju ovom rješenju“.

Vezano za mogućnost da Evropa nametne sankcije Izraelu u slučaju da prekorači „crvene linije“ spomenute u dokumentu, rekla je da „trebamo sačekati kako bismo vidjeli šta se može desiti u budućnosti.

„Evropska unija se sastoji od 28 zemalja i svaka od njih ima različitu vanjsku politiku“, rekla je.

Prema njenim riječima, ambasador Evropske unije trebao bi započeti pregovore sa Ministarstvom vanjskih poslova Izraela vezano za ove crvene linije. Što se tiče poduzimanja bilo kakvih mjera protiv Izraela, to se prepušta jednoglasnoj odluci svih članica Evropske unije, što je teško izvodivo, budući da su vanjske politike tih država različite, pogotovo što su neke od njih bliske Izraelu.“

Gado je ukazala na „napredak u evropskom stajalištu, pa je tako ministar vanjskih poslova Finske, za vrijeme posljednje agresije na Pojas Gaze, po prvi put upotrijebio riječ sankcije, kao i njegov kolega iz Danske.“

Izvor: Al Jazeera