Žene pod staklenim plafonom

Mnogi vjeruju da je postojanje staklenog plafona već istrošena tema, no da potpuna jednakost još nije postignuta (Dalibor Urukalovi? / Pixsell)
Mnogi vjeruju da je postojanje staklenog plafona već istrošena tema, no da potpuna jednakost još nije postignuta (Dalibor Urukalovi? / Pixsell)

Piše: Dženan Kulović

Prema procjeni časopisa Business Week, po postojećoj stopi rasta, potrebno bi bilo da prođe nevjerovatnih 475 godina kako bi se izjednačio broj žena i muškaraca na top menadžerskim pozicijama. Sporo kretanje žena na najviše hijerarhijske nivoe u preduzećima pripisuje se efektu tzv. staklenog plafona (engl. glass-ceiling).

Taj je termin još 70-ih godina uveo ugledni američki list Wall Street Journal sa ciljem da opiše nevidljivu, vještačku barijeru napravljenu od predrasuda koja ženama zatvara put ka najvišim pozicijama.

Termin, dakle, obuhvaća sve prepreke s kojima se žene suočavaju u profesionalnom napredovanju. Iiako u razvijenim zemljama žene čine polovinu radne snage, te postižu bolje rezultate u obrazovanju, na pozicijama top menadžera ih je tek oko 8%. Pored toga, žene za isti posao i isti nivo odgovornosti, u prosjeku, zarađuju za trećinu manje.

Na primjer, u SAD-u žene čine 46% ukupne radne snage, a među top menadžerima ih je svega 8%, te u prosjeku zarađuju 72% iznosa plaće muških kolega. Slično je i u Evropi, gdje među 25 najbolje plaćenih top menadžera, prema listi magazina Fortune, nema niti jedne žene.

Zanimljivo je da u Bosni i Hercegovini žene na menadžerskim pozicijama zarađuju 32% više od muškaraca. Na menadžerskim pozicijama žene u prosjeku imaju netto plaću 1.835 KM (917 eura), u odnosu na maksimalnu od 3.915 KM (1957 eura), dok muškarci u prosjeku zarađuju 1.391 KM (695 eura), u odnosu na maksimalna primanja od 3.125 KM (1562).

Međutim, u konačnom poretku, stanje je ipak drugačije. Ova činjenica je u direktnoj vezi sa relativno visokim učešćem žena u aktivnoj radnoj snazi koje je konstantno raslo od Drugog svjetskog rata (30% u 1950-im do 45% u 1990-im godinama).

Društveni, ekonomski, politički, kulturološki i drugi aspekti stvaraju nejednakost, dovodeći žene u znatno nepovoljniji položaj na tržištu rada. Žene se, u jednakim uvjetima, teže zapošljavaju, a plaće su im uglavnom manje.

Početkom 80-tih godina broj zaposlenih žena prelazio je polovinu ženske populacije, a uporedo sa tim povećanjem povećavao se i broj žena menadžera. Međutim, i pored natpolovičnog učešća žena u aktivnoj radnoj snazi, one nisu jednako zastupljene u svim segmentima privrede, a i dalje dominira njihovo prisustvo u tradicionalno ženskim zanimanjima (sekretarice, učiteljice, medicinske sestre i dr.).

Teško je sa sigurnošću reći postoji li uistinu fenomen staklenog plafona. Neke žene tvrde da nemaju to iskustva, druge kažu da imaju, dok za neke on neupitno postoji, samo je pitanje debljine barijere.

Ipak, društveni, ekonomski, politički, kulturološki i drugi aspekti stvaraju nejednakost, dovodeći žene u znatno nepovoljniji položaj na tržištu rada. Žene se, u jednakim uvjetima, teže zapošljavaju, a plaće su im uglavnom manje.

Unatoč EU zakonima koji predviđaju jednaku naknadu, žene u prosjeku zarađuju 15% manje. U BiH prosječna plaća iznosi 1.015 KM za muškarce, odnosno 941 KM za žene, što znači da su muškarci u prosjeku bolje plaćeni za 7,8%.

U uporedbi sa stanjem u Srbiji, Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj, u BiH je ova razlika najmanja. Muškarci u Srbiji zarađuju 8,5% više od žena na istim pozicijama, u Mađarskoj 12%, Slovačkoj 15%, Češkoj 16%.

Razlika u plaćama

U BiH je razlika u plaćama veća u privatnim nego u državnim preduzećima, a zanimljivo je da inostrane kompanije prave veće razlike u plaćama od domaćih. Učešće žena na tržištu rada predstavlja područje od visokog prioriteta i u Smjernicama EU za zapošljavanje gdje se ukazuje na potrebu poduzimanja odlučne akcije u cilju smanjivanja jaza među polovima u zapošljavanju, nezaposlenosti i plaći.

Ciljevi zapošljavanja zacrtani u Lisabonu računaju sa stopom zaposlenosti žena od 60%. Trenutna stopa je 55,7%, a mnogo je niža (31,7%) za žene preko 55 godina starosti.

Takođe, Evropski parlament je uveo nove regule kojima želi uspostaviti prisustvo najmanje 40% žena u upravnim odborima preduzeća na berzi. Žene također bilježe veću stopu nezaposlenosti od muškaraca, 9,7% u odnosu na 7,8%.

Poštivanje zakonske regulative koja predviđa jednak tretman i efikasno korištenje fondova (obuka, preduzetništvo, podsticaji i sl.) povećava mogućnosti podizanja stepena zaposlenosti.

Žene također mnogo sporije napreduju u preduzeću, što je vidljivo u njihovoj nedovoljnoj brojnosti u menadżerskim strukturama, posebno na top pozicijama. Na takvo stanje utiče niz faktora, od stereotipnih predstava o ženskim kompetencijama preko tradicionalnog shvatanja ženskih uloga do različitih oblika diskriminacije.

Stanje u Velikoj Britaniji

Povezano s tim je i stajalište da  su spolne predrasude glavni problem za evropska preduzeća i njihovo poslovanje, gdje žene čine 41% zaposlenih, 15% menadžera i samo 1% top menadžera ili članova upravnih odbora. Stanje u Hrvatskoj nije mnogo drugačije od prosjeka u evropskim zemljama. Udio žena na top menadžerskim pozicijama u 500 najvećih preduzeća je oko 8%, dok je taj udio u 100 najjačih preduzeća tek 6%.

Također, istraživanje o visini plaća pokazuje da su plaće žena u menadžmentu manje, te da se ta razlika čak i povećava s godinama radnog iskustva. Na početku karijere žene zarađuju oko 10% manje, a do 12. godine radnog iskustva ta se razlika penje i do 25%. Jednake zaključke daje i pregled sličnog istraživanja u Velikoj Britaniji.

Prema podacima britanske Komisije za jednake mogućnosti, žene u prosjeku zarađuju 17% manje nego muškarci. Uz to, 2012. godine žene su u svega 11 preduzeća s popisa 100 najvećih bile na pozicijama top menadžera. U britanskom Parlamentu zastupljenost žena narasla je na 20%. Međutim, stakleni plafon još uvijek postoji u Velikoj Britaniji, a rezultati Monsterova istraživanja potvrđuju da su i muškarci i žene u tome saglasni.

Na pitanje da li pojava staklenog plafona postoji na njihovom radnom mjestu, 34% žena i 33% muškaraca odgovorilo je potvrdno, dok je 20% muškaraca i 13% žena odgovorilo negativno.

Iz brojnih studija se vidi kako se menadžment smatra muškom aktivnošću, a tipične muške osobine se smatraju i glavnim karakteristikama idealnog menadžera.

Rezultati istraživanja Financial Timesa ukazuju na slično stanje i u ostatku Evrope. Ipak, istraživanje koje je taj list proveo u 450 najvećih evropskih preduzeća pokazuje da žene polako prevazilaze ove prepreke, pogotovo u Velikoj Britaniji i skandinavskim zemljama, no i da je opća slika još uvijek nezadovoljavajuća.

Mnogi vjeruju da je postojanje staklenog plafona već istrošena tema, no da potpuna jednakost još nije postignuta.

Takozvana pozitivna diskriminacija je u određenoj mjeri dovela žene na poziciju menadžera, prvenstveno na niže razine, dok je status top menadžera ostao zatvoreni muški klub. Iz brojnih studija se vidi kako se menadžment smatra muškom aktivnošću, a tipične muške osobine se smatraju i glavnim karakteristikama idealnog menadžera.

Ipak, ženama danas idu u prilog činjenice da najčešće nisu uključene u afere, korupciju, mobing, reketiranje i druge mutne radnje u kojima prednjače muškarci. Prikazani brojevi nedvojbeno upućuju da ženama muškarci neće obezbijediti ravnopravnost.

Zašto žene, koje su brojnije od muškaraca, svojim glasovima ne utiču na promjenu stanja? Njihova prirodna odanost stvarima, koja se manifestira i kroz bezuvjetnu odanost i posvećenost majčinske ljubavi, vjerovatno predstavlja najjači racionalni argument zašto je potrebno više žena na menadžerskim pozicijama.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO