Borba za život trudnih Sirijki i beba
Od početka izbjegličke krize u Libanu jedan od najvećih problema sirijskih izbjeglica je zdravstvena zaštita.
Liječenje izbjeglica djelimično finansiraju međunarodne organizacije. Ranjeni borci i stanovnici, koji su u Libanu ilegalno, liječe se u privatnim klinikama, ali to finansiranje nije do kraja razjašnjeno. Novca za tu namjenu je sve manje, što najviše pogađa majke i djecu.
U bolnici u Tanajelu se liječe izbjegle Sirijke u drugom stanju i novorođenčad. S oko 700 pacijentkinja i oko 500 porođaja mjesečno, ovo je jedna od najfrekventnijih bolnica u dolini Beka. Većina trudnoća je s komplikacijama, prije svega zbog uvjeta u kojima žene žive.
Smrtnost je šest posto
Dr. Shady Bader, direktor bolnice, kaže: “Većina njih je u lošem stanju. Nemaju novca, odjeće, hrane. Žive u šatorima i spavaju na podu. Dobijaju razne zaraze, jer nemaju vode i ne mogu se tuširati.”
U bolnici je trenutno na intenzivnoj njezi oko 50 prijevremeno rođenih beba. Mnoge od njih su u teškom stanju. Neke rođene i dva i po mjeseca prije termina. Smrtnost je šest posto.
Dr. Ali Halabavi, pedijatar, kaže: “Pojedine bebe se rađaju s hidrocefalusom, s velikim deformacijama. Druge se rađaju sa srčanim oboljenjima, s bakterijskim infekcijama. Sve što se dešava u Siriji, medicinski gledano, sigurno utječe na komplikacije kod majki i beba.”
Ghazalina kćerka rođena je s Daunovim sindromom. Ima godinu i po dana i teško oboljenje srca.
“Otkad je rođena pokušavam je liječiti, ali niko neće da joj liječi srce. Dovedem je u bolnicu da je operiraju, oni mi jednom kažu da ima visoku temperaturu i da ne mogu, a drugi put mi kažu da je premala”, objašnjava Ghazal.
Dug koji sirijske izbjeglice i libansko Ministarstvo zdravlja imaju prema bolnici u Tanajelu je oko tri miliona dolara. Dalji rad bolnice sve više je upitan.
Vladimir Bobetić, reporter, Al Jazeere, izvještava iz Tanajela: “Dok se većina izbeglih Sirijaca leči u ovakvim medicinskim centrima, nedaleko odavde, uz samu granicu sa Sirijom, nalaze se i specijalizovane bolnice u kojima se leče oni koji su ranjeni tokom borbi u Siriji.”
Lokacija ovog rehabilitacionog centra je tajna. S teškim povredama, poslije ukazane pomoći u poljskim bolnicama u Siriji, pacijenti su prebačeni u Liban. Borave ilegalno. Među pacijentima ima i civila i boraca, a većina čeka na dodatne operacije.
Dr Haytham smatra: “Cijene operacija su nerazumno visoke. Najjeftinija je 2.000 dolara, što je za nas previše. Imamo 30 pacijenata koji čekaju na operaciju. Kada bi sirijski doktori radili operacije, troškovi bi bili manji. Oni imaju znanje, ali im Liban ne dozvoljava da rade.”
Saed ima 19 godina. Bio je srednjoškolac kada je izgubio lijevu nogu.
“Eksplodirao je automobil. Sljedeće čega se sjećam je da sam se probudio poslije deset sati s amputiranom nogom. Vidite u kakvom sam stanju. Dobri ljudi pomogli su nam da ovdje dođemo.”
Želi se vratiti u borbu
Abu Jaffer je bio borac Slobodne sirijske vojske. Ranjen je u raketnom napadu.
“Bili smo u području Homsa, koje je napao Hezbollah. Prijatelji i ja pokušali smo ih zaustavitio. Pružali smo otpor koliko smo mogli. Mene i mog prijatelja pogodila je raketa. Ranjen sam u nogu. Pogodio me je veliki komad šrapnela. Ja sam preživio. Moj prijatelj je raznijet i postao je mučenik.”
Želi se vratiti u borbu i, kako kaže, i sam postati mučenik. Kuda će Jaffer i ostali pacijenti otići poslije liječenja, nepoznanica je i za ljekare. Protokol koji su dobili obavezuje ih da to pitanje ne postavljaju.
Izvor: Al Jazeera