Težak život mladih izbjeglica u Turskoj

Mnogo je mladih Sirijaca, zbog događanja u njihovoj zemlji, moralo mijenjati svoje životne planove i traži način da prežive.

Oni koji su izbjegli, najčešće nisu mogli nastaviti školovanje i teško dolaze do bilo kakvog posla.

Zbog toga, većina njih još planira povratak u svoju zemlju.

Ala Aldin, Mustafa, Muhamed i Ahmed…Sirijci su i prijatelji koji trenutno žive u izbjegličkom kampu Kilis, na samoj granici. 

Bijeg od svakodnevice

Ponekad iz kampa odlaze u obližnji gradić, lokalnim autobusom, za koji karta stoji tridesetak eurocenti ili jednu tursku liru, često nedostižnu.

Prilika je to da se odmaknu od svakodnevice, razgovaraju, pokušavaju pomoći jedan drugom.

Dvadesetpetogodišnjak Ala Aldin Alnajjar iz Halepa, nekada odličan student engleskog jezika, morao je pred sam kraj studija prekinuti školovanje.

U kampu, u Kilisu, besplatno podučava djecu. Ponekada kao prevodioc zaradi mjesečno oko stotinjak eura. Ovo je, kaže, životarenje. 

“Neki su zadovoljni situacijom. Kažu, ‘našli smo posao, ostat ćemo ovdje’. U redu je poboljšati život, obrazovanje, no za nas je najvažnije vratiti se u Siriju, dočekati pad Assadovog režima i izgraditi novu zemlju”, kaže Ala Aldin.

Planovi za budućnost

Dvadesetpetogodišnji Mustafa Esbiro iz Idliba u Siriji se bavio ovčarstvom. U Turskoj nema nikakvog posla.

I zbog toga je odlučio da prijateljstvo sa Ala Aldinom iskoristi za učenje engleskog jezika.

“Mogu raditi bilo što, samo da bih zaradio barem malo novca. Želim posao bolji nego što sam imao u Siriji. Jer Sirija je uništena ratom.Trebat će više od 20 godina za njenu obnovu. Zato učim engleski da bih bio sposoban da nađem nešto bolje”, kaže Mustafa.

Devetnaestogodišnji Muhammed Sheikh Ali još kao dječak radio je posao ličioca u Siriji i za to dobivao osam do 10 eura tjedno.

Sada bi rado radio i besplatno da, kako kaže, ne zaboravi vještine zanata, ali posla nema.
 
“Koristim svoje vrijeme da učim sve što mogu. Rado igram nogomet, to je moj hobi. Ali, razmišljam i da se vratim u Siriju, da se priključim Slobodnoj vojsci Sirije. To je otprilike to. A moja je želja da u budućnosti budem učitelj”, kaže Muhammed, izbjeglica iz Latakije.

Najmlađi među njima, Ahmed Bustani iz Halepa, najstidljiviji je. Uglavnom šuti i smiješi se. Završava srednju školu i intenzivno uči turski jezik.

Odlučio je svoje znanje podijeliti s nama i na turskom nam kaže: “Radio sam u bolnici, kao volonter, pomagao sirijskim izbjeglicama. No, trenutačno idem u školu”.

Razmišljali su i o odlasku na Zapad. No, za tako nešto potrebno je najmanje nedostižnih 10. 000 dolara.

Rasprave o politici

Često raspravljaju i o politici. Mustafa je simpatizer Islamske države Irak i Levanta, Ala Aldin Slobodne vojske Sirije, dvije suprotstavljene opozicijske skupine.

No, to im ne smeta da budu najbolji prijatelji s turske strane granice. Samo nekoliko stotina metara dalje, njihovo bi prijateljstvo bilo teško ostvarivo.

“Sva četvorica pokušavaju svoj život u Turskoj učiniti što je moguće boljim. No, iako je entuzijazma sve manje, nikada nisu prestali razmišljati o povratku u Siriju”, javlja reporter Al Jazeere Adnan Rondić s tursko-sirijske granice.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Specijalni izaslanik UN-a Brahimi odvojeno se sastao s predstavnicima vlasti i opozicije uoči nastavka mirovnih pregovora u Montreuxu.

Published On 23 Jan 2014
Više iz rubrike TEME
POPULARNO