Cijela BiH ima samo dva psa vodiča slijepih

U svijetu oko 15 posto slijepih živi sa psima vodičima, a sloboda koju im pružaju ne može se porediti ni sa čim.

Uprkos tome, ove životinje i dalje su rijetkost u regiji, a u Bosni i Hercegovini, od blizu 10.000 slijepih osoba – samo dvoje imaju psa vodiča.

Al Jazeerina ekipa posjetila je Violetu Pećić u Derventi kojoj put do posla više nije problem, jer sve prepreke lako zaobilazi zajedno s Lijom koja je ujedno i njen prijatelj, vodič, ali i njene oči već pet godina.

„Lija mi omogućava da se samostalno krećem, da osjetim šta je to biti nezavistan, planirati svoje vrijeme, ne zavisiti od toga da li neko u određenom trenutku može ili ne da dođe po mene“, kaže Violeta.

Zajedno s Lijom odlazi na posao – u Školu za slijepu i slabovidnu djecu u Derventi, gdje Violeta predaje muzičko obrazovanje. I Lija je na svakom školskom času i strpljivo čeka kraj radnog vremena.

Kad bi mogla da govori, Lija bi se vjerovatno žalila na ljude koji ih ne puštaju u prodavnice i restorane, ali i na puteve u Derventi.

„Kad padne kiša, nas dvije nismo mogle da hodamo, odnosno jesmo, ali bismo na posao stigle prljave. Drugi problem su psi lutalice“, žali se Violeta.

Psi vodiči mogu u javni prijevoz

Psi lutalice problem su i 200 kilometara dalje – u Sarajevu u kojem pravnih prepreka, međutim, nema.

Al Jazeerina reporterka Nataša Krstin navodi kako, za razliku od Republike Srpske, u Federaciji BiH postoji Zakon o kretanju slijepih osoba uz pomoć psa vodiča.

„Psu vodiču dozvoljeno je da uđe u javni prevoz. Karta za njega nije neophodna, a dozvoljen im je pristup i zdravstvenim ustanovama, bankama, poštama, pozorištu i drugim javnim objektima“, javlja Nataša Krstin.

Uprkos svemu, slijepi se u Federaciji BiH orijentišu najčešće uz pomoć bijelog štapa.

Vedin Hajduković je jedan od njih i na putu do biblioteke, koju redovno posjećuje, štap mu pomaže da otkrije niske prepreke, ali za one više, poput parkiranih vozila ili stubova, on nije dovoljan.

Ipak, Vedin ne želi psa vodiča jer kaže kako su oni „velika prednost, ali i velika obaveza.“

Psi vodiči koštaju mnogo, pa u zavisnosti od dužine obuke, njihova cijena iznosi i do 14.000 eura, što po pravilu pokrivaju donatori.

U cijeloj regiji obučavaju ih jedino u Hrvatskoj.

Centar za obuku pasa u Konjicu

I u Bosni i Hercegovini do sada je obučeno više od 300 radnih pasa, ali ne sa zadatkom da pomažu slijepima, nego da pronalaze mine, narkotike i spašavaju ljude.

Centar za obuku pasa u Konjicu, koji postoji već 10 godina, mogao bi lako početi da obučava i pse vodiče, ali za to do sada, kažu, nisu imali zahtjeva.

„Prvenstveno bi morali imati zahtjev konkretne institucije, donatora i sa našim zdravstvenim organizacijama bismo morali napraviti spisak ljudi kojima su takvi psi neophodni“, kaže Nermin Hadžimujagić iz Centra za obuku pasa.

Lijin radni vijek je pri kraju i kada se penzioniše, cijela Bosna i Hercegovina imaće samo jednog psa vodiča.

No, ne mora da bude tako, jer ako se pronađe politička volja i novac, nove generacije mogle bi da vode samostalnije živote.

Izvor: Al Jazeera