Prosjačenje – preživljavanje ili biznis

Prosjaci su postali gotovo nezaobilazna slika većine gradova na Balkanu. I dok dio njih na taj način preživljava, drugi su od prošnje napravili unosan biznis.

I u jednom i u drugom slučaju, država ne uspijeva da riješi problem, javlja iz Sarajeva reporterka Al Jazeere Milica Marinović.

Već više od godinu Mirjana Šurkić živi na ulici, napuštena, bolesna, od milostinje drugih.

Prosi u centru grada, a kaže da zatim ide odspavati u garažu, pa će nastaviti prositi do kasno u noć, dok rade ugostiteljski objekti.
“Četiri marke sam već dobila, meni je to veliko”, kaže ona.

Prekršaj, ali bez naplate

Prosjačenje je posljednjih godina postalo i unosan biznis, čija su žrtva najčešće djeca.

“Ko i kako organizuje prosjačenje u Sarajevu samo se pretpostavlja. I dok priče o grupama prosjaka sa djecom koja zarađuju na hiljade eura svojim gazdama čekaju potvrdu ili intervenciju nadležnih institucija,  prosjaci sa kojima smo razgovarali tvrde da za mjesec zarade preko 300 eura. To je skoro iznos prosječne plate u Bosni i Hercegovini”, javlja Marinović.

Najčešće prose Romi. “Šta će nam policija? Ko benda policiju? Ma ne može policija izaći na kraj s Ciganima”, kaže prosjakinja Mirsada Osmanović.

Po zakonu, prosjačenje je prekršaj. Novčane kazne koje se rijetko naplate kreću se od 150 do 600 eura. Ove godine kažnjeno je 1.099, prošle 1.701 a pretprošle preko 2.500 osoba.

“Mi nemamo baš velike mogućnosti. Osim prekršajnog naloga i naloga za prekršajni postupak mi nemamo zakonom predviđenu mogućnost da fizički sklonimo prosjaka sa ulice”, kaže Irfan Nefić iz MUP-a Kantona Sarajevo.

Prosjaci iz drugih gradova

Ništa veće ovlasti nemaju ni socijalne službe. Maloljetnici uhvaćeni u prosjačenju šalju se u dnevni centar kako bi se barem na kratko makli sa ulice.

“Usluge koje njima ova služba pruža tiču se zadovoljavanja higijenskih potreba, prehrambenih, za djecu koja idu u školu, radimo zadaću sa njima. Služba radi na principu dobrovoljnosti – djeca dolaze kada žele, odlaze kada žele i zadržavaju se koliko žele”, kaže Mirela Perojević iz Službe za prevenciju, prihvat i zaštitu djece u riziku.

U Sarajevu su, pored ovdašnjih prisutni i prosjaci iz drugih kantona, drugog entiteta, ali i Srbije i Kosova. Što ne čudi, Sarajlije, ali i turisti, uglavnom su darežljivi.

Sarajka Vera kaže da ako ima sitnoga, daje novac bilo kom prosjaku.
“To su u stvari lažni prosjaci … ima i pravih, ali oni su stvarno rijetkost”, smatra njen sugrađanin Džemal.

Za razliku od prekršajnog, organizovano prosjačenje je krivično djelo. Međutim, kako tvrde u policiji, zbog nedostatka dokaza Kanton Sarajevo posljednjih godina ne bilježi puno ovakvih slučajeva.

Izvor: Al Jazeera