Egipćani posao traže u inostranstvu

Mnogi ljudi u južnom Egiptu bore se sastaviti kraj s krajem. Kako bi zaradili dovoljno novca za izdržavanje porodica, muškarci odlaze u inostranstvo u potrazi za poslom.

To je najčešće jedini spas od ekonomske i političke neizvjesnosti u Egiptu tokom posljednjih nekoliko godina, javlja reporterka Al Jazeere Anita McNaught.

Zein Ahmed je zemljoradnik na jugu Egipta. Zemlju na životu ovdje održavaju kanali za navodnjavanje.

Nekoliko hektara hrani 20 članova porodice – rijetko mu preostane nešto za prodaju. Ali ova zajednica, kao i mnoge druge, ima drugi izvozni proizvod – ljude.

Bolja budućnost

Pitali smo koliko ih odlazi na rad u inostranstvo.

“Sto posto”, kaže Ahmed.”Kad bismo svi mogli zajedno otići, učinili bismo to!”

Sva njegova braća rade u zemljama Zaljeva, dok njegovi rođaci godinama rade u Saudijskoj Arabiji.

“Mladi muškarci se žele oženiti i imati kuću. Ne žele ostati i živjeti u porodičnoj, već biti neovisni i imati bolju budućnost”, kaže Zein.

Muhamed Fuad je našao posao kao vozač u Saudijskoj Arabiji. Sada se želi oženiti. Također, želja mu je i da ima sopstveno auto. Računica je jednostavna: “Kad bih ostao ovdje, trebalo bi mi 10-15 godina da kupim auto. Tamo će mi trebati godina ili dvije. Ovdje nema ničega, a plate u fabrikama su veoma niske”, pojašnjava on.

Ovdje nije riječ o punom stomaku, već o napretku. Sedam sati vožnje od Kaira, nalazi se drugi svijet.

Dugogodišnja praksa

“Ove zajednice izvoze svoje muškarce u Zaljev već toliko dugo, da je to postalo norma. Svi su zadovoljni ovim običajem. Ali ono što je važnije, takav običaj ove zajednice čine nezavisnim od ekonomskih i političkih turbulencija na sjeveru zemlje”, javlja McNaugt iz sela Hawawish.

“Na sjeveru Egipta ponekad ima problema. Ali ovdje u Gornjem Egiptu, mi ih nemamo”, kaže građevinski radnik Hamada.

“Ljudi su tužni zbog situacije u zemlji. Niko ne želi ovo što se događa. Želimo da se vrati sigurnost i da se život vrati u normalu”, navodi Zein Ahmed.
“Žalosni smo zbog stanja na sjeveru Egipta. Želimo da naša zemlja bude najbolja, i da živimo u miru”, dodaje Hamada.

Izvoz radne snage – koji je počeo 70-ih, a tek tokom posljednjih nekoliko godina postao pravilo – ne obuhvata žene. One ostaju da rade kod kuće.
Osjećaj zajednice – ljudi i njihove životinje – vrlo je jak. Šta god se događalo u Kairu, ovaj region već ima svoj način preživljavanja.

Izvor: Al Jazeera