Vilfan: Ponosni sam ambasador Eurobasketa

Razgovarao: Mladen Obrenović

Petar Vilfan ponosni je vlasnik svjetskog zlata iz Manile 1978. godine, ali i svjetske bronce četiri godine kasnije te po jednog srebrnog i brončanog odličja s Eurobasketa. Igrao je za tri velika jugoslavenska kluba – Olimpiju, Jugoplastiku i Partizan, a u posljednjem od njih rekorder je po broju postignutih koševa u jednoj sezoni.

U jednom od najslavnijih sportskih kolektiva u bivšoj državi nastupao je rame uz rame s Ćosićem, Dalipagićem, Kićanovićem, Slavnićem i Delibašićem, a bio je i prvi kapetan slovenske košarkaške reprezentacije nakon osamostaljenja. Po odlasku u sportsku mirovinu postao je sportski komentator, otvorio je školu košarke te, zajedno s Ivom Daneuom i Radoslavom Nesterovićem, postao ambasador Eurobasketa 2013. u Sloveniji.

Za Al Jazeeru priča o prošlim vremenima, aktualnom trenutku slovenske i regionalne košarke, ali i otkriva tajnu za koga će, osim svoje Slovenije, navijati ovog rujna na slovenskim košarkaškim terenima.

Al Jazeera: Slovenija je dobila priliku biti domaćin najveće smotre europske košarke. Koliko košarka i Eurobasket znače Sloveniji?

Vilfan: Za sve, ne samo za nas koji se bavimo košarkom, koji su nekad igrali košarku i još uvijek ostali u tom sportu, nego za cijelu Sloveniju, to je velika i značajna stvar, jer je Eurobasket najveće takmičenje koje Slovenija uopće može organizirati. Nemamo infrastrukturu da organiziramo fudbalsko ili atletsko prvenstvo, nemamo ni dovoljno bazena za europsko ili svjetsko prvenstvo u plivanju, ali jedno ovako ogromno takmičenje koje će se odvijati u našoj maloj zemlji ipak imamo mogućnosti. U uvjetima kakve imamo, bili smo i ostali jako ponosno kad smo dobili to prvenstvo.

Al Jazeera: Dobili ste i značajnu, ali i časnu ulogu – biti ambasador Eurobasketa, zajedno s Daneuom i Nesterovićem. Što znači ta uloga i jeste li pozavršavali svoje obveze?

Vilfan: Nas trojica smo ambasadori Eurobasketa i posljednju godinu aktivno sudjelujemo u svim događanjima oko Prvenstva. Uglavnom putujemo, pojavljujemo se na raznim mjestima, sudjelujemo u akcijama na kojima se promovira Prvenstvo, idemo po gradovima u kojima će se igrati – Jesenicama, Celju, Ljubljani i Kopru. Stvarno imamo posla, naročito posljednjih dana.

U Jugoslaviji se igrala strašna košarka

Al Jazeera: Čovjek ste koji je na košarkaškim terenima i oko njih vrlo poznat. Iako ne želim biti nostalgičan, molim Vas da podsjetite na sve ono što je obilježilo Vašu karijeru – od zlata iz Manile do reprezentativnih nastupa za samostalnu Sloveniju, pa i nekih klupskih rekorda.

Vilfan: Vrlo sam ponosan na svoju karijeru i na razdoblje kad sam igrao za jugoslavensku reprezentaciju. To je trajalo skoro 10 godina i u tom sam razdoblju postao i svjetski prvak. Postigao sam ono što svaki dječak, kad se počne baviti sportom, u mom primjeru košarkom, želi da mu se jednog dana i obistini. Ono je bila strašna košarka, ono su bile strašne reprezentacije, vrlo kvalitetne. To su bili timovi koji su bili među najboljima u Europi i svijetu. Igrao sam i za slovensku reprezentaciju i bio prvi kapiten reprezentacije kad se Slovenija osamostalila. Doista jeste posebna čast biti prvi kapiten. Igrao sam širom Jugoslavije i svugdje sam imao i još uvijek imam prijatelje – u Beogradu, Skoplju, Splitu, a posebno u Sarajevu, gdje sam provodio divne dane i, na kraju krajeva, tamo služio i vojsku, tako da su meni, a to vidim da je tako, vrata svugdje širom otvorena.

Al Jazeera: Čovjek ste od košarke, imate bogato sportsko iskustvo, a već ste dva desetljeća i sportski komentator. Pratite slovensku i druge reprezentacije iz regije. Gdje su one danas?

Vilfan: Kad se raspala, kako se već raspala bivša Jugoslavija, govorilo se kako će košarka u pojedinim zemljama propasti. Naročito se govorilo za Sloveniju kako košarka neće imati šanse, jer nas je bilo malo. Istina, bilo je malo slovenskih igrača u tim bivšim reprezentacijama. Međutim, nije se dogodilo da je slovenska košarka propala. Dogodilo se baš suprotno i u Sloveniji se igra kvalitetna, čak vrhunska košarka.

Najneizvjesnija skupina u Jesenicama

Al Jazeera: Kakve su šanse Slovenije, a kakve ostalih regionalnih reprezentacija na ovom Eurobasketu?

Vilfan: Slovenska reprezentacija je takva kakva jest – oslabljena, nema nekih vrlo značajnih igrača, poput Erazma Lorbeka i Bene Udriha i jasno je da će se to odraziti na igru naše reprezentacije. Kad bi prvenstvo bilo u nekoj drugoj zemlji, a ne u Sloveniji, vrlo malo bi bilo onih koji bi govorili da je Slovenija kandidat i za medalju. Međutim, kad igraš pred svojom publikom, tu su dodatni motivi i dodatna želja, pa sam uvjeren da će Slovenija, naročito uz veliku borbenost i motivaciju napraviti dobar rezultat. Što je to dobar rezultat, vrlo je teško reći, no jasno je kako bih volio da to bude borba za medalje.

Kad su ostale reprezentacije s ovih prostora u pitanju, u Jesenicama gostuje strašna grupa. Kad Makedoniji, Crnoj Gori, BiH i Srbiji dodaš još i Litvu i Latviju, dobiješ grupu koja je možda najjača i najinteresantnija u prvom dijelu takmičenja. Svatko može dobiti svakoga i tu nema nikoga tko bi mogao reći – završit će ovako ili onako, ovaj će dobiti ovoga ili onoga

Takva košarka igra se i u svim ostalim državama koje su nastale iz Jugoslavije i ovo prvenstvo je za mene posebno značajno, jer će tu biti Slovenija, Hrvatska, Bosne i Hercegovina, Crna Gora, Srbija i Makedonija, što samo potvrđuje kakvu smo košarku nekad igrali.

Škola košarka ‘Peter Vilfan’

Al Jazeera: Pokrenuli ste školu košarke, koja nosi Vaše ime, i koja dječacima i djevojčicama pruža priliku da i oni jednom krenu stazama slave ne samo Vilfana, nego i drugih košarkaša Slovenije. Koliko su takve škole važne za razvoj košarke?

Vilfan: To je još jedna stvar na koju sam vrlo ponosan, ove smo godine imali 20, jubilarni kamp u Strunjanu, na slovenskoj obali Jadranskog mora. Dakle, 20 godina postoji taj kamp i ove smo godine imali 240 dječaka i djevojčica koji su došli u taj kamp. Govorim taj broj jer je u ovoj krizi, koja se i u Sloveniji osjeća vrlo jako, to impozantna brojka. Rad s tim mladim ljudima, s tim klincima i klinkama kako ih zovem, nešto je najljepše što čovjek može raditi. Oni su pošteni, oni kažu što misle, a meni je to uvijek nešto značilo u životu. Oni još uvijek uživaju u košarci, oni su zadovoljni kad završi trening ili kad završi utakmica i to je ono što je bitno u sportu.

Al Jazeera: Kad govorite o mladim ljudima, logičnim se nameće pitanje – koliko je na Vas utjecalo Svjetsko prvenstvo u Ljubljani 1970. godine, koliko na jednog dječaka kojeg danas učite prvim košarkaškim koracima može značiti Eurobasket?

Vilfan: Kad je 1970. godine bilo SP u Ljubljani, moram priznati da nisam gledao nijednu utakmicu uživo. Bilo je to i teško, jer kod kuće nismo imali televizor, pa nisam mogao ni gledati, a kamoli da me netko vozi iz Maribora do Ljubljane. To nije dolazilo u obzir. Ipak, počeo sam igrati košarku baš zbog tog prvenstva, jer se toliko pričalo o njemu dok je trajalo, kad je završilo, kad se osvojila ta zlatna medalja, pa je ta priča došla u svaki grad, svako selo, do svakog dječaka kojega je malo interesirao sport. Zaista sam zbog toga počeo trenirati i igrati košarku. Slično će, vjerujem, napraviti za košarku u Sloveniji i Eurobasket, jer ovdje mnogo, mnogo dječaka i djevojčica igra košarku, i to od šeste-sedme godine nadalje. U Sloveniji je to dosta dobro organizirano. Puno školâ košarke ima, i u klubovima se dosta radi s tim najmlađima, pa bi Eurobasket mogao izazvati pravi “boom” u Sloveniji, naročito ako Slovenija dođe do četvrtfinala, a da ne govorim o tome ako uđe u borbu za medalje.

Al Jazeera: Na kraju, najosobnije pitanje od svih – hoće li Vam, budući da je Vaša kćer Anja udana za jednog od najboljih makedonskih igrača Vladu Ilievskog, na Eurobasketu srce kucati i za Makedoniju?

Vilfan: Svi me to pitaju i odgovaram – normalno. Moj zet igra za Makedoniju i oni su u Litvi, na posljednjem Eurobasketu, bili tako veliko iznenađenje, pokazali su kako se može igrati košarka kad igraš slobodno, kad se jednostavno pojaviš i igraš se košarke. Oni su se košarke igrali, uživali su u tome i napravili dobar rezultat. Jasno je da ću navijati za Sloveniju, bio sam prvi kapetan slovenske reprezentacije, jer je to moja reprezentacija, ali odmah iza toga bit će, a to je jasno, makedonska reprezentacija.

Izvor: Al Jazeera