Očajno stanje istočnoevropskog nogometa
Nogometaši u nekoliko istočnoevropskih država bore se protiv bizarne situacije u kojoj se smatraju samozaposlenim i moraju platiti poreze i doprinose državi, iako ih klubovi ne plaćaju, kažu iz Svjetskog sindikata nogometaša FIFPro.
Igrači u ovoj regiji i dalje teško bivaju isplaćeni na vrijeme, čime postaju lake mete za one koje žele namještati utakmice, kazao je jedan od čelnika FIFProa u intervjuu za agenciju Reuters.
“U nekim slučajevima jedini koji na vrijeme plaćaju su oni koji traže namještanje”, rekao je član odbora svjetskog sindikata Dejan Stefanović.
“Čuo sam za igrače koji su bili toliko očajni da su telefonom zvali ljude koji su se bavili namještanjem utakmica i pitali da li treba namjestiti neki meč.”
Kako nogometaš, koji igra timski sport, može biti samouposlen? To zvuči kao situacija da, kada ima slobodnog vremena, onda može igrati za neki drugi tim.
Stefanović je govorio na marginama turnira na kojem su igrali igrači kojima su istekli ugovori iz Švicarske, Bugarske, Grčke, Slovenije i Srbije. Ovakva takmičenja se svakog ljeta organiziraju svakog ljeta širom Evrope.
Slučaj iz Slovenije
Istakao je kako bi većina nogometaša na turniru veoma rado prihvatila mjesečnu platu od 3.000 eura kada bi im se javio neki novi klub, dok je ta cifra prije tri godine iznosila 10.000 eura.
No, čak i ukoliko nađu novi klub, problemi za nogometaše sa istoka Evrope tek počinju, upozorava Stefanović.
Stefanović, koji je pomagao tokom pripreme FIFProove Crne knjige, u kojoj su dokumentirani najteži slučajevi zlostavljanja i maltretiranja nogometaša u Istočnoj Evropi, rekao je kako je jedan Slovenac sa turnira pokušao napustiti posljednji klub, jer platu nije primio pet mjeseci.
“Iako ga nisu plaćali, iz kluba su tražili da plati raskid ugovora od 400.000 eura, a plata mu je iznosila samo 800 eura mjesečno”, objasnio je Stefanović, prvi čovjek Sindikata nogometaša Slovenije SPINS.
Rekao bih djeci da zaborave sve ovo i, ukoliko se odluče da treniraju, da uče, studiraju i imaju alternativu. Svako želi ispuniti dječački san, no ovo je kao lutrija. Nadaju se da će dobiti nešto, igrati u Ligi prvaka, reprezentaciji, no na kraju sve se okonča razvodima brakova i radom u polju i usjevima kako bi se preživjelo.
Hrvatska, Slovačka, Slovenija i Češka koriste sistem u kojem se nogometaši tretiraju kao samouposleni i oni su sami odgovorni za plaćanje socijalnih doprinosa i poreza, navode iz FIFProa.
“To zvuči, zaista, nevjerovatno, no igrač mora platiti porez i doprinose za socijalnu zaštitu i penziju, pa čak i kada mu klub ne daje platu”, dodaje Stefanović.
“Prihodi se računaju na osnovu formulara koji ispuni igrač i pošalje klubu. Nije uopće bitno da li on dobija novac i kako. Kako nogometaš, koji igra timski sport, može biti samouposlen? To zvuči kao situacija da, kada ima slobodnog vremena, onda može igrati za neki drugi tim.”
Teško u Hrvatskoj
Istakao je kako je ovaj način rada posebno izražen u Hrvatskoj, gdje su klubovi u nevjerovatno teškom stanju.
U izvještaju FIFProa od juna se navodi kako samo pet od 12 hrvatskih prvoligaša na vrijeme isplaćuje igrače, a prosječno kašnjenje iznosi šest mjeseci.
Studija hrvatskog sindikata pokazuje kako bi 83 posto ispitanih igrača voljelo imati nižu platu, a da ima status regularnog uposlenika, dok njih 43 posto ističe kako je “veoma teško” platiti sve svakodnevne potrebe.
Stefanović kaže kako su sami počeci karijera teški, jer se od roditelja očekuje da plate opremu, kao i članarinu klubovima za treniranje.
“I pored toga, klubovi i dalje žele donacije kako bi trenirali mlađe kategorije.”
Njegov savjet mladima je da traže drugu profesiju.
“Rekao bih djeci da zaborave sve ovo i, ukoliko se odluče da treniraju, da uče, studiraju i imaju alternativu. Svako želi ispuniti dječački san, no ovo je kao lutrija. Nadaju se da će dobiti nešto, igrati u Ligi prvaka, reprezentaciji, no na kraju sve se okonča razvodima brakova i radom u polju i usjevima kako bi se preživjelo.”
Izvor: Agencije