Bugarski protesti – promjene ili samo kafa

Piše: Metodi Metodijev

Uprkos ljetnim vrućinama, protesti u Bugarskoj ne jenjavaju. Razlog za njihov početak prije više od mjesec dana je bio izbor kontroverznog bugarskog biznismena izabranog za poslanika iz redova turske stranke  Pokret za prava i slobodu (na bugarskom DPS) Deljana Peeevskog.

Od tada pa do danas u centru Sofije, ali i u drugim većim bugarskim gradovima, skupljaju se nezadovoljni građani, koji protestiraju protiv svih političkih struktura u Bugarskoj bez obzira iz koje opcije dolaze, oglašavaju se protiv korupcije, skupoće, protiv lošeg životnog standarda…

Sredinom sedmice nekoliko desetina prosvjednika pokušalo je “zatvoriti” gotovo cijelu Sofiju, ali se ipak običnom građaninu učinilo da ti prosvjednici nisu bili oni “pravi”, koji dolaze na večernje proteste svakog dana od 18.30 sati ispred zgrade Vlade Bugarske u centru Sofije.

Nije ni važno da li je i ko je priznao njih i njihov ralog prosvjeda, jer svako se može nazvati kako on želi. Na kraju krajeva, Bugarska je demokratska zemlja, članica Evropske unije.

Istog dana jedan se čovjek ponovo pokušao  samozapaliti u “gnijezdu protesta”, na Orlovom mostu u centru Sofije, odakle su krenuli prvi protesti u februaru ove godine.

Srećom, policija je uspješno spriječila taj pokušaj, ali i ovaj događaj govori da su obični ljudi sve više razočarani i umorni od začaranog kruga u kome preživljavaju i iz koga ne vide izlaz, bar u doglednom periodu.

Jeftini vrtuljak

Osim mitingovanja, dio bugarskih prosvjednika svakog jutra i večeri pije kafu ispred zgrade Vlade, uz poruku: “Kafa je od nas, a ostavka od vas.” Za razliku od prosvjeda u februaru, za sada nema sukoba između prosvjednika i policije. Ljudi čak dolaze na trg sa djecomu u kolicima i mirno izražavaju svoje neslaganje s onim šta se dešava u Bugarskoj. A onoga što im smeta i s čime se ne slaže je jako mnogo.

Generalno, ljudi trebaju i žele promjene. Ljudi hoće bolji život, traže i trebaju stabilnost i sve što je pozitivno, jer u ovom trenutku sve to nedostaje građanima Bugarske.

Objektivno, međutim, određena skupina prosvjednika na sredini trga, koji se svake noći već 35 dana okupljaju, ustvari, nemaju konstruktivnih zahtjeva, niti postoji ujednačenost šta zaista žele. Stiče se utisak da kod mnogih prosvjednika postoji jedino želja za uništavanjem.

Zapravo, samo uopćene parole tipa “Ostavka” neće ništa promijeniti. Ako se nešto snažno želi, onda se mora znati i smisliti naredni korak, ono što će uslijediti nakon te tražene i, eventualne, ostavke.

U suprotnom, situacija postaje jeftiniji vrtuljak – ukloniti one koji su na vlasti, pa onda nastojati skloniti one koji ih nasljeđuju, pa onda opet rotirati… Razni slogani i pjesmice na prosvjedima često su nejasni, “mutni”, bez svrhe i razloga.

Red je na Vladu

Paralelno s prosvjedima, organiziraju se i kontaprosvjedi. Ali, što je dobro, ova dva događanja održavaju se daleko jedan od drugog. Kontraprosvjednici su također brojni i njihovo mjesto okupljnja je trg ispred Nacionalne kulturne dvorane, oko dva kilometara daleko od zgrade Vlade.

Kontraprosvjednici insistiraju da se da šansa Vladi premijera Plamena Orešarskog, uprkos greškama na početku mandata. I na ovom trgu skupljaju potpise podrške, govore poznate i manje poznate javne ličnosti… Ali, srećom, na ovim okupljanjima nema nereda, prosvjedi su uglavnom mirni i policija ne intervenira, bar za sada.

Do kada u Bugarskoj neće biti mira i do kada će ovdašnja javnost ostati nervozna i zbunjena, očekujući da se desi nešto novo, pitanje je na koje je jako teško, gotovo nemoguće dati odgovor. Za sada je sve u rukama premijera Orešarskog i njegovog kabineta.

Krajnje je vrijeme da neko, a to bi, prije svih, trebala učiniti vlast, odnosno aktuelna Vlada, preduzme značajne i konkretne korake i da se javnosti jasno kaže kakve su mjere i u kojim rokovima će biti poduzete i provedene.

Običnog građanina Bugarske ne zanimaju ljepi (ušminkani) ekonomski parametri makroekonomskog blagostanja države. Njega zanima šta će staviti na stol, koliko će dobiti za svoj rad, da li će biti posla, hoće li konačno doći kraj svakodnevnim poskupljenjima…

Ako u narednih nekoliko dana, najviše sedmica, nova Vlada Bugarske ne uradi nešto u tom pravcu, prosvjedi neće jenjavati, nego će postati sve masovniji i glasniji. Mnogi se plaše i agresivniji i nasilniji.

Sada je red na premijera Orešarskog i njegovu Vladu i odgovor na pitanje mogu li odgovoriti na teške izazove pred kojim se nalaze i oni i cijelo bugarsko društvo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera