Od vlasti JMBG, od građana solidarnost

Piše: Snježana Mulić-Softić

Dok je nešto manje od četiri milona bh. građana spavalo u toplim krevetima, njih dvadesetak probdjeli su noć sa srijede na četvrtak na platou pred zgradom institucija BiH, odlučni u namjeri da se ne miče dok vlast trajno ne riješi pitanje izdavanja jedinstvenih matičnih brojeva (JMBG) bebama rođenim nakon 12. februara ove godine.

Siti sajber podrške, lajkova, šerovanja i čestitki koje im je virtualna javnost uputila u znak “podrške” što su dan ranije, za svega nekoliko minuta, natjerali vlast da donese privremeno rješenje ovog problema, oni su zamotani u deke, u hladnoj sarajevskoj noći, sa mobitela odaslali poruku – da im građani više ne dodjeljuju palac dignut nagore, već da dođu i podrže ih.

Svoju ljutnju i neslaganje sa podrškom samo putem interneta ova mala grupa demostranata ispisala je i na svojim transparentima i to jednako oštro i britko kao što su izrazili i svoju ljutnju prema vlastima.

Od virtualne do stvarne podrške

I, zaista, oko 10 sati u četvrtak ova grupica građana dobila je pojačanje. Prvo je stigla policija, koje je u jednom momentu bilo više nego demonstranata.

Poredani kao fudbaleri u živom zidu policajci su stali na jednu, a demonstranti na drugu stranu.

Policajci nemaju pravo davati izjave dok su na zadatku i bez odobrenja, ali jedan se odvažio i na pitanje da li se slaže sa demonstrantima – odgovorio: “Ja sam s druge strane, ali samo fizički i hoću da kažem da se slažem sa svim što ovi ljudi traže, to je i moj problem. Ali, eto, stanje je takvo, oni će se boriti i za moja prava, za prava mog djeteta, a ja ću morat’ pazit’ da ne ugroze mir.”

A onda su počeli dolaziti i građani, uglavnom mlađi ljudi.

Među njima je i Denis Hadžić Gigo, student novinarstva iz Cazina.

“Dosta mi je više Facebook aktivizma. I sam sam do prije dva dana šarao po svom profilu i tako davao podršku, ali kada sam vidio da tromjesečna, teško oboljela djevojčica, ne može na liječenje u inostranstvo jer nema JMBG, odlučio sam doći ovdje i podržati građane”, kaže Denis.

Demostrantima su se uskoro obratile tri parlamentarne zastupnice, rekavši da su našle trajno rješenje, koje su sročili u prijedlog i obećale ga dati Parlamentu za zahtjevom za hitno usvajanje. Parlametarke nisu objasnile kako su u toku jedne noći uspjele naći rješenje za problem koji traje mjesecima, ali su tražile od žena koje demonstritaju da ih “kao majke, sadašnje i buduće, podrže”.

‘Nije uvijek lahko gledati odozgo’

Muhamed Bajrić iz Visokog, demonstrant koji nema djecu, niti ga problem sa jedinstvenim matičnim brojem direktno pogađa i koji je proveo hladnu noć pred zgradom Parlamenta, ostao je ravnodušan na ovo obraćanje.

“Bojim se da su ih poslali da nas umire, kako bismo se razišli. Daj Bože da bude kako su rekle”, kaže Muhamed.

“Čim vide narod oni nađu rješenje”, kaže Muhamed, pokazujući na prozore zgrade u kojoj je smještena državna vlast: “Vidite, nije nekad ni lahko gledati odozgo.”

On se, kao i većina demonstranata, slaže da je vlast privremeno rješenje donijela ne da bi građanima dala što im pripada, već iz straha za vlastite fotelje.

“Oni su jučer, samo što smo ovdje došli, izvjesili ‘bijelu zastavu’ i donijeli privremeno rješenje. Ali nisu ga donijeli zbog naroda, već zbog sebe, to je njihov strah da će ostati bez funkcije“, kaže Denis Hadžić.

On je na veliki transparent ispisao svoj jedinstveni matični broj i ponudio ga vlasti u zamjenu za broj neophodan nekom djetetu.

I glumac Feđa Štukan, kojem se na protestu pridružila supruga sa trogodišnjom kćerkom, slaže se sa Denisom: “Samo u dvije-tri minute vlast je donijela privremenu odluku, a nije nas bilo ni stotinjak. Šta nam to govori? Govori nam da je ovo jedinstvena prilika da građani shvate da imaju moć i da mogu mijenjati stvari.”

Ništa bez dramatičnog pritiska

Međutim, Štukan je razočaran što na protestu skoro da i nema roditelja čija djeca nemaju matični broj.

“Samo se u Sarajevu, od, tako da kažem, nemanja JMBG-a rodilo više od hiljadu djece, a ovdje sa nama su protestirala samo dva bračna para koja imaju bebe.”

Demostrantima se priključio i Namir Ibrahimović, profesor bosanskog jezika iz Sarajeva, koji je na protest došao sa suprugom i devetoipomjesečnom kćerkom.

“Moje dijete je rođeno prije problema sa jedinstvenim matičnim brojem, ali to nije razlog da zažmirim na to i kažem da me se ovo ne tiče. Ovo je problem svih građana BiH i svih nas se tiče“, kaže Ibrahimović.

Osim virtualne podrške, demonstranti kažu da druge podrške skoro nije ni bilo.

“Da, toliko imamo nevladinih organizacija, a nijedna se nije javila”, kaže jedan demonstrant.

Ipak, Srđan Dizdarević, predsjednik Helsinškog komiteta BiH, kaže da je Komitet slao pisma ministrima i Vladi, da su dobili odgovor, ali nikad adekvatan.

“Jasno je da političari ne razumiju argumente i da se ovdje odluke mogu donositi samo pod pritiskom. Ovdje samo dramatičan pritisak, dramatično dešavanje, može nešto promijeniti“, kaže predsjednik HK-a.

Okupljeni demonstranti u Sarajevu nisu mogli ne primijetiti da je na protestima skoro uvijek mali broj ljudi i da su to, kao po pravilu, uvijek ista lica.

A šta ako shvate?

Srđan Dizdarević misli da su tome donekle doprinijele posljedice rata.

“Ljudi ovdje su jednostavno otupili. Otupili su na bol i problem drugog, teško nam je na leđa prihvatiti nečiji problem i ponijeti ga”, kaže on.

Ipak, svi su svjesni da ono što su demonstranti postigli u srijedu neće možda biti moguće postići i u četvrtak, u petak, u bilo koji drugi dan, ukoliko svoj glas ne digne više ljudi.

“Sve dok se vlast stravično boji za svoj položaj od šačice ljudi lahko ćemo. Ali šta ćemo ako skontaju da im se stolica neće izmaći zbog naših nekoliko glasova i izignorišu nas?“, pita Sarajka Aida Helać.

Zato su demonstracije nastavljene u dva smjera: jedan je u smjeru vlasti od koje se traži rješenje pitanja JMBG-a, a drugi u smjeru javnosti od koje se traži da shvati da ona ima pravo na svoj glas i da je pritisak na vlast da nešto promijeni, također, njeno pravo. Ali i obaveza.

Izvor: Al Jazeera