Majka se prisjeća masakra na Tiananmenu

Roditelji Jinaga Jielana koji je poginuo na trgu Tiananmen 1989. godine (Al Jazeera)
Roditelji Jinaga Jielana koji je poginuo na trgu Tiananmen 1989. godine (Al Jazeera)

Piše: Rita Alvarez Tudela

Na 24. godišnjicu masakra na Tiananmenu univerzitetska profesorica u penziji Ding Zilin još zahtijeva da se pred lice pravde izvedu odgovorni za vojnu intervenciju nad prodemokratskim aktivistima u kojoj su u Pekingu poginule stotine, a možda i hiljade ljudi.

Ding je osnovala grupu aktivistica pod nazivom Majke s Tiananmena nakon što je njen sedamnaestogodišnji sin Jiang Jielan ubijen na trgu Tiananmen 1989. godine.

Ova grupa zahtijeva da novo rukvodstvo Kine ponovo ispita masakr od 4. juna te godine i da pronađe pravedno rješenje.

Iz kineske Vlade je rečeno da je vojna intervencija bila neophodna kako bi se ugušio “proturevolucionarni” bunt. Nikada nisu objavljeni podaci o broju žrtava.

Glasnogovornik kineskog ministra vanjskih poslova Hong Lei prošle sedmice je rekao da je Kina davno “došla do jasnog zaključka” o događajima od 4. juna 1989. godine.

Al Jazeera je razgovarala sa gospođom Ding prošle sedmice o novom vodstvu u Kini i njenim neispunjenim nadama da će pravda biti zadovoljena.

Al Jazeera: Šta se dogodilo Vašem sinu?

Ding Zilin: Imala sam osjećaj da bi mu se nešto moglo dogoditi i da bi mogao umrijeti. U to vrijeme je živio u studentskom domu. Bilo je mnogo kritičnih natpisa i vidjeli smo ljude koji su se zaputili prema centru grada, poput talasa. Bila sam preplašena, jer je bilo tako mnogo ljudi. Te noći 3. juna ustao je iz kreveta i rekao mi je da namjerava ići. Pokušala sam ga zaustaviti, ali on je bio odlučan da ide na Trg. Kada je otišao, plašila sam se da se neće vratiti. Ranije sam se plašila, ali od trenutka kada mi je sin poginuo moj bol i patnja nadmašili su moje strahove. Dvije godine nakon njegove smrti progovorila sam o masakru i nikada se više nisam plašila, a pogotovo se ne plašim sada. Neki novinari su me pitali može li vrijeme zaliječiti rane od gubitka sina. Ne može. Ja sam mu majka.

Al Jazeera: Da li ste ikada dobili neki odgovor na Vaše zahtjeve?

Ding Zillin: Nisam dobila nikakav odgovor.

Al Jazeera: Šta očekujete od nove kineske Vlade?

Ding Zillin: U februaru smo napisali otvoreno pismo novim liderima države, u kojem smo im na učtiv način kazali da se nadamo da će Kina krenuti u novom smjeru. Prošlo je dosta vremena i pomno pratimo sve nove izjave nove Vlade. Ne znamo šta se priča iza zatvorenih vrata. Mi samo vidimo ono što rade u javnosti. Zvanične izjave su me malo razočarale. Blizu smo potpunog gubitka nade. Nisu obećali nikakve reforme. Ukoliko ne olabave politiku, problem 4. juna neće biti riješen.

Al Jazeera: Mnoge članice grupe Majke s Tiananmena su preminule, a preostale stare. Plašite li se da ćete umrijeti prije nego odgovorne za masakr pozovu na odgovornost?

Ding Zillin: Postajemo starije i zdravstveno stanje nam se pogoršava. Od osnivanja do sada, preminule su 33 majke. Sada su žive 123 članice koje se potpisuju na otvorena pisma. Kada čujemo da je neka članica preminula znamo da imamo majku manje, ali to znači da imamo još jednog oca. Veoma smo odlučne. Vlasti žele da odgađaju rješenje problema dok sve ne umremo od starosti. Već smo napisale 36 otvorenih pisama, a nisu još nikada obratili pažnju na nas. Čekaju da majke i očevi s Tiananmena pomru.

Al Jazeera: Da li su Vas vlasti kontaktirale ove godine?

Ding Zillin: Još nisu, ali su u martu ove godine došli da mi kažu da se ne sastajem sa stranim novinarima i rekla sam im da je to nemoguće, da imam svoja prava. U aprilu 1991. godine, pred drugu godišnjicu sinove smrti, progovorila sam i osudila masakr od 4. juna i odgovorne, poput Li Penga i Deng Xiopinga. Otkrila sam javnosti ko je moj sin, kako je poginuo i koji su moji zahtjevi. Od tog trenutka su me počeli povređivati i kontrolirati. Kako uvijek, objašnjavam onima koji dođu da me intervjuiraju da je cijena koju sam platila jer sam progovorila o masakru bila je veoma visoka. Platila sam svojom slobodom, ali sam platila cijenu i u političkom smislu, u ekonomskom i u zdravstvenom pogledu. Zadržavali su me u pritvoru. Ranije sam predavala na fakultetu, ali su mi oduzeli status profesorice i oduzeli su mi moje diplomante. Prošlo je više od 20 godina. Jasno Vam je zašto ne mogu prihvatiti njihove uvjete i zašto ne mogu prestati.

Al Jazeera: Kakva je situacija u periodu nakon što ste progovorili?

Ding Zillin: Ranije sam više rizikovala, mnogo više nego sada. Prošlo je mnogo vremena i bila sam suočena sa brojnim opasnostima, ali donijela sam odluku i nema povratka. Imam pravo da izrazim svoje mišljenje i nisam prekršila nijedan zakon, koliko god oni tvrdili da jesam.

Al Jazeera: Šta ste im rekli?

Ding Zillin: Rekla sam im da ove godine planiram odati počast svom sinu i da se nadam da me neće spriječiti. Rekli su mi da je za moje zdravlje bolje da ne idem – 2010. sam se onesvijestila i oni su me doveli kući. Tako su mi rekli da bi bilo bolje da ne idem ove godine, jer će tamo biti mnogo stranih novinara. Ali ako odem tamo i umrem, jer sam lošeg zdravlja, umrijet ću na mjestu na kojem je poginuo moj sin, a to bi me učinilo sretnom. Ako mi se nešto desi taj dan, to je moja odgovornost. To nema nikakve veze s njima.

Od marta me nisu pokušavali kontaktirati i nisu me zvali. Prije su mi znali presjeći telefonske linije, ali sada su te metode sofisticiranije.

Al Jazeera: Plašite li se?

Ding Zillin: Nikada se nisam plašila. Iskreno da Vam kažem, prije 24 godine, kada su studenti, uključujući i neke moje studente, dospjeli na Trg 15. aprila, tada me bilo strah. Zašto sam se plašila? Zato što sam mnogo godina živjela u komunističkom režimu, od 1949. kada sam bila trinaestogodišnja srednjoškolka u Suzhou, pokrajini Jiangsu. Poslije sam se preselila na sjever, u Peking i preživjela sam sve što je Komunistička partija radila. Savršeno poznajem tu partiju. Oni su zataškali incident. Kada sam razgovarala sa svojim studentima običavala sam im reći da ne podržavam način na koji partija djeluje. Rekla sam svom sinu i ostalim studentima da ih ne podržavam, iako savršeno razumijem zašto protestiraju. Njihovi zahtjevi su bili pošteni, ali Komunistička partija zna biti vrlo okrutna. Nisam očekivala da bi to moglo dovesti do masakra tih razmjera i da bi čak moja porodica time mogla biti direktno pogođena.

Al Jazeera: Predsjednik Barack Obama uskoro će se sastati sa kineskim predsjednikom Xi Jinpingom u Sjedinjenim Državama. Mislite li da će raspravljati o ovoj temi?

Ding Zillin: Obama neće uraditi ništa o ovom pitanju. Iako je demokrata kao i Clinton, on je dosta drugačiji. Ne polažem nade u Obamu. Veće poštivanje ljudskih prava zavisi od zahtjeva kineske populacije, ali zavisi i od međunarodne zajednice. Žalosno je to što su prošle 24 godine, a međunarodna zajednica nije uradila ništa, iako prati situaciju u vezi s ovim pitanjem. Prije 24 godine, Deng Xiaoping počinio je veliki masakr pred medijima iz cijeloga svijeta. Strani političari se neće suprotstaviti kineskim liderima, ali narod nije zaboravio masakr.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Juni 1989. godine. Već nedjeljama stotine hiljada kineskih studenata i radnika prkosi svojim autoritarnim vođama na trgu Tiananmen u Pekingu tražeći promjene. Dok se Komunistička partija pokušavala izboriti sa sve jačim narodnim pokretom, demonstranti na trgu su privukli pažnju cijelog svijeta. Međutim, većina njih nije mogla ni zamisliti kako će se protesti brutalno okončati.

Više iz rubrike TEME
POPULARNO