Nestaje ‘meka’ granica između Hrvatske i BiH

Hrvatska će od 1. jula prema svojim susjedima BiH, Crnoj Gori i Srbiji primjenjivati schengenska pravila. (Al Jazeera)

Piše: Vuk Perišić

Granica između Hrvatske i Bosne i Hercegovine historijsko je naslijeđe mirovnih ugovora sklopljenih 1699. u Sremskim Karlovcima i 1718. godine u Požarevcu između Austrije, Mletačke republike i Osmanskog carstva. Od austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine (1878) do jugoslavenskih ratova (1991) ta se granica nalazila unutar jednog državnopravnog poretka, pa je bila i otvorena, zapravo neprimjetna.

Nakon Daytonskog mirovnog sporazuma 1995. godine Hrvatska i Bosna i Hercegovina sporazumjele su se o održavanju “mekog” graničnog režima, tako da u svakodnevnom životu, a i u percepciji građana, granica na Savi, Uni i Dinari, koja čini karakteristični bosanskohercegovački trokut, nije postala nepremostiva prepreka. Kakve promjene će donijeti 1. juli 2013. godine, kada Hrvatska pristupi Evropskoj uniji?

Ulaskom u Uniju Hrvatska automatski ne postaje dio Schengenske zone, dakle zone potpuno slobodnog kretanja ljudi i roba.

Ulaskom u Uniju Hrvatska automatski ne postaje dio Schengenske zone, dakle zone potpuno slobodnog kretanja ljudi i roba. Ni sama Unija ne poklapa se sa Schengenskom zonom. Naime, Velika Britanija, Irska, Cipar, Rumunjska i Bugarska su izvan nje, dok su neke zemlje koje nisu članice Unije (Island, Liechtenstein, Norveška i Švicarska te, de facto, Andora, Monako, San Marino i Vatikan) dio Schengenske zone. U Schengensku zonu ne spadaju ni evropski prekomorski posjedi, odnosno ono malo što je ostalo od evropskog kolonijalnog carstva, kao ni norveški Svalbard i dansko autonomno otočje Fererne.

Biometrijski pasoš

Na granicama Hrvatske sa Slovenijom i Mađarskom (odnosno na aerodromskim i lučkim graničnim prijelazima prema Schengenskoj zoni) bit će ukinute samo carinske, ali ne i policijske kontrole, koje će ostati dok Hrvatska ne pristupi Schengenu. Postojeći režim, po kojem su građani Hrvatske imali pravo ući u Italiju, Mađarsku i Sloveniju samo s legitimacijom, bit će proširen na cijelu Schengensku zonu. No, istodobno Hrvatska će od 1. jula prema građanima svih drugih država koje nisu članice Unije, tako i prema svojim susjedima Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji, primjenjivati schengenska pravila.

Drugim riječima, za građane Bosne i Hercegovine koji putuju u Hrvatsku počet će primjena istog režima koji je važio za njihova putovanja u Schengensku zonu. Kako se Bosna i Hercegovina nalazi na takozvanoj bijeloj schengenskoj listi za ulazak u Schengensko područje (i u Hrvatsku), građanima Bosne i Hercegovine nije potrebna viza. Potreban im je samo biometrijski pasoš – putovnica i imaju pravo zadržati se u Hrvatskoj i Schengenskoj zoni maksimalno 90 dana u razdoblju od 180 dana. Te promjene se doimaju kao prepreka, ali posjedovanje biometrijskog pasoša ionako je neminovnost, a i minimalni trošak boravka izvan mjesta stanovanja bit će 50 eura. Prelazak granice samo s legitimacijom možda je bio stanovita olakšica, ali nezavisno od toga, uvijek je u inozemstvo preporučljivo putovati s pasošem.

BiH se nalazi na takozvanoj bijeloj schengenskoj listi za ulazak u Schengensko područje (i u Hrvatsku), pa bh. građanima nije potrebna viza.

Za dulji boravak potrebne su odgovarajuće radne ili boravišne dozvole u zemlji odredišta. Prava građana Bosne i Hercegovine za ulazak i boravak u Hrvatsku, dakle, neće biti bitno drugačija od – poslužimo se primjerom koji je mnogima ostao u sjećanju – prava građana bivše Jugoslavije za ulazak u Italiju ili Austriju. Za članove uže obitelji (bračni drugovi, roditelji i djeca) građanina države članice Schengenske zone opisana ograničenja ne važe.

‘Podnošljivo ili prosječno zamorna’

Sporazum koji su u Briselu 19. juna 2013. godine sklopile Hrvatska i Bosne i Hercegovina olakšat će, pod određenim uvjetima, putovanja građana (obje države) koji žive u pograničnom području, dakle području “koje se prostire u dubinu od pet kilometara od zajedničke državne granice, odnosno područje koje uključuje naselja” taksativno navedena u ovom sporazumu. Za osobe koje u tom području imaju boravište najkraće jednu godinu, uključujući njihove supružnike, njihovu djecu koja nisu napunila 18 godina (sporazum podrobno definira te osobe) vrijedit će poseban granični režim. Takav status ti će građani dokazivati posebnom pograničnom propusnicom, a moći će je ishoditi ako “imaju ekonomsku, socijalnu, obiteljsku ili drugu opravdanu poveznicu s pograničnim područjem” susjedne države.

Ukratko, Hrvatska (zapravo EU) i Bosna i Hercegovina će na svojoj granici uvesti režim koji je nekada bio poznat pod nazivom “malogranični promet”, što u praksi znači slobodan prelazak granice samo s pograničnom propusnicom, ali ne u dubinu teritorija, već samo unutar zone od pet kilometara, i to samo preko prijelaza upisanog u propusnicu. Najdulje dopušteno trajanje svakog neprekinutog boravka u pograničnom području je 30 dana.

Jedina alternativa koja može zajamčiti ponovno i trajno otvaranje granice je pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji.

Sa stanovišta EU-a i uzimajući u obzir strogost schengenskog režima, to je veliki ustupak građanima Bosne i Hercegovine, premda će oni u svakodnevici ipak osjetiti promjenu, jer granica više neće biti “meka” kao prije. Treba naglasiti da neće biti ni “tvrda”, nego “podnošljivo ili prosječno zamorna”. Imajući u vidu poslovne i obiteljske veze koje građani Bosne i Hercegovine imaju s Hrvatskom (i s čitavom Schengenskom zonom), pa i navike koje su nastajale desetljećima, “tvrđa” granica na Savi, Uni i Dinari mogla bi – paradoksalno – imati pozitivan učinak. Naime, jedina alternativa koja može zajamčiti ponovno i trajno otvaranje te granice je pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji. Na to ne treba gledati fatalistički, kao na nešto daleko ili nedostižno. Na građanima je da prepoznaju one političke opcije koje će, u njihovom interesu, ubrzati taj proces.

Izvor: Al Jazeera