Mostar, neslavni rekorder u dužini gradnje

Mostar je jedan od rijetkih gradova koji nema odgovarajuću sportsku salu. No, ono što je još interesantnije jeste da se ona, zapravo, gradi nekoliko decenija.

Radovi su počeli 80-ih godina prošlog stoljeća. S obzirom na to koliko dugo čekaju završetak izgradnje, Mostarci ironično kažu kako ta sala zaslužuje da bude prozvana jednim od gradskih fenomena.

Željko Zadro je kao mladi džudaš često prolazio pokraj sportske dvorane u izgradnji, nadajući se da će u njoj uskoro i trenirati. Prolazi i danas, kada je postao trener, a istim sportom bave se i njegovi sinovi.

Sportski aktivan grad

Dvoranu u Mostaru još čeka. “Mi smo imali neki san. Da ima dobra dvorana. I, normalno, poslije svih tih uvjeta da napravite dobar rezultat”, priča Zadro.

Rezultat je ostvaren, no dvorana nije. Mostar je, inače, sportski vrlo aktivan grad. Tu postoje 104 razna kluba.

Nogometnih je 13, malonogometnih 6. Košarkaških klubova u gradu je 12, rukometnih šest. Onih koji okupljaju ljubitelje borilačkih vještina čak 18.

Kako nije uspio sagraditi dvoranu, grad im nastoji barem olakšati improvizaciju.

Hasan Šišić, predsjednik Sportskog saveza Mostara, kaže: “Sportski savez, odnosno grad, učestvuje u finansiranju korištenja sportskih objekata za treniranje. To je ono što je praktično, da olakšamo klubovima, da imaju uslove za rad.”

Dvorana je, ipak, nezamjenjiva. Još 80-ih izgrađen je njezin prvi kostur, ali je morao biti srušen zbog zapuštenosti.

U vrijeme kad se sportska dvorana počela graditi tu nije bilo naselja, ali su ona u međuvremenu izgrađena.

Izgrađene su i dvorane u svim okolnim, puno manjim općinama od Mostara. Sada se u gradskoj upravi nadaju kako mogu građanima obećati da će sportsku dvoranu dobiti do 2016.godine.

Djevojke očekuju da u njoj zaigraju, ako budu imale više sreće od brojnih prethodnih naraštaja.

Rukometašice Zrinjskog su i bez dvorane u Mostar donijele titulu državnog prvaka, što je iznenađujuće s obzirom na uvjete treniranja u školskoj dvorani zajedno sa nizom drugih klubova.

Ivana Mlakić, kapetanica HŽRK Zrinjski Mostar, kaže: “Sad zamislite vi, od pet sati pa navečer do ponoći se trenira. Ti su termini sat, eventualno sat i 15 minuta. To je nedovoljno za bilo kakav rezultat. Sad da ne spominjem za mlađe kakvi su uvjeti.”

Na napornom trudu, radu i snalaženju čestitao im je i gradonačelnik. Rukometašice očekuju isto od gradskih vlasti, da napokon izgrade dvoranu.

Olimpijada, pa rat

Ljubo Bešlić, gradonačelnik Mostara, objašnjava: “Kao bivši sportaš, uistinu, ja još dok sam igrao bilo je započeto da će se izgraditi. Međutim, nažalost, vidite i danas smo u toj fazi. Ono što mi radimo sada je da intenzivno pregovaramo s razvojnom bankom Vijeća Europe da pod vrlo povoljnim kreditnim sredstvima završimo Kulturno-sportski centar Mostar.”

Kad se centar počeo graditi, nestalo je sredstava zbog Olimpijade u Sarajevu. Potom se, kad su radovi trebali oživjeti, dogodio rat.

“Nakon toga uslijedile su mostarske političke podjele. Onda opet zamah, pa financijska kriza. U međuvremenu su privatna ulaganja postidjela ona javna, s obzirom da se susjedni tržni centar, puno veći i skuplji, izgradio u rekordnom roku. Na mjestu dvorane, pak, već desetljećima, s vremena na vrijeme, vježbaju tek kranovi”, izvještava Ivan Pavković iz Mostara. 

Izvor: Al Jazeera