Timeline: Burna historija Venecuele

1498. – Italijanski istraživač Christopher Columbus, u okviru ekspedicije španske monarhije, plovi duž istočne obale Venecuele.

1499. – Alonso de Ojeda, španjolski istraživač, navodno nazvao sjevernu obalu “Venecuelom”, odnosno “malom Venecijom”, zbog sličnosti s prijestolnicom tadašnje Mletačke republike.

1521.-1522. – Španska kolonizacija formalno počinje na morskoj obali, nakon posjete Christopher Columbus 1499. godine.

1550. – Afrički robovi se dovoze u Venezuelu zbog rada na plantažama.

1810. – Napoleon Bonaparte zbacio kralja Španije, otvarajući vrata anti-kolonijalnim pokretima koji se bore za nezavisnost.

1821. – Nakon niza teških bitaka i kratkotrajnih proglašenja suvereniteta, unija Venezuele, Kolumbije, Paname i Ekvador, stječe nezavisnost od Španije. Simon Bolivar, nacionalni heroj Venecuele, igra ključnu ulogu u borbi.

1830. – Nakon raspada unije s Ekvadorom i Kolumbijom godine 1830. Venezuela postaje nezavisna država s glavnim gradom Caracasom.

1902. – Nakon neuspjeha da otplati inostrane kredite, njemački, britanski i italijanski ratni brodovi blokirali su luke Venezuele.

1908.-1935. – Venezuela postaje jedan od najvećih svjetskih izvoznika nafte pod vodstvom diktatora Juana Vicentea Gomeza.

1958. – Ljevičar Romulo Betancourt je izabran za predsjednika. On je nadzirao izbore 1963. godine, kada je prvi put na demokratski način obavljen prijenos vlasti.

1964. – Raul Leoni postaje predsjednik tokom razdoblja poznatog kao “puntofijismo”, kada su izbori bili ograničeni na natjecanje između dvije vodeće stranke.

1973. – Arapski naftni embargo počinje nakon “Yom Kippurskog rata” između arapskih država i Izraela. Cijene nafte naglo rastu u korist Venezuele.

1983. – Pad svjetskih cijena nafte primorava Venezuelu na rezanje državne potrošnje.

1989. – Predsjednik Carlos Andres Perez izabran za predsjednika, u vrijeme kada Venezuela traži kredit od Međunarodnog monetarnog fonda za podršku ekonomiji.

1992. – Hugo Chavez, tadašnji vojni oficir, vodi neuspjeli pokušaj puča i biva zatvoren.

1994. – Chavez oslobođen iz zatvora i formira novu političku stranku.

1998. – Hugo Chavez izabran za predsjednika.

1999. – Chavez preuzima dužnost obećavajući smanjenje siromaštva i korupcije.

2000. – Chavez osvaja predsjedničke izbore sa razlikom iznad 20 posto, ispred protivkandidata Francisca Ariasa.

2001. – Venezuelanska vlada donosi zakon kojim PDVSA, državna naftna kompanija, mora biti većinski vlasnik svih naftnih projekata u usponu.

2002. – Štrajk radnika PDVSA stvara politički haos. Opozicija pokreće državni udar kojim je Chavez svrgnut na tri dana, dok Chavezove pristalice i lojalne snage sigurnosti nisu ponovo uspostavile demokratiju.

2002.-2003. – Zbog pobune Chavez otpušta oko 20,000 radnika PDVSA, te počinje koristiti tu kompaniju za finansiranje društvenih programa.

2004. – Velikom većinom, glasači odbijaju napor da se Chavez opozove.

2006. – Glasanjem sa velikom stopom izlaznosti, Chavez osvaja novi šestogodišnji mandat.

2007. – Chavez preuzima kontrolu nad četiri velika proizvođača nafte u pojasu Orinoco, vrijedna milijardama dolara, američke firme Exxon Mobil i ConocoPhilips napuštaju zemlju i pokreću kompenzacijske tužbe.

2007. – Chavez trpi prvi izborni poraz na referendumu kojim se trebalo promijeniti na desetine članaka Ustava Venecuele, uključujući aboliciju.

2008. – Cijene nafte dostižu 145 dolara po barelu, a PDVSA je zadužena za uvoz hrane, da bi se kompenzirao nedostatak zaliha.

2010. – Izbori za Kongres daju značajan položaj opoziciji, ali Chavezova Ujedinjena socijalistička partija i dalje drži većinu.

2011. – Chavez operiše rak na Kubi.

Izvor: Al Jazeera