Rat promijenio kulturni centar Bagdada

Prošlo je 10 godina od početka invazije na Irak koju su predvodile Sjedinjene Američke Države. Godinama nakon svrgavanja Saddama Husseina, u ovoj državi vladaju političke podjele i sektaško nasilje.

Novinarka Al Jazeere Jane Arraf posjetila je bagdadsku četvrt koja je prije rata bila centar kulturnog života tog historijskog grada.

Haj Mohammad Al-Kishaly smatra se jednim od zaštitnika iračke kulture. On 50 godina dočekuje pjesnike, pisce, čak i političare, u kafeu Al-Shabander, a, uz pomoć devet sinova, vodio je i štampariju.

No, prije šest godina, u ulici Al-Mutanabi eksplodirala je autobomba – petorica njegovih sinova ostala su zatrpana pod ruševinama.

„Tog dana izgubio sam petoricu sinova. Čuo sam njihove jauke, ali ništa nisam mogao učiniti. Tek sutradan smo otkopali spaljena tijela. Nijedan pripadnik snaga sigurnosti nije nam pritekao u pomoć“, govori Al-Kishaly.

Srce i duša

Sahranio je tada sinove i unuka, dok tijela nekih od preostalih 35 žrtava nikad nisu pronađena. Mnogi Iračani danas kažu da bi radije bili ugnjetavani nego živjeli u neprestanoj opasnosti.

„Prije rata, ovaj kafić je bio srce i duša bagdadske književne scene. Ulica u kojoj se nalazi bila je jedan od najznačajnijih kulturnih centara arapskog svijeta. Kad je bombardirana tržnica s knjigama, u napadu nisu ubijeni samo ljudi, nego i ideja o raznolikom i tolerantnom Iraku“, ističe Arraf.

Grupa pisaca i profesora godinama se sastaje u kafiću i, uz šolju čaja, čitaju novine i ćaskaju sa starim prijateljima.

Ipak, čak je i ime obližnje glavne ulice, nazvane po vladaru iz osmog stoljeća, koji se smatra odgovornim za trovanje jednog šiitskog imama, postalo sektaško pitanje.

„Ime ulice Al-Rasheed predstavlja psihološki kompleks za one koji upravljaju Bagdadom. U pismu koje sam poslao gradonačelniku, napisao sam da ga promijeni ako mu smeta i počne obnavljati ulicu“, rekao je Shamil Abdul Kadir, urednik novina Al-Mushraq.

Snovi o pravima

Brojni mladići su odrasli u vrijeme rata, a među njima je i Haider Abdul Razzak, nezaposleni diplomac koji je izgubio oca u jednom od bombaških napada.

„Sanjamo o svojim pravima. Sanjamo da hodamo sigurnim, čistim ulicama. To je ono što želimo“, kazao je.

Gosti kafića sjećaju se doba kad se ovdje razgovaralo o knjigama, a ne o najnovijim bombaškim napadima.

„Tokom ‘70-ih i ‘80-ih, znali smo sjediti u ovakvim kafićima. Kad je objavljena knjiga “Ljubav u doba kolere” Gabriela Garcije Marqueza, kupili smo je, sjedili u grupama, čitali i raspravljali o njoj“, prisjeća se Kamal Jabar (Radio Mahaba).

Ovo mjesto nekad je bilo utočište od vanjskog svijeta, ali to je bilo davno, prije rata koji je promijenio Irak – i Iračane.

Izvor: Al Jazeera