Mračna strana indijskih zatvora

Mnogi se pitaju kako se Singh mogao ubiti u ćeliji u kojoj se nalazila još četvorica zatvorenika (Reuters)

Piše: Sudha G Tilak

Smrt glavnoosumnjičenog u slučaju grupnog silovanja u New Delhiju, u njegovoj zatvorskoj ćeliji, skrenula je pažnju na zabrinjavajuće visok broj smrtnih slučajeva u indijskim zatvorima.

Dužnosnici zatvora s visokim stepenom osiguranja Tihar rekli su da je 33-godišnji Ram Singh izvršio samoubistvo rano u ponedjeljak, dok su četvorica zatvorenika sa kojim je dijelio ćeliju spavala.

Singh je, navodno, svezao ćebe za metalnu šipku postavljenu na dva i po metra visokom plafonu, a zatim se objesio, saopćili su zvaničnici.

Singh je jedan od šestorice muškaraca kojima se sudi za šokantno silovanje 23-godišnje studentice u autobusu u New Delhiju prošlog decembra. Žena je naknadno podlegla povredama, nakon što su je poslije dvosatne patnje izbacili iz vozila.

Ovaj slučaj je uzdrmao naciju i izazvao masovne proteste protiv nasilja nad ženama, a na protestima su zatraženi novi zakoni kojim bi se obuzdali ovakvi napadi.

Nakon što je u javnost izašla informacija o Singhovoj smrti, brzo su postavljena pitanja o tome kako je vozač uspio izvesti samoubistvo u sobi punoj drugih zatvorenika, u objektu visoke sigurnosti, sa čuvarom na dužnosti.

Statistika Nacionalnalne komisije za ljudska prava (NHRC) pokazuje da je u Indiji od 2001. do 2010. umrlo 14.231 osoba u policijskim i zatvorskim pritvorima, što je otprilike četvero mrtvih dnevno.

Ministar unutrašnjih poslova Sushilkumar Shinde je priznao “veliki propust u osiguranju” koji je pratio ovaj incident, dodavši da će biti pokrenuta istraga.

Advokat odbrane VK Anand je ustvrdio da je Singh ubijen. “Sumnjam na prljavu igru kada je smrt mog klijenta u pitanju i ne mislim da je on mogao počiniti samoubistvo. Okolnosti nisu bile takve da ga natjeraju na samoubistvo”.

Suočenje s pravdom

Singhovi roditelji su, također, rekli da njihov sin ne bi sebi oduzeo život i zahtijevaju službenu istragu. Njegova majka Kalyani Devi je kazala da se njen sin pokajao i da je bio spreman suočiti se s pravdom.

“On je priznao svoju grešku, zašto bi onda počinio samoubistvo? On je bio spreman na svaku kaznu koju bi mu Vlada izrekla”, rekla je Devi.

Iako naknadna obdukcija ukazuje na to da je smrt Rama Singha izazvana vješanjem, nagađanja o tačnom uzroku smrti se nisu utišala.

“Zapanjujući je propust zatvorskih dužnosnika da se zatvorenik koji je na listi za nadzor, sa drugim zatvorenicima u ćeliji, objesi i umre usljed vješanja i da čuvari ništa ne primijete”, rekla je za Al Jazeeru direktorica Azijskog centra za ljudska prava Suhas Chakma.

Nakon Singhove smrti u fokusu je veliki broj zatvorenika koji su umrli u indijskom zatvorskom sistemu.

Statistika Nacionalne komisije za ljudska prava (NHRC) pokazuje da je u Indiji od 2001. do 2010. umrlo 14.231 osoba u policijskim i zatvorskim pritvorima, što je otprilike četvero mrtvih dnevno.

Prema posljednjim podacima Nacionalnog biroa za registar zločina, 1.332 zatvorenika je 2011. godine umrlo u indijskim zatvorima, a od tog broja 93,4 posto je umrlo “prirodnom smrću”.

Šezdeset i osam zatvorenika je izvršilo samoubistvo, a osmero su ih ubili drugi zatvorenici. “Umrli zbog plamena”, “napad vanjskim elementima” i “ostalo” je zaslužno za 12 preostalih “neprirodnih smrti”.

Posljedica mučenja

Ali u izvještaju objavljenom 2011. Azijski centar za ljudska prava je naveo da je “najveći broj” smrtnih slučajeva u zatvorima “direktna posljedica mučenja u zatvoru”.

Stvarni broj mrtvih u zatvorima je vjerovatno mnogo viši od broja koji je prijavljen, kazala je ova grupa.

“Ove smrti predstavljaju samo djelić problema sa mučenjem i smrću zatvorenika u Indiji, s obzirom na to da nisu svi slučajevi osoba umrlih u policijskim pritvorima ili u zatvorima prijavljeni NHRC-u”, navela je grupa u izvještaju nazvanom “Mučenja u Indiji u 2011”.

Zvaničnik Ministarstva unutrašnjih poslova je odbio komentirati ove navode.

Glavni statističar Nacionalnog biroa za registar zločina Akhilesh Kumar je kazao: “Naše glavno zaduženje je da prikupimo cifre i da ne komentiramo uzroke smrti i šta oni predstavljaju.”

Aktivista za ljudska prava iz New Delhija Praful Bidwai rekao je za Al Jazeeru da se mora osporiti nekažnjivost policijskih i zatvorskih zvaničnika kada je u pitanju nasilje nad zatvorenicima.

“Zlostavljanja zatvorenika, mučenja ili ubistva se ne mogu zauzdati, osim ako se ne pozovu na odgovornost duboko kriminalizirana policija i zvaničnici jedinica za provedbu zakona”, kazao je Bidwai.

Prenapučeni zatvor

Zatvor Tihar u kojem je umro Singh je najveći zatvor u jugoistočnoj Aziji i ozbiljno je prenapučen. U Tiharu je smješteno blizu 12.000 zatvorenika, čime je premašen kapacitet od otprilike 6.000 zatvorenika.

U Tiharu je 2012. zabilježeno 12 smrtnih slučajeva zatvorenika, od čega su dva slučaja pripisana samoubistvu.

Dodatni problem indijskog pravosuđa je zapanjujući nedostatak hitnosti kada je procesiranje u pitanju. Kada se jednom upadne u indijski sudski sistem, čekanje na pravdu može biti mučno.

Pred sudovima zemlje se nalazi više od 20 miliona slučajeva u poodmaklom stadiju. Optuženicima za ozbiljna krivična djela često je odbijena mogućnost da se brane sa slobode, a ne postoje mehanizmi za kompenzaciju pogrešno optuženih, koji su proveli godine u zatvoru čekajući suđenje.

Da stvar bude još gora, svi se slažu da su uvjeti u zatvorima užasni. Otac Rama Singha tvrdi da su njegovog sina sodomizirali drugi zatvorenici.

Drugi, kao što je profesor iz Delhija koji je proveo mjesece u Tiharu, jer je bio osumnjičen da je bio povezan sa smrtonosnim napadom na indijski Parlament 2001, govore o svojim zastrašujućim iskustvima.

Borba protiv kriminalnog ponašanja policijskih i zatvorskih zvaničnika je jedan od načina da se zauzdaju mučenja zatvorenika i smrti u indijskom kaznenom sistemu, kažu aktivisti.

Od oslobođenja Iftikhar Geelani i dalje nosi ožiljke svoje paklene zatvorske kazne, a rekao je da je tokom pritvora bio redovno zlostavljan i da je bio prisiljen nositi majicu isprljanu izmetom, kojom je morao čistiti prljave toalete.

Direktorica Human Rights Watcha za južnu Aziju Meenakshi Ganguly kazala je za Al Jazeeru da su lokalni uposlenici organizacija za ljudska prava više puta izrazili svoju zabrinutost zbog mučenja i ubistava zatvorenika. Ona je dodala da se većina incidenata dešava u policijskim pritvorima, a ne u zatvorima.

“Za zatvore smo čuli više priča o lošem postupanju drugih zatvorenika ili čuvara, posebno protiv osumnjičenih za terorizam ili za silovanje”, kazala je Ganguly.

Borba protiv kriminalnog ponašanja policijskih i zatvorskih zvaničnika je jedan od načina da se zauzdaju mučenja zatvorenika i smrti u indijskom kaznenom sistemu, kažu aktivisti.

Bidwai kaže da, osim stroge kazne za pripadnike zakona koji zlostavljaju zatvorenike, treba uvesti i druge metode, kao što je obuka o prihvatljivom postupanju prema zatvorenicima.

Prisustvo neutralnih posmatrača tokom saslušanja te neprihvatanje priznanja datih policiji kao dokaznog materijala bi, također, doprinijelo da se iskorijenu “loši elementi među policijskim i zatvorskim dužnosnicima”, rekao je Bidwai.

“Takvi postupci bi poslali pravu poruku”, dodao je on.

Međutim, kako većina javnosti ne suosjeća sa patnjama onih u zatvorima, bit će teško uvjeriti političare da donesu odgovarajuće zakonodavne promjene, rekao je Chakma.

“Nedostatak političke volje da se iskorijenu mučenja u zatvorima je zajednička odlika svih političkih partija”, dodao je Chakma.

Izvor: Al Jazeera