Životna utrka Michaela Schumachera

Piše: Almir Grebović

Bio je najveći na stazi. Voljeli su ga i mrzili u isto vrijeme. Uzimao je pobjede i titule kao od šale. Bio je i borac, sportista i humanista, ali i beskompromisni profesionalac, kojeg bi svaki sportski tim, bez obzira na sve, poželio.

Nijemac po krvi, što mu je prema mišljenju mnogih dalo velike predispozicije kada je u pitanju sport kojim se bavio – sport u kojem su do tančina morali biti sjedinjeni i duh i tijelo čovjeka i mašine. Takvih je bilo malo.

Disciplinovani radoholik, čovjek koji je posao stavljao ispred svega, čak i kada je izgubio člana najbliže porodice – istog dana svom je timu donio još jednu pobjedu. A takvih kao on bilo je malo.

Godine dominacije

Kažu da je u sedam godina dominacije na vrelom asfaltu dokinuo jednu cijelu generaciju vrhunskih majstora volana, a za to se pripremao od svoje četvrte godine.

Vijest o tragediji koja je prostrujala eterom nikoga nije mogla ostavita ravnodušnim. Sat ili dva nakon agencijske vijesti o nesreći na skijanju ljekari su potvrdili skoro najgore. Michael Schumacher je u komi! Vijest koju za sve vrijeme bavljenja možda i najopasnijim sportom na svijetu ljekari nikakada nisu vezali za njegovo ime.

Bez obzira na to što je bio najbrži i bez obzira na to što je u karijeri imao i nesreća, uvijek je iz vatre izlazio na svojim nogama. Bio je jednostavno adrenalinski ovisnik, pa je i nakon prvog definitvnog “kačenja volana o klin” sjeo na motocikl. Koje li slučajnosti, opet crveni i opet na stazi. Čini se, na koncu, da je sve radio iz ljubavi.

Kada je prije 17 godina došao u Ferrari i od njega napravio ono što je, ustvari, Ferrari temperamentom zaista i trebao biti, neki su već znali šta Schumi može. Zato je prije tačno deset godina prvi put postao gost Guinnessa – šesti put zaredom je osvojio naslov svjetskog prvaka Formule 1 i napravio nešto što prije njega u pedesetgodišnjoj historiji Formule 1 nije niko.

Kao pečat svemu ga je nakon toga u crvenom dresu osvojio još jednom. Zbog toga je najveći i nema mu ravnog.

U četvrtoj godini sjeo je za volan i praktično ga nije ispuštao punih 40 godina.

Da njegov otac tada nije slutio šta mali Michael može nikada ga ne bi smjestio u “igračku” u koju je vlastitim rukama ugradio motor od mopeda. I to su bila vrata za ulazak u legendu. Dvije godine kasnije Michael je već prvi put u životu šampion!

Pomoć djeci

Susret sa “pravom” Formulom desio se još 1991. godine, kada je na trci u Belgiji nastupio kao zamjena. Od tada pa do 2012. godine Michael se ni jednog dana nije odvojio od Formule 1, a svoje najslavnije dane imao je u “crvenom dresu”.

Svoju posljednju trku u bolidu Formule vozio je u Brazilu 2012. godine i nakon toga drugi put, ali definitivno “volan okačio o klin”.

Bilo je dovoljno. Praktično 40 godina karijere u kojoj je bilo više pobjeda nego svih ostalih mjesta. Vozio je Schumi u Formuli 1 do sada 307 puta – više nego iko. Vozio je za četiri ekipe i pobijedio 91 put, a pobjednički šampanjac polio ga je 155 puta.

Opet više nego ikog.

Nekome bi možda i dosadilo.

Vozio je Schumi i DTM, i Formulu 3000, i Formulu karting. Vozio je Schumi i popularizirao Formulu više nego iko prije njega. Dva puta su ga proglasili Sportistom godine u Njemačkoj (1995. i 2004).

Iako su ga smatrali bezdušnom mašinom i njegov um poistovjećivali sa inteligencijom stvorenom negdje u laboratorijama, sa namjerom da misli samo na jedno, Schumi je, ipak, čovjek.

Malo se zna, nažalost, ali je Schumi još 1997. godine bio gost Bosne i Hercegovine i Sarajeva. Tada je, kao dio UNESCO-vog programa prikupljanja novaca za izgradnju dječije bolnice, obišao ranjenu djecu u jednoj sarajevskoj dječijoj bolnici i izmamio osmijeh najmlađih, koji su nekoliko godina ranije ostali bez dijelova vlastitog tijela.

I tada je rekao da bi učinio sve za normalan život djece koja su u ratu ostala invalidi. Iako gotovo na vrhuncu karijere, Schumi je mogao napraviti “pauzu” za ovako humanu stvar i to ne jednom, nego dva puta.

Drugi put je Schumi u Sloveniji odigrao fudbalsku utakmicu čiji je prihod išao u korist djeci nastradaloj u ratu u BiH.

Sa jedne strane su igrali suvozači Formule 1 i Moto GP-a, a sa druge strane poznate ličnosti iz Austrije, Italije, Slovenije i BiH.

I to je Schumi!

Rušenje rekorda

Schumi je osvojio sve što se moglo osvojiti i pobijedio tamo gdje se moglo pobijediti. Podizao je letvicu bezbroj puta i rušio statističke rekorde gdje su se god mogli srušiti.

Schumi je beskompromisni borac, prije svega, ali je u danima koji slijede važnije pobijediti nego učestvovati.

Schumi… gas do daske! Izdrži i otvori najvažniji šampanjac u svom životu.

Izvor: Al Jazeera