Tuga u crtežu

Kada su srpske snage i institucije 1999. godine napustile Kosovo, iza njih je ostalo blizu 350 mentalno oboljelih pacijenata iz raznih republika bivše Jugoslavije.

I poslije 14 godina, gotovo polovina štićenika Specijalnog Instituta Kosova za osobe sa lakšom mentalnom retardacijom, njih oko stotinu – nisu sa Kosova.

Neki od njih još se nadaju da će se jednog dana vratiti svojim kućama. 

Već nekoliko decenija, pod istim krovom, žive osobe sa mentalnim oboljenjima iz gotovo svih republika bivše Jugoslavije. Najveći broj pacijenata je iz Srbije. Većina njih je sa lakšom mentalnom retardacijom.

Doktori kažu da su uslovi u ovoj instituciji dobri. Ali, pacijenti imaju zajedničku brigu – kažu da su ih njihove porodice zaboravile, javlja Al Jazeerin Avni Ahmetaj iz Štimlja.     

Niko ih ne posjećuje

„30 godina ste ovde?“

„ Da tu, pre sam bio u Uroševac, 7 godina tamo.“   

„Da li dođe neko u posetu?“

„Nikad, nikad, nikad.“

Svoje brige, najbolje opisuju crtanjem. Afrim Qorolli, radi ovdje više od 10 godina i podstiče ih na to.

„Na osnovu onoga što crtaju može se vidjeti da im nedostaju njihove porodice. Ne posjećuju ih, ti građani republika bivše Jugoslavije… tako da su pacijenti ponekad nervozni, i to se odražava u njihovim crtežima“, kazuje Afrim Qorolli, terapeut.

O nekim pacijentima ne postoje podaci ni odakle su došli. Direktor ustanove Xhemajl Dugolli kaže da su preko međunarodnog Crvenog krsta nekoliko puta pozivali porodice pacijenata čiji identitet se zna, da posjete svoju rodbinu.   

„Bile su svega 2-3 posjete članova porodica. Ostali se nisu odazvali našem pozivu. Jednostavno su zaboravili na njih“, kaže Dugolli.

Veliki broj pacijenata čeka slobodno mjesto da bi se smjestili u ovu instituciju. Ali, ministar rada i socijalne zaštite Kosova kaže da dosadašnji stanovnici neće biti premješteni u druge ustanove u regiji.

Pripremanje poklona

„Tehnički gledano, i sa ljudske strane, nije bitno u kojem su institutu, bitno je da bi trebalo da se reintegrišu i da žive sa svojim porodicama. Ako to ne možemo da ostvarimo, nama ništa ne znači da ih  prebacujemo iz jednog instituta u drugi. Mi ćemo da se brinemo o njima sve dok su ovde“, ističe Nenad Rašić, ministar rada i socijalne zaštite.

Stanovnici ovog specijalnog instituta nadaju se da će ih se porodice uskoro sjetiti. U međuvremenu, pripremaju poklone za svoje najdraže.

Izvor: Al Jazeera