Sarajevo, epska opomena

Piše: Vedat Spahović

LONDON – Katedrala St. Paul's u Londonu je vrhunsko izložbeno mjesto za svjetska imena skulpture, pa i svih srodnih žanrova i majstorstva umjetničkog stvaranja.

Nimalo ne čudi da je taj spektakularni prostor opet pripao Nicoli Hicks, poznatoj engleskoj skulptorki, rođenoj u Londonu 1960. godine.

Ovoga puta u katedrali je izloženo njeno brončano djelo koje nosi naziv “Sorry, sorry Sarajevo” (Žao mi je, žao mi je Sarajevo).

Hiljade posjetilaca prošle su paviljonima u St. Paul'su u potrazi za ovom moćnom umjetninom.

Skulptura u prirodnoj veličini dočarava muškarca koji drži beživotno tijelo drugog muškarca. Prizor je ratnički, dramatičan, bolan, stvaran. Nastajao je na početku 90-ih godina i dugo je “porađan”.

To je prvi detalj koji Hicks nije mogla dešifrirati u ovom razgovoru –  koliko joj je uzelo vremena da iskaže svoju zgroženost ratom u Bosni i Hercegovini. Odmah na početku je željela naglasiti da je inspirirana, ne samo tim stradanjem, nego ratom uopšte.

Kao inspiracija za skulpturu Hicks je služio i prijatelj, ali nije htjela otkriti da li je on s prostora Balkana.

Sučeljavanje nastanka i prestanka života

“Namjera skulpture nije ništa drugo do protest, otpor, gađenje na beskorisnost svakog rata, pa i ovog u BiH, kome sam svjedočila uz televizijske ekrane, radio i pisane medije. Da li ima bilo šta gluplje od rješavanja naših problema krvavim sukobom? Zar se stvari nepodnošenja i nemogućnosti zajedničkog života ne mogu dogovarati za stolom umjesto na ratištima i ulicama gradova?”

O samoj skulpturi Hicks dalje kaže: “Ovaj moj rad je gruba realnost u bronzi, jer je dugovječnija od svakog ratnog sukoba. On je naslovljen ‘Žao mi je’, ali nema izvinjenja za ono patetično prolijevanje tuđe ljudske krvi.”

Upitana da li skulptura ima i druge pouke, Hicks kaže: “Vjerujem da bi vam i ljudi iz Katedrale potvrdili da ‘Sorry, sorry Sarajevo’ tu stoji do kraja ove godine, koja je na izmaku, kao podsjetnik tog mučnog rata, ali dolazi i uoči obilježavanja stote godišnjice Prvog svjetskog rata, sa milionima nedužnih žrtava.”

Skulptura “Sorry, sorry Sarajevo” dijeli prostor sa skulpturom Henryja Moorea “Majka i dijete”.

Hicks je potvrdila da je učinjen svojevrstan napor u sučeljavanju nastanka i prestanka života.

Nicola Hicks radi sa svim materijalima – od slame, pruća i metala do crteža. Veliki broj njenih djela su storije o životinjama.

“To ja ne razdvajam”, kaže ona. “Sve su to živa bića, kao što ne razdvajam materijal od materijala. Radim u onome čega se dotaknem.”

Interesantan je bio odgovor na pitanje koliko radi. “Ne radim. Ovu svoju darovitost da sklapam, crtam, oblikujem – ja živim, dvadeset i četiri sata dnevno”, kaže Hicks.

Nesvakidašnji dar ove umjetnice primijećen je još dok je bila studentica Umjetničke škole Chelsea od 1978. do 1982. i već tada su joj ponuđeni mnogi aranžmani.

Nedavno je provela dugo vremena stvarajući u Americi, a njen drugi dom je čuvena Flowers galerija u Londonu, koju vodi Matthew Flowers.

Izvor: Al Jazeera